N-ovogodišnja svaštara

Eto, ne plazaš po internetima par dana i svašta se nakupi... kako sad to sve pokriti? Lijepo je rekla Marija: 'Nek jedu kolače!' – tako i ja, sad kad je sve teže skuckati neke novčiće za kruh, bar dok Linić ne da pare za socijalne naknade, prebirem po ostacima blagdanskih kolača... još se dade pronaći nešto jestivo!

Mada, dok je dijelu stanovništva već dojadila muka preživljavanja, drugi je dio još na skijanju – dakle sve je po starom, po uobičajenom božjem nauku: dok jedni prose, drugi se uznose!

Egzodus ograničenog vijeka

U ovo doba kad iz različitih ekonomskih razloga svi pametni Hrvati gledaju otići (jedni zato što imaju novac, a drugi zato što ga nemaju) iz matične im zemlje bar u Europu, jednostavno ne razumijem zašto se tome opire Perković – ima izuzetnu prigodu otići, a on se ne da, pa ne da!

Izgleda dakle da još postoji neka kritična masa stanovnika kojima je ovdje lijepo, taj će broj uskoro korespondirati s brojem onih koji u Hrvatskoj imaju posao, odnosno da budem točan: korespondirat će s brojem onih koji su djelatni u birokraciji naše zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti!

Tu su naravno i oni koji rade po gradskim, županijskim, općinskim i državnim službama, zavodima, ustanovama i uredima, školama i bolnicama, a u istu skupinu možemo ubrojiti samo još i one koji rade unutar koncerna Agrokor, Adris i Atlantis... jer kako i njih zvati drugačije nego državnim djelatnicima: država i tako radi uglavnom za njihove vlasnike! U najgorem – ljubav je obostrana, kao i korist: koncerni su obećali državi da neće otpuštati, a država koncernima da ih neće napuštati! Ili drugačije (a opet isto): stranke upravljaju državom (i državnim firmama), a strankama upravlja kapital koji je privatni... pa onda... tko upravlja državom? Mislite li da sam u krivu?

(Jeste li primijetili kako naše vodeće firme imaju imena koja počinju s A – to vam je naime bio jedan od prvih naputaka u svakoj starinskoj marketinškoj početnici: kad biraš ime za firmu, gledaj da ime počinje s nekim slovom s vrha abecede, a najbolje A – jer će ono biti na početku svakog telefonskog, ili sada nekog sličnog internetskog, preglednika, imenika ili bilo kakvog nabrajanja... isto tako naputak je i da svoj logotip, brand ili znak napraviš uvijek u što manje boja, najbolje u jednoj, a najviše dvije – proguglajte pa provjerite! Velike firme i brendovi također rijetko rade tzv. rebrending, to je jako skup i uglavnom nepotreban postupak, po tome kako često, odnosno rijetko mijenjuju svoj vizual prepoznaješ velike, prepoznaješ stabilno poslovanje, utvrđene ciljeve i politiku firme... a naš TZ recimo mijenja vizualni identitet najmanje jednom u mandatu jednog ministra, a uznaku koristi najmanje 128 boja! Zašto? Možda sad više nismo raj na zemlji, možda više nismo Mediteran kakav je nekad bio – možda smo sad Mediteran kakav žele Nijemci! Takav lako možete prepoznati već u Puli istražujući po njenim brojnim fortifikacijama i drugim utvrdnim objektima namijenjenim ratovanju!)

K.undK. - o da, da, da, da, da!

I dok debeli crni gavran čvrsto drži komad sira u svom kljunu, i dok ga sve brojnije lisice nagovaraju na pjevanje, kod nas više nema ni veselja, ni zabave, ni muzike, ni da gavran zapjeva, kad ste zadnji put čuli neku našu novu dobru stvar?... ne govorim samo o severinasto rozgastim pseudonarodnjacima, već su čak i kritični progresivni bendovi pali u afan... totalna smo labazuka... kad šutimo dok nas guze, treba nas utući do kraja... uništiti u nama svaku klicu nade i onda dovesti nove, mlade, liberalne i nadobudne europske snage da nam ga zabibere do jajca! Pa da onda ponizno priznavši kako smo papci, po tko zna koji put ponovno izjavimo da nam je jako i neizmjerno žao što smo se tako olako i na nagovor tamo nekih čudnih istočnjačkih elemenata odrekli voljene i nikad prežaljene Austro-Ugarske monarhije! Naše graditeljice i hraniteljice! Naše braniteljice i najdraže vladarice!

Naš vjekovni poltronski moto pod kojim je bilo tako toplo: Kaiserlich und Königlich - K.u.K., rado bismo i danas mijenjali za svaki propali K, FNR, SFR, SR ili R prefiks, možda bismo ga tek osvježili s angliziranim K.&K. ili informatički ažuriranim K.@K.

Stop secrets

Jedino ne razumijem zašto se to stalno taji i preformulirava! Ono o čemu guguču golubovi po svakom trgu u Hrvatskoj, pokušava se sakriti i zamračiti! Recite jednostavno – nismo više svoji, već odavno... malo još bildamo nacionalne i nacionalističke mišiće na ratu, pokojem referendum-dumu, na sportu i na ... sorry ne znam više na čemu! Što još imamo svoje!

Zašto se onda zatvaraju i progone razni novovjeki proroci koji su Isusovu zavjetnu riječ "Ljubav" zamijenili isto tako jakom (ako ne i istoznačnom) riječju "Istina"? Zašto je osuđen Manning, zašto Assange čuči u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu, zašto nam se Snowden javlja tek iz Rusije s ljubavlju?

Država, bilo koja, ako želi postati partner od povjerenja, mora prestati tajiti sve što god može od svojih građana! Neznanje nikad i nikom nije bilo od pomoći! Ali je bilo korisno!

Tvornice radnicima

Hrvatska ne treba nikakva radilišta, nikakva brodogradilišta, nikakve starinske tvornice i tvorničke radnike (ergo: ne treba onda ni laburiste), sve je to prevaziđeno - u konglomeraciji koja se zove Svijet d.o.o. (World inc.) ona je tek zamišljena kao sjecište prometnica, mjesto za odmor srednje europske klase! Mada i to 'srednje' u našim odnosima izgleda nedostižno: jebeš ti takvu paradržavnu tvorevinu (da me ne bi krivo razumjeli u kom stožeru, mislim na EU) u kojoj su se preko svojih socijaldemokrata šloseri (bez uvrede našem domaćem roblju) kod Angele izborili za minimalnu satnicu (pazite: SATNICU) od 8,5 eurića, dok mi ovdje sanjamo o nečemu što iznosi možda 2,5 eurića za sat. To vam kad pomnožite ispadne da oni tamo na dan MINIMALNO zarade 510 kuna ili mjesečno MINIMALNO 11.000 kunica. Množenjem se dijelimo! Nije ni čudo što nas gaze k'o plitak potok, kako bi rekao Maminjo!

Generali narodu

Šteta što je general Gotovina otklonio mogućnost da se kandidira za predsjednika države, znamo kakve smo bili sreće s dosadašnjim generalima... ne znam koga bih prije istakao Titu ili Tuđija! Uglavnom mislim da bi bio tvrđi igrač od pijaniste... a tvrdi nam uvijek trebaju, zar ne? Kad smo već kod pijaniste... mislite li treba li predsjednik biti povlaštena biljka, onako mali povlašteni fikusić... koji dobro napreduje uz glazbu i ZAMP! Nedavno mi je otac bio u bolnici na skidanju mrene... igrom slučaja ili nekim unutarnjim bolničkim rasporedom, mrenu mu je skidao očito priučeni metalostrugar iz Uljanika – jer upravo je tako izgledalo očevo oko nakon zahvata (da se ne uvrijede metalostrugari iz Uljanika ako ih još ima), a još mu je i zaboravio izvaditi konce na vrijeme pa se još i oko upalilo, mjesecima nije došao sebi... ali što će njemu oko, on je umirovljenik, više mu čak ni kratkoročne kredite ne daju u banci plašeći se da ne odapne prije otplate – sad nešto mislim da je predsjednik "pao" pod skalpel tog našeg metalostrugara koji je zalutao u bolnicu, a moj otac da je završio kod doktora Ninkovića? Pa makar i za badave! Draga Saveta - Je li to izvedivo?

A fra Jakovu?

I za kraj, pitam se tko će fra Jakovu Begonji odrezati deset utakmica neigranja zbog onih toplih zadomspremnih izjava na HDZ-ovoj obljetnici? Papa? Ili fratri ne podliježu Papi? Vidite kako se gordo drži fra Nimac? Jeste li ga vidjeli na suđenju – taj čovjek blista od dobročinstva, a ona njegova bankarica ima tako nešto mefistovsko u pogledu... prosto ne znaš tko je od njih šegrt, a tko vrag! Nikad ne vjerujte ženi kojoj uz minimalnu grešku ne možete točno procijeniti godine (naravno ne vjerujte ni onoj koja puši Drinu bez filtera)... ja sam kod bankarice fulao čak za sedam godina...

O, vidi, vidi - jedna zaostala princes krofna! Juu-hu-huu!

Buraz s burze