We complete you – 1. lice jednine!

Porečan gre veselo na delo

Uvijek nekako u ovo predljetno doba sladunjavog, šuškavog trljanja ruku turističkih djelatnika, u našem se turizmu povede priča o konceptima produženja pred i posezone; razvezu se brojne rasprave, pohode se brojni skupovi, sajmovi i prezentacije, neki turistički stručnjaci čak i "glavom" plate neslaganje s centralnom idejom – i, uopće, stekne se dojam kako je ovo krucijalno (jebate, pazi izraza!) pitanje opstanka naše ponude.

Je li nam čaša dopola puna ili dopola prazna? Kako god bilo, u njoj je veeelika rupa!

No nitko nikad nije krenuo od jednostavnijeg problema koje proizlazi iz pitanja: što je to predsezona ili posezona i od kada do kada ona traje? (Mada postoje birokratski napori i naputci da svaka jedinica lokalne uprave propiše svoje viđenje trajanja sezone - ali o tom potom!)

Brojne rasprave dale bi brojne odgovore i vjerojatno bi ih bilo malo onih koji bi se složili zajedno. Uvriježeno je, uz dozvoljena odstupanja u šetajućim blagdanima i vremenskim pogodama i nepogodama smatrati kako glavna sezona traje od 1. lipnja – 30. rujna; predsezona od 1. ožujka – 31. svibnja, a posezona od 1. – 31. listopada. Kad i sam, relativno turistički nezainteresiran (koliko se to god uopće može biti, ako živiš ovdje) pokušam odgovoriti na to pitanje, ni približno ne bih tako definirao predočena razdoblja. Naime sezona ovdje, u nas, traje od 15. srpnja do 16. kolovoza; predsezona traje od 1. do 14. srpnja, a posezona od 17. kolovoza do 1. rujan I to je to! Sve ostalo je zajebancija! Pripreme, uigravanja, a poslije raspremanje i 'čišćenje' zaliha!)

Ne mislite tako? OK!

Znate onoj zgodni vic, kad već "umorni" turistički radnici hine reći kako im je i sezona i delo i gosti i nabava već preko... one stvari, pa vele da bolje da turisti nisu ni dolazili, nego su mogli samo poslati nam lovu i svima bi bilo lakše! I nama i njima!

Naš turizam kronično boluje od sindroma velike vrijednosti! Najprije smo JA, odnosno MI, MOJ hotel, MOJ kamp, MOJ restoran, MOJA birtija, MOJ pekar, MOJ štand, MOJA soba, a onda tamo negdje daleko ispod nivoa očekivanja, dolaze naši gosti! Mi smo uvijek u 1. licu! Glavni lik svakog filma!

Ne mislite tako? OK! Svatko može imati svoje mišljenje.

Čak i naša ovdašnja porečka turistička zajednica, vjerujem nesvjesno, dokazuje isto! Njen promo slogan glasi "You complete us!" Nešto što bismo mogli prevesti kao: Vi nas upotpunjavate! Ili Vi nas činite kompletnima, cijelima! Nema veze kako preveli slogan, jasno je tko je tu capo: Dakle, gosti dođite i trošite ovdje kod nas kako bismo MI bili kompletni! MI smo (još od one ribe s mozaika) nedovršena slagalica kojoj nedostaje baš Vaša "kockica" s logom eurića! (Pomozite, Hilfe, Help, Helpen, Помогите, Aiuto!)

Nije li možda djelatno logičnije da slogan glasi: "We complete you!" (Mi imamo ono što vam fali! Bit ćete "nepotpuni" dok god ne dođete k nama! Mi pomažemo Vama!)

Ne mislite tako? OK! Svatko može imati svoje mišljenje.

No, vratimo se mi predsezoni, htio bih vam ispričati jednu pričicu. Možda dvije!

Neki sam dan trebao otići do Umaga. Da se razumijemo, ne zaboravite - po definiciji smo u središtu predsezone koja se okreće sezoni. Tri grada, skoro perjanice turizma u Istri – Poreč, Novigrad i Umag – obuhvaćeni su kapitalnim zahvatima u prometnu infrastrukturu! Zvuči li vam to poznato? Koji eufemizam! Htio sam reći kako su sva tri grada potpuno razrovana, prekopana, blatna i premrežena brojnim neznanim obilaznicama i prečacima koje ni domaći ljudi baš uvijek ne kontaju! A vele da je Pula u još gorem stanju, ne znam, nisam bio! A gosti? Ma 'ko njih... šiša!

Sjećate se – oni su već tu: predsezonski gosti su tu! Uglavnom su to hokejaši koji slijede kišobrane svojih vodiča, raspojasani supijani (da ne velim nešto gore) srednjoškolci koji se poput vampira preko dana ne daju ni vidjeti i sportaši, poglavito biciklisti, koji i tako ne znaju kud voze. A kad se izgube, onda im je još bolje, budući da i tako misle da su kod nas došli na nekakav egzotični afrički safari! Obzirom kakve su nam ceste, biciklisti su nam i najpoželjniji – a izgleda da ćemo uskoro i sami morati biciklom na posao! (Tko ga bude imao, naravno! I posao i bicikl!)

Ne znam kome smrdi novac tih predsezonaca, pa ih tako olako podcjenjujemo! Oni će se teško vratiti dogodine! Ma opet, kad zbrojimo i oduzmemo... a i što će nam, stići će opet druge mone!

Prekjučer pak zgodim na drugu stranu Istre - prema Rapcu! Tamo prema Kvarneru za koji vele da je čak u nekim turističkim stvarima i kompletniji i raznovrsnija od nas ovđe! (Bar u logotipu i sloganu je!) Gradnja, razrovandus i ograničenje prometa dočekali su me samo na novom kružnom toku kod Vozilića! Nakon razrovane obale, unutrašnjost je sasvim podnošljiva!

I dok je kod nas u subotu bubala ona kišurina, u Rapcu prigrijalo, vruuuuće da izgoriš! Jedva smo prijatelj i ja dočekali parkirati auto ispred jednog zgodnog restorančića pred kampom i naravno – otići na biricu! Što bolje godi po vrućini, od hladne bire!

Sjeli smo i naručili dvi birice. Mrzle. Nije bilo gužve na terasi – tek za susjednim stolom tri bičiklista s tri bočice vode pred sobom! Česi, vidim po reklamama na trikoima. Čak sam ispod oka vidio kako su željno pogledali naše orošene birice kad ih je konobar donio! Baš mi ih bilo nekako žao, mislio sam – športaši, športski život, ter ne piju!

Popijemo mi tu prvu biricu u roku keks. Jasno, naručimo i drugu. Pa dvojica smo, svatko plati jednu rundu! Najljepše. Donese konobar i drugu! E, tu smo drugu već malo guštali. Laganini. (Bičiklisti, jadni, već pali u afan od muke!)

Da, to sam zaboravio reći – niti je cjenika bilo za stolovima, niti smo dobili račune s cugom!

Naravno, shvatili ste već čemu ciljam, nema svrhe odgađati klimaks priče: pozvali smo konobara da platimo! Pivica je koštala 22 kune! Jedna! Jedina! I što sad, platili smo školu! Bacili smo neki lagani komentar o cijenama na koji se konobar samo mutno nasmijao krajičkom usana! Mislim da su nam se i bičiklisti zlurado smijuljili. Oni su očito školu prošli koji dan prije nas, pa su stoga sad na vodi! Teško da ćemo se i oni a i mi više (na)vratit u taj birc.

... Ali znate onu mantru o tome kako gostima treba prodavati priču... znate ono: iskustvo, doživljaj! E vidite mi smo baš kao i oni češki bičiklisti doživjeli to vanredno iskustvo – lijepo su nas oderali! K'o male majmune! U predsezoni!

Vaš Buraz s burze