Poreč - ti nas...

Jednostavno mi je nezamislivo ono žalosno doba koje nas sve uskoro čeka... doba kad više ne bude svakodnevnog nogometa!

Sada se već u domaćoj političkoj stvarnosti osjeti sezona kiselih krastavaca, a što će tek biti kad nestane nogometa? Ajajajaj!

Još je ostalo nešto malo političkih prijepora oko gluposti - Vlada je odustala od outsourcinga i odlučila se za spin-off! Naravno svi kužimo što to znači i što se iza toga krije! Čačić je izašao iz zatvora i konačno dobio onaj traženi atribut u biografiji, koga svaki pravi hrvatski političar mora imati: u rubrici 'Zatvaran' ponosno će zaokružiti DA!

Neka mi Vlada oprosti što je tako jako godišnjeodmorovski neinteresantna i dosadna (a to joj valjda i jest cilj), ali osjećam potrebu skrenuti vam pažnju kako ste imali sreću, ako ste gledali ovo zahuktalo i zanimljivo svjetsko prvenstvo, vidjeti jedan od najljepših nogometnih golova ikad.

Pričat će se o njemu još mnogo godina i sreća vam je, ako volite nogomet kao običnu igru i nadmetanje, da ste mu bili svjedokom i da ste ga mogli vidjeti i uživo! Naravno radi se o izjadnačujućem golu Van Persia na utakmici između Nizozemske i Španjolske. Kapetan Nizozemaca Van Persie je maestralno reagirao na prekrasnu dubinsku loptu Blinda, u slobodnom ju je letu kao pravi leteći Holandez, dočekao na glavu i lobom je spremio iza Casillasa.

Bez obzira što smo tek malo odmakli od početka prvenstva, vjerujem kako će ovaj gol biti njegov najljepši dio – pogotovo što je - iako u nogometnoj igri – postignut glavom (i doslovno i metaforički)!

Ja vam ne znam baš puno o nogometu (govorim svima kako će finale igrati Nizozemska i Brazil), ali zanimljivo je pogledati kako na ovom prvenstvu prolaze reprezentacije čijim nacionalnim ligama dominiraju stranci. Kako padaju veliki Španjolci, Englezi, Talijani... koliko truda ulažu Nijemci za neriješeno s Ganom...

O našoj repki isto još ne vrijedi pisati, bar ne do utorka – jer do ponedjeljak smo euforični, a od utorka ćemo biti i pametni! Puno pametniji!

Koktel od kiselih krastavaca

A kako bih se pak na vrijeme ufurao u kiselo vrijeme nakon nogometa, počeo sam već razmišljati o čemu pisati svih tih sljedećih dana – a tko o čemu, ako ja ne o tiskovinama! Onako ću vam ovlaš i ljetno laganini prikazati i pokazati što vrijedi pročitati, a što ne vrijedi niti listati, a sve to u cijelom spektru izdavačkog djelokruga: od knjiga, zbirki ili stripova, do kataloga ili foto ili 'običnih' monografija! Bez odabira, blaženo i plaženo, opušteno, što mi prvo padne pod ruku!

Evo sam baš neki dan na jednom jako jako javnom mjestu, naletio na novi katalog TZ Poreč! Zašto ne krenuti i s njim, ta on bi trebao biti svojevrsna turistička uspješnica, mala monografija grada kakav je Poreč!

O TZ-u i njegovom vizualnom identitetu sam pisao i nedavno i to u svezi s onim njegovim (ne)s(p)retnim blago kloniranim znakom i logotipom. Naime, uradak je to u kome mi na prvu nikako ne paše njegov slogan-poruka koja veli "Poreč - Ti nas upotpunjuješ!" Zašto? Prvo - više bih volio da je poruka obrnuta, i da nema tog pretencioznog TI u njoj, jer baš i ne volim da mi ljudi koje prvi put vidim u životu govore TI... ali hajde de! I drugo, možda i stilski važnije, što ne znam odnosi li se ta poruka na Poreč u (krivom) prvom licu, na činjenicu da smo fascinirani gradom koji nas čini potpunima (Poreč – Ti nas upotpunjuješ) ili se to odnosi na očekivanog gosta čijim ćemo dolaskom biti potpuni (i mi i naša novčarka)!

Znak ima i nekih čisto tehničkih nedostataka budući da teško ili nikako ne funkcionira u crno bijeloj varijanti – dobro, reći ćete tko još išta u turizmu štampa u crno bijeloj tehnici, sve je sad sjajno, luksuzno i u full coloru. Ali i u coloru vidimo problem: naime logotip je nemoguće razlučivo ubaciti na bilo koju ofarbanu površinu jer se neka od njegovih brojnih boja izgubi u podlozi! Upravo stoga uporaba znaka mora biti praćena time da se pod njega u color mora podložiti tzv. bijela fleka – i onda opet dođemo na onaj starinski c-b tisak! Čini se - ne ide baš bez njega!

I upravo nekako poslije tog logotipa stigao je i image katalog TZ Poreč! Budući da ga je dizajnerski i produkcijski radila ista agencija koja je radila i znak TZ (Studio Sonda), nadao sam se kako će baš u tom katalogu Sonda struci pokazati kako se spomenuti problemi sa uporabom znaka mogu i prevladati! (Jedan od načina svakako je i ovaj da problem ne vidiš, previdiš i zanemariš!)

Međutim ništa! Znak se u image katalogu pojavljuje svega dva puta: jednom na naslovnici na onoj tzv. bijelo podloženoj fleki i drugi put na zadnjoj bijeloj stranici korica među znakovima drugih dionika projekta.

Glavni sastojak: slika

Drugi dio priče koji je tematski otvoren ovim katalogom, za ovakvu je publikaciju i puno važniji, naravno tu mislim na fotografiju! Ako jedna slika govori više od hiljadu riječi, pitam se što govori loša slika? Više od hiljadu loših riječi?

Fotografije su u njemu podijeljene uglavnom u dva dijela i to po modelu aktualnosti i autorstva! Prvi dio kataloga nose uglavnom naručene fotografije koje (ne) potpisuju Domagoj Kunić, Siniša Uštulica i Igor Šeler, a drugi dio kataloga očito kompromisno budžetski određeno čine ustupljene fotografije domaćih autora i institucija koje "pokrivaju" porečku cjelogodišnju zabavu i ponudu, budući fotografi "izvana" očito nisu imali ni vremena, a bogme ni "vremena" fotkati po Poreču cijelu godinu. Ne stigne se! Šta'š!

Njihov tretman u brošuri također je jasno razdvojen; dok su naručene fotke često i na silu rastegnute po cijelim formatima stranica i po duplericama, dotle su one ustupljene, razglednički rastrirane uglavnom u drugom dijelu kataloga i to po nekoliko njih na jednoj stranici. Sav moj dojam nad fotkama i osjećaj za filing prema njima, govori kako je trebalo biti obrnuto! I to je možda jedina trajna konzistentnost prijeloma kataloga! Ostali dio njegove konzistentnosti teži tek cijelim svojim tokom da konzistentnosti uopće ni ne bude!

Umjesto da budu dio publikacije, fotke postaju priča za sebe! Svjedočimo svemu i svačemu: od korištenja brojnih fotki kojih se ne bi postidjela niti jedna zubna ordinacija na svijetu pa do upornog fotkanja u kontralightu koji uništi i ispere svaki ugođaj na slici. Fotkanje u kontralightu (kad je izvor svjetla ispred fotografa) vam je postupak sličan onome kada u filmovima B-produkcije režiseri žele prikriti ograničeni budžet pa vam cijeli film prođe u mraku, takvi su filmovi obično snimljeni na jednom mjestu - u nekom skladištu, garaži, podrumu ili kakvoj napuštenoj tvornici pa umješan režiser i snimatelj mogu u postprodukciji pokazati svašta kroz ništa!

Kontralight je legitiman umjetnički koncept, ali treba znati kako se u njemu gube detalji, boje i finoća pristupa prema modelu! Ako je to bio cilj... onda OK! Većina naručenih fotki ove brošure izgleda kao da je snimljena tek dobrim mobitelom i nije ni blizu tome da zavrijedi cijelu stranicu, a kamoli loše rezanu duplericu. 

Uz malo sisa i skoro ništa guzica, ovaj se katalog stalno gubi u prijeporu između mladenačke neobuzdanosti i modernosti te utilitarne i lažno čedne korektnosti prema porodičnim gostima srednje dobi i pitanja na koje još očito ne znamo odgovor: Tko li nas od njih više 'upotpunjuje'?

Glavni začin: riječ

Ali šalu na stranu, iako fotkama baš i nisam nešto ostao osupnut, tretman šturog teksta čak mi je i više zasmetao: u ovoj ga brošuri dizajneri koriste od veličina koje su neprimjerene i kratkovidnom Gulliveru, pa do nečitljivih tekstualnih partija koje su čak i za fotoalbumski dopustivo malu veličinu fonta još i zagubile u kolornoj podlozi! Bezbroj je stranica s tekstom koji ni Supermanov razlučivi vid ne bi odvojio od šarene podloge. A veličine - tu tek imamo svega u košarici: od napornih verzala do izgubljenog kurenta, i sve još veličinama od 10 do 300 točaka – pa si ti izaberi!

O stilu i tečnosti teksta možemo i nekom drugom prigodom, budući su stilovi već u domeni osobne mode, ali koliko je tekst u ovoj svojevrsnoj turističkoj porečkoj monografiji i podatkovno bio nebitna stavka, govori i ovaj njegov izvadak: "Biciklističke staze koje smo uredili s lijeve strane imaju antičke hramove, a s desne more." - Dakle ako se vozite porečkim biciklističkim stazama obavezno je da to učinite od sjevera prema jugu, jer ako slučajno hodate ili se vozite biciklom "naopačke" od juga ka sjeveru, onda će vam "antički hramovi" biti s desne strane, a more s lijeve, a to uopće nije u redu! Nije li? I da – gdje su to uopće u Poreču (mislim na grad) "uređene" biciklističke staze, a gdje li su tek antički hramovi? Možda ona tri kamena na Maraforu? Ili onih nekoliko oko Neptunovog hrama? No, no!

Porečani su uvijek bili praktični ljudi i kamen njihovih antičkih hramova ugrađen je u sve novija zdanja. Sruši da bi gradio! A ne širi se da bi rastao! Novi Poreč je pokriven i sakriven novim ulicama i zgradama koje nisu ni približno vrijedne onim prethodnima. To se nažalost zove - progres! A mi opet živimo sukladno tome: Ne tako davno iskopana uljara na Gupčevom trgu, konzervirana je, poslikana i žurno zatrpana nazad pod zemlju, umjesto da bude jedna od glavnih točaka porečke antičke turističke staze! Umjesto da se područje trga poploča prozirnim podom ili da se nad iskopinama izdigne plato šetnice pa da se razgledanje možda još i naplaćuje (blesavi turisti čak imaju veću zainteresiranost za objekt na kome im se uzima lova), mi na trgu imamo zagušujuće dosadne ugostiteljske terase i štandove s kineskom robom!

Uljara je tu negdje ispod ovih uzbudljivih čadora

Nažalost - ista je stvar zabilježena na još nekoliko važnih ii zatrpanih starogradskih punktova...

I suncobrančić na kraju

Ali vratimo se mi brošuri - za kraj, za buduće "slagače" knjigica, još jedna mala napomena: u ovakvim publikacijama Sadržaj se, kao urednički namjerno izdvojeni dio unutar publikacije, obično niti ne stavlja, a pogotovo mu se ne daje takav akcent (sedam sitnih redaka nasred bijele stranice) u tiskovini koja cijelim svojim tokom nije ni numerirana – nitko neće "pješke" brojati stranice da bi npr. došao do dijela 'Zabava' na 60. stranici! Ili možda i hoće, ako mu je dosadno i nema drugog posla! Za takve optimiste treba tek reći kako ovdje i korice ulaze u numeriranje brošure (!) i kako se mogu pomoći tek s najbližom "bijelom" stranicom na kojoj numeracije ima. Ali najveću pustolovinu možete doživjeti kad i ako počnete tražiti naslove odjeljaka iz sadržaja – jer oni naime u brošuri uopće niti ne postoje!

Sve u svemu, za priznati je kako ovaj katalog ipak predstavlja nekakav odmak od uobičajenih turističkih brošura dosadnog A4 formata uvezanih klamanjem, no ostaje pitanje: je li to dovoljno da nadvlada i opravda znatna očekivanja od ovog projekta!

Vaš Buraz