Porečka fešta: Veliki kafić, s kopna i mora

(Izvor:Marin Grgeta/dp)Zabava najvećeg dijela mladih se kod nas već godinama svodi na izlaske u kafiće. Recept koji oni nude je uvijek sličan, razlike su eventualno u muzici koja se pušta, u điru koji se stvori na određenom mjestu, u poziciji samog kafića o kojoj dobrim djelom ovisi da li će se on pretvoriti u neku vrstu disko-bara, koji će vikendom raditi čitave noći. Upravo takvi kafići su već godinama omiljena okupljališta mladih, pa ni ne čudi da su oni (mladi) formirali takve ukuse kakve imaju. Porečka riva se ovog petka i subote pretvorila u ogromni kafić na otvorenome, u kojem je bio pravi mravinjak, more «namontiranih» ljudi koji su uživali u ispijanju alkoholnih pića (nije mi izgledalo da se ljudi previše brinu o novom tragikomičnom «0.0» prohibicionističkom Zakonu o sigurnosti na cestama) i cupkanju uz MTV hitove i inu komercijalu. Svi su mi štandovi izgledali potpuno isti, čak bi jedno te ista pjesma znala biti uzastopce na različitim mjestima, tako da ste šetajući rivom «praćeni» nekom glazbenom numerom mogli dobiti čudan osjećaj transcendentalne bezvremenosti... Ma možda sam malo «zabrijao»: činjenica je da mi porečka fešta izgleda kao obični porečki subotnji izlazak, samo puno «u veće». Da li je to dobro ili loše, procijenite sami. Puno ovisi u kakvom ste društvu, kako ste raspoloženi, a «autsajderi» nemaju tu baš nešto posebni za vidjeti, osim dobre količine zgodne, oskudno odjevene mladosti. Osobno mi je bilo OK, s tim da me je ugodno iznenadio jedan od štandova koji je s vremena na vrijeme znao pustiti i stari rock"n"roll.
Podno gradske kavane smjestili su se ugostiteljski štandovi s tradicionalnom ponudom istarskih ljetnih fešta (ćevapi&co.). Nisam kušao niti previše provjeravao, iako mi se onako u prolazu učinilo da je ipak bilo i ponude tipa istarski pršut, domaće kobasice s kapuzon i sl. Ako je bilo i kakve ribe (ne znam), slijedi pohvala.
Ponuda glazbenih izvođača «na papiru» nije oduševljavala, iako je na popisu bilo dobrih lokalnih bendova koji sviraju «rockerskiji» đir.Nisam vjerovao da bivši frontmen Gipsy Kingsa, Carlos Rombero, može biti dovoljno «jaka» zvijezda za porečku feštu, no sudeći prema zadnjem dijelu njegovog nastupa koji sam uspio pogledati, njegov je nastup bio odličan, a brojna publika koja se natiskala pred binu oduševljena. Njegov prepoznatljivi vokal i savršene gitare sa kojima se španjolski Romi valjda rađaju, izveli su sve velike hitove još većih Gipsy Kingsa i, vjerovali ili ne, natjerali čak i Porečane da nekoga više puta pozovu na bis (doduše na nagovor nezaobilaznog poliglote Maura Bernobića)!
To bi bilo otprilike to, što se tiče kopnenog dijela priče. Ostaje da se kaže još par riječi o «morskoj» posjeti porečkoj fešti od strane dijela napredne funtanjanske omladine na «morskoj zvijeri» «Silviji», koja svojim raširenim raljama utjerava strah u kosti plovećim «namjernicima» i slučajnim prolaznicima. Među odabranima je bio i naš Mx, koji nas izvještava o tome da je sve bilo standardno odlično: manjada, bevuda, muzika i kumpanija, a i dogodovština koje baš i nisu «za đorna"». Nema razloga da mu ne vjerujem, budući da sam i sam imao više puta priliku i čast sudjelovati u «happeninzima» te vrste. Društvo se u kasnije sati doslovno «spustilo na zemlju» i pridružilo nama običnim smrtnicima u «veliki kafić».
Znam, nisam spomenuo vatromet; nikako mi ne ide u glavu zašto se toliko ljudi tako jako pali na tih par petardi koje koštaju «Bogu noge». Kao da sam jedini koga vatromet uopće ne tangira, makar od svoje pete godine na dalje… Ma nema veze, neka se narod veseli!