Bosanski lonac

Zanimljivo je kako mi je ovaj naslov još nedavno bio u najužoj konkurenciji za naziv ove moje kolumne kad sam je bio počeo pisati na portalu. Bilo je više od nekoliko razloga zašto je bio u najužem izboru... postojala je zanimljiva veza na razini imena/prezimena, a i htio sam svoju kolumnu najaviti kao tematski nepretencioznu i onu u kojoj ću moći i htjeti pisati o svemu i svačemu! (Tko razumije, shvatit će! Tko ne razumije – njemu dvije!:) No kako je burza (blagi eufemizam za zavod za zapošljavanje) ipak u to doba bila prevladavajuća institucija u mom životu odlučio sam se ipak za ovaj naziv vezan za burzu!

Kad sam svojevremeno surađivao na projektu izdavanja Bosanske tradicionalne kuharice, s rahmetli Salihom Agićem, velikim kulinarskim stručnjakom i životnim meraklijom, bio sam zahvalan sretnom slučaju što sam naletio na jarana od koga se ponešto vrijedno moglo naučiti, što sam susreo čovjeka koji je svoje znanje bio spreman neograničeno dijeliti. Čuo sam prekrasnih sevdah pjesama, naučio nešto o redu i slaganju jela... o narodu i običajima, ma jedan post bio bi mi malo samo da se prisjetim vremena što sam ga nažalost kratko dijelio sa Salihom. Tako mi je objasnio kako je u stvari Bosanski lonac jedino autohtono bosansko jelo... sve drugo (čak i pite, bureci i čevapčići) kompilacija su utjecaja Istoka i Zapada, Sjevera i Juga koji su se zgodili baš na ovom našem prostoru koga danas uglavnom zovemo Bosnom i Hercegovinom.

Shvatiti Bosnu

Recept za Bosanski lonac ujedno je i paradigma današnje Bosne: ukratko - meso, povrće i začine zalijete vodom, sve turite u neku zemljanu posudu (ćup, lonac) koja dobro trpi vatru, sve pokrijete i zavežete najbolje nekim pergament papirom (da tekućina i mirodije ne ispare, ali da jelo ipak diše) i stavite to na vatru da lagano krčka nekih 4 do 5 sati... rekli bismo: jelo je kuhano baš onda kad smo skoro i zaboravili da smo ga stavili kuhati!

Bosanaski lonac smislili su nevoljom natjerani rudari - Bosanci, koji bi prije silaska u jamu naložili veliku vatru i pored nje u žegi i vrelom pepelu posložili svaki svoj već kod kuće pripremljeni lonac... jelo je bilo gotovo utaman kad bi izašli van iz jame. Toplo, krepko, jako i jušno jelo pomoglo im je svakako da se čim prije rekuperaju nakon boravka u vlažnim i zagušljivim oknima.

Ohrabren Salihovom širinom i poznatom bosanskom otvorenošću, i ja sam se vrgao na kulinarstvo - stalno sam mu htio "prodati" jednu svoju staru ideju da u jelovnike bosanskih aščinica, a potom i na jelovnike pizzerija i restorana uglavimo i novu vrstu pizze! Moja je ideja bila jednostavna i mislio sam i prilično izvediva, naime ako već postoje "nacionalne" pizze (istarska, slavonska, havajska...), zašto ne bismo ustanovili i bosansku pizzu! Salih je znao sve aščije po Bosni, sve tradicionalne restorane po Kvarneru i Istri... pa tko onda bolji od njega da proširi zamisao!

Razradio sam ja Salihu i detalje: tijesto bi joj bilo malo prhkije, prozračnije, onako da vuče malo na somun, nadjev bi srednje bogat, začinjen malo na ljuće, obvezno uz travnički sir, kajmak, tuzlanski luk, povrh toga poslagati sudžuk i pastrmu, a na sve posipati pokoju dolmljenu bamiju!

No nije se nikako dao navrkati! Govorio bi mi: Što će ti, moj jarane, pizza - zemlji koja ima pite, pituljice, burek, somun, pljesku i čevapčiće!

E, moj Salih! Moj prijatelju! Možda je bolje da još jednom ne gledaš Bosnu kako gori... jer pitali smo se često i ja i ti, i ja za svoj i ti za svoj narod: što im je još njihovo ostalo! Jadni su ako je to tek burek i ćevap!

Davno se nekad govorilo: Jebeš zemlju koja Bosnu nema! - a danas vrijedi ono naopako: Jebeš Bosnu koja zemlju nema! Jer ta je zemlja tek pokusni protektorat Europe ili prije - Amerike, to je država bez države, jer Bosna nema svoju zemlju... ona je tek pseudotvorevina koju među sobom dijele (i to loše) Bošnjaci, Srbi i Hrvati... a sad su na sve to, izgleda s razlogom popizdili Bosanci! Zaboravljeni narod! Izbrisani! A zašto su se digli? Dvoji sad političkokomentatorska eliata jesu li neredi socijalno ili politički potaknuti? Ne znam što bih vam ja rekao – osim da je glad i sramota od gladi, ozbiljno političko pitanje, a ne samo socijalno! A moral vladajućih?

Prošetala Suljagina Fata

Ako ih lopovske i rođački povezane vođe na koje su se digli, opet nacionalno ne zalude i zavade, možda i uspiju u svom naumu da odnarođenoj vlasti oduzmu ovlasti! ... ali vele da međunarodna zajednica nije predvidjela takvu mogućnost za Bosnu!

Dramatične slike nereda i kaosa koje su se neviđenom progresijom od prošle srijede širile Bosnom i Hercegovinom nisu naše vjestonosne izvjestiteljske lučonoše baš puno uzbuđivale... pisalo se preko vikenda o svemu: o Olimpijadi, o tenisu, o hrani, o glazbi, o špici... o svemu osim o onom što nam se dešavalo pred vratima... o prevrelom bosanskom loncu! Strah od Hanibala koji je ante portas... strah od mečke koja igra i pred tvojim vratima, izgleda još nije donio službeni stav ni vlasti, ni oporbe.

Čeka se... a kad dovoljno dugo čekate stvar prođe sama od sebe... izgori, usahne, svene... usuglasiti stavove, zauzeti mišljenje i onda reći nešto o tom jadnom i napaćenom narodu kome je konačno puklo... možda se pucketanje čuje i kod nas... (znate onaj vic o pucketanju?) pa je onda bolje sačekati da se vidi što će o tom EU. Tek se malo prošećeš do Mostara, malo kao kažeš koju... pametnu, ta nema brige, mi smo pod kišobranom? Ali što ti vrijedi kišobran u oluji!

Možeš usput pjevat' onu Himzinu: Haj, prošetala Suljagina Fata, prošetala do Mostara grada... samo pazi da se ne opustiš jer znaš kako završava pjesma: ... Haj, prevari se Suljagina Fata / haj, prevari se, žalosna joj majka / uđe Fata u magazu sama / za njom uđe Mujo, zamandali vrata / hej, za njom Mujo zamandali vrata!

Bosna Bosancima

Nije narod lud, možda je tek naivan, to je... ali lud nije: otkad su CROatizirani EUropejski birokrati počeli šuškati kako će se namaći lova za pelješki most, jasno je da mrkva koju Europa drži pred bosanskim magarcem nikad neće doći ni blizu njegove gladne njuške! Za dokonu europsku frajlu, previše je u Bosni nedefiniranih antemuralističkih elemenata... previše je tu muslimanstva, pravoslavlja... arapskog i ćirililičnog slovlja! Taj bosanski vrh koplja zaostao još od turskih vremena, oko kog se ovapnila hrvatska kifla, kao da je duboko u europskoj peti i svako se malo zagnoji!

Izgraditi pelješki most za pet godina, znači da planirate Bosnu primiti u EU, otprilike... nikad, a možda ni onda!

Zemlja koja je na margini cijele Europe, na repu zadnjeg magarca u pustinjskom karavanu, ima samo jedan narod i jedan entitet bez obzira koliko svi u njenom okruženju navijali da se zemlja razdijeli među susjedima! Stoga ako ste pametni, ne dajte Bosnu ni Srbima, ni Bošnjacima, ni Hrvatima, naročito ne ni pravoslavcima, ni muslimanima, ni katolicima... Bosnu ostavite Bosancima. Jedino oni mogu sačuvati Bosnu, Bosnu koju smo i mi nekad poznavali!

A to što vam malo gori pod dupetom... ako stane, dobro ste još i prošli, jer što je palež narodu koji se paleža nedavno do sita nagledao, što su batine narodu koji ih dobiva od pamtivijeka, što je smrt narodu koji umire stoljećima, što imaju izgubiti, sada kad nemaju ničega, pa ni države!

Zapis o zemlji

Još od turskih vremena svi veliki bosanski snovi završavali su noćnim morama lažima i vjerom razjedinjenog i uništenog naroda... još koji mjesec i poklopilo bi se vrijeme velikog datuma: stogodišnjice početka Prvog velikog rata! Je li to put koji je završio ili tek počinje? Ovim događajima u Bosni možda se zatvara i krug arapskog proljeća, možda se zatvara rana velikih ratova koji su se vodili po Europi proteklog stoljeća opet na mjestu gdje je sve i počelo: iz države koja ni tada nije postojala, povijest svoj nakaradni humor skončava u državi koja opet kao da ne postoji!

Zar nitko ne čita sitna slova, zar nitko ne vidi da je dejtonskoj konzervi istekao rok trajanja! Opet će trebati, kao nedavno u onom našem supermarketu, prelijepiti rok trajanja s nekim novim datumom!

Da političari mogu shvatiti pjesmu, možda bi im bilo lakše shvatiti i Bosnu... tome bi im pomogle i ove Dizdareve riječi... eh, samo da ih znaju iščitati!

Zapis o zemlji

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je ta
Bosna
Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna

Buraz s burze