"Nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva"

Neki dan sam, točnije u nedjelju ujutro, pogledao na TV-u izvrstan, starinski fim. Ne vjerujem da ga je baš puno ljudi gledalo, a pogotovo ne vjerujem da su ga pogledali mladi ljudi kojima bi ovaj film mogao nadomjestiti dosta gradiva koje su propustili pročitati u obveznoj školskoj lektiri!

Mladi u tako rano dopodne ili spavaju ili već rintaju u prvoj šihti kod nekog našeg (a češće i tuđeg) novovjekog kapitaliste... teško dakle da su uspjeli pogledati film.

A još je i crno-bijeli, iz 1950. godine.

Radi se o filmu "Čudo u Milanu", u režiji Vittoria De Sice i po predlošku priče "Dobri Toto" Cesarea Zavattinija. Dakle film uspješnog dvojca koji su potpisali i legendarne "Kradljivce bicikla".

"Čudo u Milanu" vam je ukratko, jedna vrhunska, jetka, fino stilizirana, alegorijska tragikomedija snimljena po načelima neorealizma i u duhu čaplinovskog gega.

Radi se ovdje o naivnom Totu kome umre dobra skrbnica, pa završi u sirotištu, a nakon sirotišta zadesi se u milanskom sirotinjskom predgrađu.

Tu nađe nove prijatelje i djevojku, a nakon što slučajno uz pomoć duha umrle skrbnice Lolotte, koja siđe s neba kako bi pomogla svom štićeniku Totu, pronađu naftu na tom terenu, gradski im bogatuni imaju namjeru oteti teren. Šalju na njih poreznike, policiju i vojsku, a na kraju uz De Sicinu neskrivenu poruku da sirotinji nema spasa na zemlji, ironijski sve likove iz sirotinjskog predgrađa, šalje na nebo, na koje odlaze jašući na metlama.

U ovom filmu možete čak prepoznati i uzorke kojih su se zakačili i neki novovjeki odlični filmovi - Dobro došli, gospodine Chance, Dom za vešanje, pa čak možda malo i E.T., ali svakako možete uživati u pravom klasiku i znati kako stotinjak minuta koliko traje film niste potratili uludo!

... eto opet ja o pretjerujem u retro guštima! Opet će me zasigurno pokoji dušebrižnik staviti na stup srama uz etikete kojih bi se uplašio i puno tvrđi orah od mene!

Ne sumnjam da ste zamijetili kako me nedavno čovjek u komentarima popljuvao nakon onog teksta o Zivi, Gazi, Arapima i židovima, a sve čini mi se zbog toga što kao i uvijek do sada odbijam generalizirati, uopćavati i etiketirati čitave narode temeljem djela koja rade neki njegovi pojedinci. A još uz to i zločinački čin koje Izraelci čine nad Arapima u Gazi, nikako ne želim pripisati vjerskim ili religijskim uvjerenjima židovstva, već samo i uvijek interesima kapitala koji svoje nasilničke i remetilačke nakane oportunistički sakriva iza svega što mu pogoduje: vjere, nacije, tradicije, ideje, povijesti, zastava, grbova!

To nije moj đir!

Tako mi čovjek, ničim izazvan, napiše u komentaru ispod teksta: "Kako reci uboici da je uboica a ostati 'korektan'. Kako si smijesan! Ostavi se ozbiljnopih tema i vrati se velicanju jugoslavije, komunizma i socializma. To ti je jos nekako islo!" ili nešto dalje, odgovorivši uredniku koji mi je stao u obranu: "U Jugo prilike se puno bolje razumije tvoj buraz pa nek nastavi sa orjunastvom. To mu je bolje islo.!"

..."!&!./;!?*+?)?#_#?#*-*!*(:)

Nisam mogao doći sebi... još je samo trebalo da mi kaže kako sam Srbin, Cigan ili Šipac i užitak bi bio potpun! Pomislio sam, što sam to dovraga učinio ovom čovjeku da me tako sreže! Još kad je na nešto kasnijem komentaru nadodao: "Razlika izmedu Kopernika i Gallilea? Oboje su isto mislili ali prvi je bio svjestan vremena u kojem zivi a drugi nije znao drzati jezik za zubima pa je proveo ostatak zivota u kucnom pritvoru." i dalje: "...ili Giordano Bruno koji je 'izgorio'!"

Što biste vi mislili? U ovo vrijeme žešćeg povrata refrešane desnice na političku scenu, nije baš svejedno o sebi čitati ovakve etikete i ovakve navode!

Vratio sam se nazad pregledati 'sporni' tekst i baš ništa sporno ili uvredljivo nisam pronašao, vrtio sam po glavi i stare zapise... ma ne, ne... mora da me čovjek zamijenio s nekim!

Prepoznao sam u tim izjavama uzorak straha koji ljudi osjete pred nepoznatim! Strah koji se pojavi kad netko izvan glavnih struja, netko neobojan i neobučen u dresove velikih i poznatih timova ima svoje mišljenje... kad si dopusti mogućnost imati svoje mišljenje! A moje mišljenje, koliko vidim po reakcijama na tekstove i razmišljanja – i nije baš samo moje!

"Tko drukčije kaže, kleveće i laže!" - rekao bi ovaj naš mladac u mom retro štihu!

A uz sve to me uopće niti ne poznaje! Niti ja poznajem njega!

Jer da ga poznajem mogao bih mu možda reći da je opasno neiživljeni, narcisoidni, samoživi, neodgojeni i iskompleksirani desničar!

Ali ne poznajem ga, ljudi moji, i kako onda da ovlaš i nasumično etiketiram čovjeka s kojim nikad nisam razgovarao. Nisam lud da zađem na takvu stranputicu!

A ono što mi spočitava nekakvo moje retro žalovanje? Pa valjda će mi neobuzdani i nadobudni mladci dopustiti da se bar prisjetim vremena u kome mi je bilo bolje – ako ni zbog čega drugog, a ono stoga što sam i sam bio mlađi, luđi, naivniji i lakovjerniji? Bar to!

I osim toga – tko to tamo organizira retro party? Ja?

Vaš Buraz