Napredni srednji vijek

Ne znam što se to desilo zadnjih godina da misliš kako su se vrijednosti kompletno okrenule, a u stvari je sve ostalo po starom! Eto recimo, sjetim se balade i filmova o Robinu Hoodu; sjećate se filmske priče i apokrifnih kazivanja koja su ga od lopova i pljačkaša doveli do pijedestala najvećeg borca za socijalnu pravdu koji otima bogatima da bi davao siromasima. Nećemo sad o tome, budući sam već i ranije o tome pisao, sad me zanima onaj osjećaj koji smo imali dok smo (u kinu) gledali filmove o njemu i dok smo zdušno navijali za svaku njegovu strelicu ispaljenu u besramne gadove plaćenika, čuvara, poreznika i svakakvih likova koji su radili za opakog Ivana i njegovog podanika nottinghamskog šerifa Guya Gisbornea. Kad god bi Ivan (Bez Zemlje) i šerif ostajali tanke blagajne krenuli su novim porezima tlačiti već napaćeni narod.(!) Naravno - za te njihove "porezne reforme" uvijek je postojalo dobro i neupitno i nediskutabilno opravdanje - onomad: financiranje križarskog rata i skupljanje novca za otkupninu voljenog im, a zatočenog kralja, Richarda Lavljeg Srca! Izem ti takvo lavlje srce!

Nismo tada imali ni najmanje samilosti ni prema kom šerifovom čovjeku i holivudsku zbilju smo uzeli (kao i mnogo puta i prije i poslije toga) zdravo za gotovo, baš kao da smo gledali rane jugoslavenske soc-realističke filmove u kojima su svi okupatori bili bedgajsi, a svi partizani, obavezno gudgajsi! Sad se štorija okrenula - opet pod utjecajem Hollywooda - šerifovi ljudi, beskrupulozni plaćenici i nasilnici prometnuli su se odjednom u superjunake (Superhikove) dvojbenog morala, ali u biti u dobre dečke koji, doduše ognjem i mačem i brojnim specijalnim efektima, gonjaju po svemu svijetu sve siroto što se usudi dignuti glavu kontra bilo koga našeg novovjekog Ivana, Gisbornea ili čak i zatočenog Richarda. Dresovi su se promijenili: sad skoro naivni soc-realizam postaje otužni, napudrani i kompjuterizirani kap-realizam! Ali drži vodu! Drži!

Marketing, brale – to je nauka, sve ostalo su tek pomagala!

Kad smo već kod marketinga! Pratite li one vikend media festivale? Naravno da ne pratite, pa nije to Sulejman pa da ga pratite! Netom je takav jedan festival završio! Samodovoljan, sam za sebe neki svijet! Imaju gdje! Imaju s čim! Ja ne znam koji konji moraju biti naši oglašivači i koji to mali Gebelsi čuče po našoj (a bogme i svjetskoj) medijskoj industriji kad još uvijek mogu prodati jakim firmama s ogromnim marketinškim budžetima neke fore koje su potpuno prevaziđene!

Recimo za primjer samo ovo: jedni od najskupljih oglasnih termina na televizijama je onaj koji se ubacuje usred nekog emitiranja: filma, utakmice ili nekog sličnog jakog eventa u prime timeu (A? Koja spika?)! Svatko normalan koji čuči uz TV i prati te evente, zna da je prvo što se tad uradi – uzmeš daljinski i prebaciš program! Dakle – te propagandne poruke ne prati (skoro) nitko! Osim onih ljenčina kojima je ili daljinski daleko ili žena nije doma da im ga dohvati!

Naravno televizije tih svojih 12 minuta po satu (vrijeme dopušteno za emitiranje reklamnih sadržaja, svima osim javnoj televiziji koja ima ograničenje za udarne termine od 6 minuta) žele dobro naplatiti pa se "dogovore" da reklamne blokove emitiraju u isto vrijeme i onda vas kao "zbune"! Na primjer, jedna TV kuća koja drži kod nas tri svoja programa, reklamne blokove pušta s pomakom od pet-šest sekundi tako da i ako vrtite kanale, uvijek naiđete na istu reklamu! Dobra fora! Ali nisu ljudi, a pogotovo TV manijaci, blesavi – uvijek postoji kanal koji reklame vrti u točno određeno vrijeme, a koje se nikad ne poklapa s onim vremenom kad ga pušta netko drugi! God save the NG!

Ergo – ako ste neka zvijerka u marketingu svoje firme, zapamtite - to vam je daleko najluđe bačen novac ikada! Ja vam sve više u zadnji kraj postajem nekakav egzemplar homo televizoriksa - vjerujte mi na riječ, znam o čemu pričam!

Novi tijekovi u reklamnoj industriji, blagodareći kojoj, da se razumijemo, pogledamo još uvijek i dosta dobrog materijala idu u jednostavno zamislivom smjeru! (Sad sam i sam upao u njihovu zamku, čim tako pišem, ali se nemam vremena izvlačiti - i tako mi je tekst predug i pola vas će odustati na trifrtalj puta, u najboljem slučaju!) Sva je prilika da ćemo vrlo brzo sve što želimo vidjeti moći gledati preko PPV sistema (Plati pa se klati – sistem! Ili Plati pa gledaj od eng. Pay-per-view), a kako će uskoro platežno sredstvo biti vaše vrijeme, a ne samo novac (nije li netko već rekao kako je to isto) – vrlo je vjerojatno da ćete brdo željenih sadržaja i na TV-u moći gledati tek kad odgledate intro koga nećete moći skipati, baš poput brojnih klipova koji su tako naštelani na netu. Čim ne budete imali direktan eye contact sa svog naslonjača s nastupajućim programom, isti će vam biti blokiran ili zaleđen – a tko u to vrijeme još nedajboh, pipne daljinski... "ispao" je iz igre zavajk! Imat ćemo nešto kao WPV System - Watch per view ili Gledaj da bi gledao!

Ali gledanje - bez tehničke podrške!? Hmmm!? Eto baš u subotu mi se opet zdrndao max-tv, najprije 'malo' nevrijeme, pa onda nestalo struje, čuo sam se s ljudima uokolo, izgleda da je bila neka veća zbrljafoza na cijeloj Poreštini... naravno odmah sam se prihvatio telefona ne bih li čim prije prijavio kvar... onda mi se na drugoj strani javi neki umorni nadobudni klinac koji misli da je popio svu pamet svijeta time što radi u T-comovom call centru (mislim da smo mi na nekom call centru s juga, budući je dečko stalno govoria s teškim skoro dubrovačkim naglaskom kako je nešto falia) – i onda ti on mene kao vodi kroz kratki tečaj resetiranja routera i oporavka cijelog sistema – zanimljivo je kad mi on veli, onako na daljinu, ne, ne, ne taj botun šjor, falija ste, ajmo sad 'ope! Dakle – vidi me! Onako kao u Matrixu! 100%! Je**** čak mi se i telkač zove kao lik iz Matrixa!

Počesto to sve završi s naputkom: A sad uzmite čačkalicu i odozad, s desne strane routera imate malu rupicu u koju gurnite čačkalicu i držite sedam sekundi i onda je izvadite. Poslije će sve biti OK! High tech!

Često i bude OK, ali eto u subotu nije bilo u redu, tako da sam cijeli vikend gledao TV s povremenim i opetovanim iritantnim krčanjem, zaleđivanjem slike i nesnosnom bukom koja bi se javila kad se program ponovno pojavi!

Poslije sam, u nedjelju izjutra, opet zvao malog u službi za korisnike, ma mi on reče... Gospodine, ekipa za otklanjanje kvarova ne radi tijekom vikenda! A i po pravilniku imamo tri do pet dana da vam otklonimo kvar! Ma nemoj, rekoh – a imate li za tri do pet dana umanjen račun?

Sorry, ali baš zato danas postam ovaj članak s velikim zakašnjenjem... sve mi je išlo na živce, a onda je još bila i kiša jutros, velika kišurina, grmilo sijevalo, ovdje kod nas u selu... a kad se to desi onda ti je ovdje banana! Struja svako malo dođe i nestane... ne možeš ništa zaozbiljno raditi! Taman krenem prijeći raditi na lapu, a lap star pa slabo drži, a onda Ona ope' dođe! Pa ope' škljecne! Da popizdiš! Imam neku svoju proceduru koje se volim držati dok pišem... i onda kad se to naruši ja se k'o neka tetkica zaštekam i nemrem delat!

Inače, ovdje gore u našoj lijepoj dvoimenoj općini sam već odavno naučio na nestanke struje. Kao po pravilu, struja preko tjedna (i jedne subote u mjesecu) nestane nakratko (dovoljno da popizdiš ako nisi svakomalo sejvao neki posao) uvijek oko pola devet, kao da netko uvijek u isto vrijeme uključi neki veliki gutač struje i time resetira cijelo selo! Općinu, dapače! Dok smo imali svog čovjek gore u HEP-u mislio sam da će se to riješiti, ali šipak – čak ni on nije uspio razriješiti pitanje ove naše Zone! Sumraka! Tko li će?

... evo opet se to desilo... izgubio sam (s)misao! (... kao da sam je nekad imao!) Ne mogu više...

Pa gdje smo mi to? Možda tek neki napredni srednji vijek? Ako!

Vaš Buraz