Borasov biblijski izlazak iz krize

Imao sam u pripremi jedan tekst koga držim onako na ledu već duže vrijeme, a pod radnim nazivom "Intelektualac danas: raskrižje ili stranputica". Polagano sam ga cizelirao i dotjerivao... međutim ovih nekoliko napisa u zadnjih dandva, natjeralo me da već iskoristim mnoge pripremljene postavke iz tog teksta onako navrat nanos, budući da mi se ukazao pravi povod za njihovu objavu.

Htio sam govoriti o intelektualcima i izgubljenoj definiciji te "široke" i obljubljene grupacije ljudi koji su nažalost prestali biti predvodnici napretka svekolike socijalne osjetljivosti društva koje se važe na oštrici postojanja. I to na toliko oštroj oštrici koja polako ali sigurno prepolavlja biće i šalje ga tonuti na dvije oprečne strane sječiva: s jedne strane na zlo, a s druge... na gore!

Htio sam govoriti o intelektualcima na desnici, radikalima, ljevičarima... htio sam govoriti o vremenu i nastanku one poznate sintagme o "poštenoj inteligenciji"... htio sam govoriti o činjenici da ljudsku osobinu, vrijednost ili čak znatiželju koju često zamjenjujemo pozitivnim konotacijama riječi "intelektualac" pronalazimo, nažalost počesto i na sasvim neočekivanim crnim, nazadnjačkim, zatucanim, zaplotnjačkim i drugorazrednim mjestima na kojima pripadnici "intelektualne" zajednice jednostavno ne bi smjeli biti!

Dakle nešto ne valja: ili imamo korumpiranu definiciju ili naciju!

Sit sam svega!

Danas je intelektualac izgleda navukao svoju isposničku odoru od kostrijeti i za svaki slučaj zlu ne trebalo iskamčio bogobojazni oprost ne bi li se osjećao svjež, opran, optimističan i veseo. Uvijek se pitam zašto se ne može biti i "zdravo" nezadovoljan i tjeskoban, a da ne moraš stalno udovoljavati objema stranama iskaza "jeben i pošten"! Svijetla futura s desetak očenašeka i dvadesetak zdravomarija i Bog je na nebu zadovoljan, a svećenik na zemlji zadovoljen!

Intelektualac danas je uškopljen lik koji u svojoj brojnim hipotekama vrlo opterećenoj nekretnini igra 'čovječe ne ljuti se' pažljivo bacajući kockice plašeći se i zatajno bogamoleć da ne okrene broj kojim može nagaziti nekog jačeg od sebe, a s druge strane istovremeno žestoko likujući kad utepa i pred spasonosnom kućicom s kartona za igru smakne nekog za koga drži da je na ljestvici vrijednosti ispod njega

Draga moja gospodo i drugovi, ima i gorih stvari od gladi!

Znate ono kad velite "Sit sam svega!"... vidite, biti sit svega, gore je od biti gladan!

Zašto sam iskoristio ovaj dobar uvod za tekst za koji jučer nisam ni sanjao da ću ga napisati?

Bijeg iz Egipta

Eto, ponukao me Damir Boras koji je postao novi rektor Sveučilišta u Zagrebu. Naravno čovjek je odmah privukao na sebe pažnju široke javnosti, sav ganut izborom izjavivši kako će na sveučilište vratiti temeljne biblijske vrijednosti, budući nas one jedino mogu izvući iz krize.

I kad ne bi bilo od novog rektora – bilo bi previše! Čovjek je valjda u zanosu potpuno zaboravio kako fakulteti trebaju biti oaze na kojim ne smije biti upliva ni vlasti, ni politike, a bogme ni religije!

"Bez svijesti o vlastitom identitetu i kulturi nema ni vrhunske znanosti, bez vrhunske filozofije nema ni vrhunske fizike", reče Boras. Dodatno je naglasio da će kao rektor promicati one temeljne vrijednosti koje su potrebne da bi Hrvatska izašla iz krize. Pojasnivši kako je riječ o "osnovnim biblijskim vrijednostima koje su nam svima zajedničke i koje stoje u temelju Europe, iako ne i u europskome Ustavu".

Možda se rektor trebao zapitati zašto ih nema u europskom Ustavu, pa bi mu možda neke stvari bile jasnije! Možda bi se rektor trebao zamisliti i nad svojom izjavom u kojoj veli kako će gledati i nastojati da sveučilište održi partnerske odnose sa svakom vlašću! (A možda bi se nad tim morali zamisliti i mi ostali!)

Naravno, ove rektorove biblijske bravurozne nebuloze nisu ostale bez reakcije znanstvene javnost. Otvorenim pismom odmah mu se obratio hrvatski kemičar dr. sc. Pavle Močilac koji je ovlaš tek naveo nekolike biblijske vrijednosti koje su se u njoj očitovale u masovnim pogromima nevjernika i krivovjernika, u kamenovanjima preljubnika, bludnica, nepoćudnih i nepokornih žena, djece, robova, homoseksualaca...

Očekivano Boras je odgovorio na ovo, kako veli u jednom svom razgovoru, pristojno pismo u kojemu ga poznati znanstvenik ljubazno upozorava na određene aspekte njegove izjave:

"Pod biblijskim vrijednostima mi u Europi podrazumijevamo kršćanske vrijednosti koje se jednako iskazuju i u vjerskom i u građanskom smislu. To su opće ljudske vrijednosti dobrote, izvrsnosti, moralne etičnosti, rada, poštovanja drugoga i ljubavi prema bližnjem", pojasnio je Boras i dodao:

"U Bibliji ima i groznih stvari, no one su opomena čovječanstvu što se ne treba činiti, a poruka je da za to postoji kazna, a ne osveta", kazao je Boras.

Dakle svi oni pogromi i ubojstva koje je direktno učinio Bog (dva puta čak uništio je i cijeli svijet: poslije Evinog grijeha i u vrijeme Noe, kad su od svih ljudi na svijetu preživjeli samo pripadnici Noine obitelji) ili koje je naložio svojim podanicima da ih učine – u stvari nisu ništa drugo za profesora Borasa do (opravdana) kazna (a ne osveta) svima onima koji su drugačiji!

Proučavatelji Biblije u svojim blagim procjenama navode kako takvih kažnjenih nepoćudnika i drugačijih, koji nisu htjeli poći pod skute ljubomornog Boga, u Svetoj knjizi ima više od 2 milijuna, a ako se uzmu u obzir i neke "uopćene" kletve i kazne radi se o milijardama!

I konačno, Boras bi morao znati kako je Biblija knjiga, doduše moćna knjiga, koja je svojevrsni pačvork različitih (manje i više dobrih) tekstova napisanih od strane (manje ili više dobrih) autora koja ipak promiče stavove i mišljenja samo jedne grupe ljudi. Kad rektor na kraju (ipak pomirljivo) veli kako je svojom izjavom htio skrenuti pozornost samo na (biblijsku) dobrotu i ljubav, na temeljce ljudskog roda ovapnjene u izjavama "ne ubij, ne laži, ne kradi..." - onda mu je valjda jasno da je isto tako neki drugi rektor mogao u svom govoru reći i da će se zalagati za haripoterovske vrijednosti koji također baštini spomenute vrednote, a vjerojatno bi se začudio da neki budući akademski čovjek veli kako će se zalagati za vulkanske ili klingonske vrednote.

Upravo su stoga i zbog takvih mogućih paradoksa, pametni ljudi davno kao naprednu prihvatili tezu o neovisnom školstvu i neovisnom sveučilištu. Ah, još je samo treba provesti! Tečajevi počinju već s vjeronaukom u školi!

Vaš Buraz s burze