Oporezivanje u RH i EU – porezi u Hrvatskoj značajno iznad, a ne ispod prosjeka

Može li se prečicom postati kao Švedska?

Mnogo pažnje u RH je izazvao zadnji izvještaj Eurostata o oporezivanju u EU, Taxation trends in the European Union.

Ipak, većina diskutanata u ovaj pregledni izvještaj nije ni zavirila, nego samo iz druge, ili treće, ruke koristila ‘zaključke’. A mnogi su pak te zaključke interpretirali kroz sljepilo ideologije (trash marksizam kao dominantna ideologija u Hrvata, a to je ono kad nisi pročitao Marxa jer bi znao zašto je u krivu, nego se opet iz druge ili treće ruke zadovoljavaš parolama iz pamfleta poput Komunističkog manifesta, ili govora Lenjina, Staljina ili Brežnjeva).

Neki su pak savjesno pročitali, ali nisu razmotrili kontekst – iako je skoro uvijek informacija o informaciji važnija od same informacije!

Evo samo jednog ‘detalja’.

Najčešći zaključak je da je oporezivanje u Hrvatskoj ‘ispod prosjeka EU’ prema udjelu poreza u BDP. Međutim, to je potpuno pogrešno, jer ne uzima u obzir kontekst, a to je da se radi o zavisnim varijablama (BDP i udjel poreza), ili drugim riječima, usporedba ne može biti linerna (o tome je više puta pisao V. Šonje).

Pogledajmo podatke.

Sljedeći grafikon pokazuje udjel poreza u BDP u usporedbi s BDP per capita za sve zemlje EU, zajedno s ‘best fit’ linijom (linerna regresija). Crveni kvadratić je Hrvatska, a zeleni kružić Mađarska. Izvor svih podataka je Eurostat, podaci su za 2012.

Kao što vidimo, stopa mogućeg oporezivanja značajno ovisi o stvorenoj vrijednosti, veličini BDP. A u omjeru s BDP, Hrvatska je oporezovana značajno iznad prosjeka: u našoj gurpi siromašnih zemalja je jedino Mađarska jače, a znamo da je ona vrlo posebna priča.

MEĐUTIM, maknemo li iz slike ekstremno bogati Luksemburg, slika postaje vrlo očita:

Naravno, ovdje i dalje uspoređujemo kruške i jagode. Naravno da nije usporediva mogućnost oporezivanja u bogatoj Švedskoj i siromašnoj Hrvatskoj. Sljedeći grafikon prikazuje samo zemlje siromašnije po BDP od prosjeka EU28 (redom Bugarska, Rumunjska, Hrvatska, Latvija, Mađarska, Poljska, Estonija, Litva, Grčka, Portugal, Slovačka, Češka, Slovenija, Malta, Cipar, Španjolska).

Sada se sjetimo vica o Muji koji je ‘baš naučio magare gladovati kad one – sram ga bilo! – crkne’. Naši političari su odlučili najprije oporezivanjem postati Švedska, a onda se nadati da će stvoriti porezna osnova. A stvar naravno ide obratno. Švedska je naprije postala bogata (a i dalje je tvrdo kapitalistički-liberalna zemlja) i onda postala socijalno sigurna (a ne ‘socijalistička’, kao navode naši trash marskisti). Raja većinom vjeruje našim političarima jer smo u socijalizmu navikli da se ne gleda izvor sredstava (a Hrvatska je šampion socijalizma u EU, o čemu drugom prilikom).

Ovome gore treba dodati je da Hrvatska vjerojatno šampion para-poreza (nameti svih vrsta), pa gornja slika vjeojatno izgleda još gore.

Nastavno na gornje, ima i argumenata da

• (a) oporezivanja je malo i
• (b) zato jer se mrski kulaci (kapitalisti) oporezuju premalo.

Uočite ovdje trash-marksistički sloj, gdje se kao u komunističkim pamfletima ‘kapital’ personalizira tajkunom-poduzetnikom, umjesto razumijevanja da se radi o društvima kapitala, koja su u svijetu, a sve više i u RH, najvećim dijelom javna poduzeća, u vlasništvu mirovinskih fondova, običnih građana itd. (plus terminološka zbrka u RH gdje je se po ZTD tvrtka naziva ‘poduzetnikom’, a kad se kaže ‘poduzetnici su zaradili’, trash marksisti siluju raju slikama zločestom kapitalista – poduzetnika koji novac trpa u džepove, umjesto da se zna da se radi o svim ‘poduzećima’, pa tako i npr. Hrvatskim šumama, HEP itd.).

Međutim, ovo je skroz promašeno. Evo tajne zašto je udjel poreza od dobiti poduzeća (poduzetnika) u RH mali. Zato jer je ta dobit mala! Prema podacima FINA je dobit svih poduzeća (poduzetnika) u RH bez financijskih tvrtki, bila svega 3,5 mlrd. kuna, na 615 mlrd. kuna prihoda. Oduzme li se dobit HT i VIPnet (a ni jedan Hrvat, a pogotovo socijalist, još nije odbio imati ‘kapitalistički’ uređaj i uslugu koji se zovu telefon i internet, dakle smatra da je cijena te usluge manja nego vrijednost koju dobija), dolazimo do manje od 2 mlrd. kuna dobiti na više od 600 mlrd. kuna prihoda, dakle na bijednih 0,3% neto profitne marže zbirno za hrvatske biznise! Što se tu uopće ima oporezivati?!

I na koncu argument na koji trash-marksisti naprosto nemaju odgovor, a to je zašto ‘kapitalistički glupani’ sa Zapada ne dođu investirati u ‘kapitalistički Eldorado’ zvan Hrvatska i tako ostvariti ‘ekstra profite’, kad je ovdje u epskoj borbi ‘rada protiv kapitala’, pobijedio kapital? Nego se međusobno bore u teškim tržišnim globalnim uvjetima (s Kinezima itd.)?

Odgovor je jednostavan: zato jer u Hrvatskoj svi gube, i rad i kapital. To je u suprotnosti s depresivnim ‘zero-sum’ gledanjem socijalističkog načina razmišljanja gdje se radi samo o preraspodjeli, pa jedni gube (npr. rad) ako i samo ako drugi dobijaju (npr. kapital). Stvarnost je drugačija. Najčešće gube i dobijaju svi ili nitko.

Zapitajmo se zašto jednako vrijedni radnici u Ugandi i Njemačkoj zarađuju različito i želimo li biti kao Uganda ili Njemačka?