«Mesečina» nad Arenom–odličan koncert Bregovića i orkestra (Marin Grgeta)

(Izvor:Marin Grgeta/dp Foto: arhiva)Niste valjda mislili da smo propustili nastup Gorana Bregovića i njegovog «Orkestra za venčanja i sprovode» u Areni? Ne bi to propustili za živu glavu, a gotovo trosatni subotnji spektakl u potpunosti je ispunio naša očekivanja.

Koncert je bio, u skladu sa Bregovićevim «world-music post-Dugme» stvaralaštvom, fantastični miks komorne i etno glazbe, sa tragovima nama tako poznatih melodija starih hitova Bijelog dugmeta, kao primjerice nezaboravnog gudačkog prijelaza iz rock balade «Sve će to mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš» ili noseće melodije yu-rock standarda «Milicija trenira strogoću». Nastup je cijenjenog ansambla (zbor, gudači, trubači, ženski trio, fantastični bubnjar/pjevač i, naravno, «car» Bregović) imao uzlaznu putanju: počelo je sa komornom filmskom glazbom (na početku bez Bregovića) i nastavio se kombinirajući tu vrstu glazbe sa etno (ciganskim) stvarima, pogotovo nakon originalnog ulaska na scenu virtuoznih puhača koji su se do bine probili kroz oduševljenu publiku, natucajući poznate melodije u čarobnoj muzičkoj igri «nabacivanja» notama sa raznih strana drevnog amfiteatra. Upravo ti urnebesni momenti poput «Ederlezija» predstavljali su problem za življi dio publike koji je bio prisiljen sjediti zbog gunđanja tirano/bronto i ostalih «saurusa» - kazališne publike. To je možda bio jedini problem na koncertu, iako su duže duhovne i komorne stvari zahtijevale sjedeća mjesta. Međutim, nikakvo gunđanje nije pomagalo kad su se začuli prvi taktovi «Mesečine» - Arena se začas pretvorila u užareni plesni podij koji se prašio u najboljoj maniri ciganskih zabava iz Kusturičinih filmova. Kraj koncerta, uključujući bis, protekao je u tom stilu, a drugi je klimaks dostignut za «Kalašnjikova», kad je publika u jedan glas nekoliko puta uskliknula poznati: «juriiiš!».

Fantastično i nezaboravno. Balkan se vratio kući, i to u svojem pozitivnom smislu. Djelić tog sounda i te tradicije pripada i nama, ma koliko mi šutjeli o tome.

Bregovićevom zaslugom je to postalo i dijelom svjetskog naslijeđa, a ta je glazba način na koji jedna malena kultura može dati svoj obol, ali ujedno i «kontru» globalnoj «uravnilovci». Dupkom puna Arena, i to većinom domicilnog stanovništva, dokazuje da među nama ima mnoštvo ljudi širokih pogleda, koji su bez kompleksa, a ujedno prepoznaju umjetnost i (svjetski priznatu) kvalitetu. Bez obzira na sve, ima nade za nas...