Koliko smo uopće daleko od Sjeverne Koreje? - ili - Za koga navija Bog?

U ova naglo vruća i politikom i nogometom uzburkana vremena pred nama, sve češće se pitam o tome koliko smo mi uistinu daleko od Sjeverne Koreje!

Samo u ovih nekoliko dana svjedočili smo tolikim izljevima jednoumlja i reminescencijama izblijedjelih slika komunizma s konca prošlog stoljeća, da uopće ne znam u kojoj mi to zemlji i u kojim godinama živimo!

Kult ličnosti od koga se tako žestoko ograđuje sva današnja slobodnomisleća inteligencija, priziva se i kod lijevih i kod desnih – jedni već desetljećima suze liju za Titom, a drugi za Tuđmanom, ili da ne spominjem još neke teže "historijske dešnjake" - ali i jednim i drugima u osnovi je pred očima stega i čvrsta ruka! Pitate li se koliko su po tome različiti Putin, Obama ili Merkelova? Nikoliko!

Slijedom toga i ovdje se u Istri sve češće među sitnom rajom čuje žal za Ninetom koji čim je (o)krenuo put EU parlamenta, izgleda pušta našu gradbenu istarsku i istrijansku stranku na svevolju mladim lavovima koji se u areni i okolo nje, podjednako jaki ili bolje: podjednako slabi, još ne mogu izboriti za poziciju novog pravog pack leadera! Tako će nam u Istri dugovječno, poput neke stranke u Sjevernoj Koreji, i dalje sveudilj vladajuća, jedna i jedina... još dugo krojiti sudbu pod patronatom Old Surehanda!

Bez zamjene nema promjene!

Jedini odmak sjevernokorejskom sindromu u subotu je pokazao Milanović, dopustavši da se na glavnom odboru SDP-a o raspri između njegove (mlade) i Linićeve (stare) struje – glasuje – tajno!

Da mu nisu lagali svi oni članovi odbora koje je zvao dan uoči glasovanja, vjerojatno bi ostao pri starom i prokušanom "javnom" izjašnjavanju! Sad bar zna na čemu je!

Stari pak haenesovci vođeni našom proeuropskom Vesnom - malom demokratskom bogatašicom – Pusić, obukli su se svi u jednake crveno-narančaste obleke (opet taj jugo-komunistički ili sjevernokorejski sindrom) koje im stoje k'o piletu sise, i u Dubrovniku organizirali team building kako bi dogovorili svečanu koreografiju za izlazak Čačića iz zatvora!

Poput laburista i negdašnjih HSLS-ovaca i o njima će se uskoro govoriti kao o rijetkim elementima koje imate posvuda ali tek u tragovima!

A team building – znate naravno što je to, ako ste u vrhušci neke stranke ili iole "ozbiljnoj i modernoj" firmi, onda znate kako je to novi termin za ispiranje mozga i uguzivanje jednoumlja po uzoru na najgora hladnoratovska vremena kad je od presudne važnosti za opstanak države bio slogan "biti kao jedan". 'Ko drukčije kaže – kleveće i laže... rekli bismo nedavno! Ili - još i danas?

U istim vijestima u kojim smo gledali mlade pusiće, ugledali smo i veselog nam našeg predsjednika pred kojim su na poznatom tepihu u prijemnoj sali na Pantovčaku omladina, doduše bez kapa i marama, pleše neki stari splet novokomponiranih pjesmi i plesova iz Lijepe naše... veliko osvježenje nakon soliranja s Baretom! Veliko! Sad kažu da će odraditi i jednu numeru s Mišom, jednu s Oliverom i jednu s Džibom! A Thompson?

Precjednik kome je jako dobro i kome je u zadnji kraj već nešto malo ispala tibica, bio je tek malkice onako sjetno zamišljen jer se prisjetio Kolinde koja jadna ništa ne svira osim NATO orgulja i malo u slobodno vrijeme zida po kućama i koju, iako bez ijedne javne izjave za hrvatsku javnost, o tome da bi se uopće mogla i željela kandidirati, Karamarkov PR svakodnevno sve više približava Josipoviću!

Na kraju će još i pobijediti, a da to jadna neće ni znati jer će Karamarko čuvati tu vijest za pravi trenutak!

Za koga navija Bog?

I onda naravno, na kraju ne mogu se ne sjetiti nogometne ekipe Sjeverne Koreje na prošlom svjetskom nogometnom prvenstvu u Južnoj Africi i nacionalne euforije pod kojom su živjeli i na sebe čak privukli svjetske simpatije – sjećate se kako su plakali pri intoniranju himne?

Takvo korejsko, nacionalnim nabojem napunjeno, intoniranje i Kovač (a i brat mu također) vježba s našim momcima iz Brazila... jučer su naime pola treninga vježbali pjevanje himne s rukom na srcu... jer jao si ga onom koji ne bude pjevao (ili koji bude pjevao dvije - taj sigurno neće biti u prvoj postavi), sjećate se kako je selektor Srbije Siniša Mihajlović prije koju godinu odstranio iz tima Adema Ljajića, jer nije pjevao himnu na meču sa Španjolcima. Ili koliko su Šveđani pljuvali po Ibri jer nikad ne pjeva švedsku himnu, ali bi prestali s pljuvanjem čim bi ovaj uzeo loptu u noge i zabio gol. Dakle ako daješ golove - nema veze što ne znaš himnu, a ako ih ne davaš... onda brate pjevaj, pjevaj dok god imaš glasa!

Što će tek Kovač uraditi onima koji ne znaju zabijati, a ne znaju ni pjevati!? (A imamo i takvih u repki!)

Pjevat će oni, pjevat će i tercu ako treba... makar još tri dana samo to vježbali!

Osim toga, Kovač je prije puta u Brazil bio kod Bozanića, i za pretpostaviti je da sada zna o prvenstvu i o svemu više od nas običnih smrtnika, no prema kiselim licima i osmijesima koja su se dala vidjeti na tom susretu izgleda da je još od lani Bog digao ruke od Europe i da su mu nekako miliji Južnoamerikanci! Ta vidite otkud je i Papa stigao! Argentini Papa, a Brazilu prvenstvo? Mi se još jedino možemo ufati u Gospu – ako je Bog za Brazilce, Gospa je sigurno naša!

Mada ima i tih nekoliko "bezbožničkih" repki... ako koja iznenadi? Ma ne, nemoguće! Uspjeti bez religijske pomasti je nemoguće! Nemoguće! Unmöglich!

Vaš Buraz

P.S. Kako biste lakše preživjeli ove nailazeće nogometne dane, počnite se više družiti s ljudima koje nogomet uopće ne zanima! O da, ima takvih ljudi, ima, ima! Ja ih poznajem nekoliko koji o svjetskom prvenstvu u nogometu znaju jednako koliko i ja znam o curlingu! (Inače prošlo svjetsko prvenstvo u curlingu održano je u Pekingu ove godine od 29. ožujka do 6. travnja, a svjetski prvaci postali su Norvežani!)