I Poreč ima svoje Happy Sapiense

Naravno, nema šanse da ste igdje ovih dana fulali vijest o tome kako danas morate biti happy, sretni, veseli, ili ne znam što sve ne! Svjedočite nastajanju jedne nove vrste happy sapiensa! Pravovremeno!

Uz niz gradova po Hrvatskoj, jučer sam čuo kako i u Rijeci slijedi snimanje happy happeninga uz onaj poznati glazbeni hit: la-la-la-lala, d-d-d-d, pljes-pljes... i sve što uz to ide... itd itd... ali uz obvezno kušanje dorina mus čokolade... a ja, stari naivac, mislio kako to osjećanje sreće nema veze s marketingom i PiaRom... kako se ono desi spontano i nenajavljeno! Onako samo ideš, ideš i misliš: "Jebate, što sam happy!"

Isto tako kako je i dorina iskoristila riječki happening i nama se naš gradski PiaR potrudio uveseliti porečku priču! Hvalevrijedno! Ali kad kujete svoju sreću – ne udarajte druge po prstima!

Ipak - da ne bi toga, ne bismo ni znali koliko smo happy! Lijepo je vidjeti mlade kako se vesele, njihovo vrijeme hladnog tuširanja tek dolazi, zašto im onda ne pustiti malo ludesanja! Mladost – ludost! Sreća je da su bar još oni sretni!

Lijepo je bilo vidjeti u videu onih nekoliko lokacija koje u gradu još nisu razrovane i kojima još nije zabranjeno prolaziti... lijepo je bilo vidjeti i onih nekoliko starijih likova koji su se tu našli valjda po nekoj suludoj sudbinskoj snimateljskoj pogreški! I naravno – lijepo je bilo vidjeti i đostrane, drago mi je da su i oni happy... oni su nam k'o margarin: miješaju se u sve! Pa i u sreću!

Sreća je osobna stvar i često je mijenjamo sa osjećajem zadovoljstva! Sreća treba trajati duže od nekog običnog događaja, ali je često baš potaknu neki obični događaji, kao npr. da imate posao, da imate redovita primanja, da imate plaćene putne troškove, da ispunite šefova očekivanja, da ste u stranci, da znate čovjeka (ili ženu) na pravom mjestu, da niste gladni, da se ne plašite ni prošlosti a ni budućnosti...

Zato, kad vam netko veli da ste sretni što ste rođeni baš ovdje, vjerujte mu i - budite sretni - jer ste lako mogli biti rođeni i u Pjongjangu! Što mislite, ima li i ondje sretnih ljudi? Ima sigurno, kao uostalom i ovdje! Kao uostalom i svugdje! Samo možda ne plešu i ne pjevaju! Ili pjevaju, ali u sebi! Mada... nešto mi baš sve s tom srećom i nije jasno... Sjećate li se legendarnih riječi Obi-Wan Kenobija: "Moje iskustvo mi govori kako sreća ne postoji." A čovjek zna, on je jedan od Džedaja!

Ah, kako obožavam kad mi netko kaže kad trebam biti happy... odmah se za happyending sjetim onog starog, žešćeg Kitićevog narodnjaka...

Vaš Buraz s burze