Iza vela ljubomore i zavisti

Ilustracija (divineglowinghealth.com)

Iza vela ljubomore krije se strah od gubitka, a iza vela zavisti osjećaj da drugi nepravedno posjeduju nešto što pripada nama.

Ljubomora

Ljubomora boli. Ona ubija ljubav. Može javiti u svim odnosima: brat-sestra u odnosu na pažnju roditelja, kolege na poslu u odnosu na šefa, prijatelji u odnosu na trećeg prijatelja, iako se najčešće javlja u ljubavnim odnosima.

Osobe sklone ljubomori su:

• osobe slabog samopoštovanja i samopouzdanja, izrazito nesigurne u sebe,
• osobe sa impulzivnim i burnim reakcijama sklone srljanju ka zaključcima i "hvatanju neprijateljskih signala" iz okoline,
• osobe koje se boje biti same,
• osobe koje su se u obitelji "naučile" ljubomori kroz model jednog ljubomornog roditelja,
• osobe koje u djetinjstvu nisu iskusile privrženost nijednog roditelja,
• osobe koje imaju iskustvo sa nevjernim partnerom,
• osobe kojima je odnos glavni orijentir i temelj postojanja,
• posesivne osobe koje partnera/partnericu doživljavaju kao objekt i svoje vlasništvo.

Adrain P. Kezele u svojoj knjizi Ljubav – više nije previše (čije čitanje toplo preporučujem) kategorizira ljubomoru u tri tipa:

1. Ljubomora opstanka

Javlja se kada partnera/partnericu doživljavamo kao životni oslonac bez kojeg ne možemo preživjeti. To stanje je prožeto osjećajem poistovjećivanja sebe sa odnosom – osoba pripada nama i mi njoj. Ako se u vidokrugu partnera/partnerice pojavi netko drugi, javlja se osjećaj straha, prijetnje i ugroženosti – što ako partner/partnerica ode od nas i životni nam se temelj raspadne?

Ljubomora opstanka stvara paniku, nerazborite i mračne misli te potiče na sumnjičavost i provjeravanje. Bol koju ona stvara često je povezana s konkretnim životnim okolnostima: gubitkom kuće, djece, obitelji, sigurnosti...jednom riječju – opstanka.

Poistovjećivanje ne mora nastati samo na materijalnoj razini, već i na razini interesa, zajedničkih aktivnosti i općenito svega što stvara naš život i osjećaj identiteta.

2. Ljubomora želje

Ovdje je riječ o zadovoljavanju potreba i želja koje nas vode do zadovoljenja tih potreba. Ako naš partner/partnerica svoju pažnju usmjeri prema drugoj osobi, smatramo da se te želje više neće ispunjavati. Glavni osjećaji koji se tu javljaju su osjećaji gubitka i izdaje. Također, javljaju se reakcije usmjerene izrazito na van – optuživanje drugih, kako partnera, tako i osobe zbog koje se "izdaja" dogodila. Lako se u lazi u agresivne i manipulativne postupke u kojima branimo "svoje pravo". Ova vrsta ljubomore često je povezana sa zavišću.

3. Ego ljubomora

Ego ljubomora je povezana sa posesivnosti. Ona je s jedne strane pokušaj da se vlašću i kontrolom zadrže osjećaj pripadnosti i ispunjenje potreba, a s druge se strane može raditi o "energetskom natjecanju" sa suparnikom, pa čak i sa samim partnerom. Ukoliko partner okrene svoju pažnju na neko drugo mjesto, makar čak i privremeno, on ili ona su time izrazili neovisnost i slobodu od nas. A taj postupak izaziva ljutnju i ogorčenje, pri čemu se grčevito borimo za svoj status i položaj, čineći sve da ukažemo na nedostojnost naše konkurencije. Spremni smo na odlučne akcije. Agresivnost nije rijetkost, iako je manipulacija češća. Nikako ne smijemo izgubiti status "jednog i jedinog" i vlast nad osobom koja nam je bila podređena.

Ljubomore se rijetko javljaju u izoliranom obliku. Umjesto toga one putuju zajedno, stvarajući užasno tešku smjesu negativnih osjećaja koji su čas usmjereni protiv nas samih, čas protiv naših partnera i rivala, a ponekad i protiv cijeloga svijeta.

Ilustracija (sheknows.com)

Velovi ljubomore

Posesivnost, natjecanje i povrjeđivanje su tri vela ljubomore. Živimo u društvu pobjedničkog mentaliteta koji je slavljen kao životna filozofija. Društvo svojom strukturom, životnim načelima i načinom odgoja potiče natjecanje kako u ljubavnim odnosima, tako i u poslovanju, sportu, politici i društvenim aktivnostima.

Tako partnera u našoj kulturi doživljavamo kao osvojeni "trofej", za kojeg smo se borili i sada osvojeno moramo sačuvati, jer ako nismo oprezni, netko nam može preoteti naš pehar – teško stečeni položaj kod partnera. To je proces u kojem stalno patimo i strahujemo od gubitka.

Zbog straha od gubitka i odbačenosti osjećamo se ugroženo i nesigurno te razvijamo posesivnost (u obliku kontrole nad partnerom/partnericom) kroz koju obavezno dolazi do povrjeđivanja – tjelesnog i/ili verbalnog, mentalnoga i osjećajnog. Prijetnje, udarci, lukave igre, gluma i nadmudrivanja sastavni su dio natjecanja da bismo pod svaku cijenu ostali "jedan jedini" ili "jedna jedina".

Ilustracija (adigaskell.org)

Zavist

Zavist je neprijateljski stav i osjećanje prema drugima koji imaju nešto (predmet, status, položaj i sl.) što smatramo da pripada nama (ili da to zaslužujemo više nego oni), da oni toga nisu vrijedni, da to ne zaslužuju.

Zavidni smo kada:

• Drugi nešto postignu, a mi ih omalovažavamo, npr. izjavom kako je glupo to što su postigli.
• Npr. na uredsku zabavu pozovemo sve kolege osim osobe kojoj zavidimo.
• Nekog neprestano kritiziramo zbog nečeg što je zapravo učinio bolje od nas.
• Osobu ogovaramo iza leđa, da bismo ju bez posebnog razloga ocrnili.
• Druge ismijavamo, vrijeđamo, podbadamo, etiketiramo i naglašavamo potencijalno negativne značajke osobe.
• Krivimo druge za svoj neuspjeh.

Razvijanje samopoštovanja

Razvitak samopoštovanja je najbolji lijek za zavist i ljubomoru. To je osjećaj vrijednosti koji se širi iz srca i razvija postepeno.

Psiholog William James 1890. godine stvorio je izraz samopoštovanje te ga definirao kao "osjećati se dobro u vezi sebe i svojih postignuća". Smatrao je da na razinu samopoštovanja utječu kvaliteta prenatalnog iskustva (jeste li osjećali majčinu ljubav dok ste bili u maternici), naš urođeni temperament i biokemija, stavovi naših roditelja te odnos prihvaćanja prema nama i (ne)zadovoljstvo osobnim izgledom.

Kako povećati samopoštovanje?

1. Nikada se ne uspoređujte sa drugima. Uspoređivanje potiče zavist i ljubomoru. (Ovdje nije riječ o neutralnom uspoređivanju koje je presudno za oštroumno rasuđivanje)
2. Izaberite osobu prema kojoj osjećate zavist ili ljubomoru. Npr. bratu ili sestri koji/koja je mamin/a ili tatin/a ljubimac/ljubimica. Ili kolega na poslu koji je šefov ljubimac.
3. Prema njemu/njoj se ponašajte drugačije. Vježbajte poniznost i izbjegavajte uspoređivanje. Nemojte hraniti "manje vrijedim" osjećaj, već koristite skroman, ali samouvjeren pristup.
4. Poželite sreću i ljubav "suparniku/suparnici"; promijenite stav. To mijenja negativan naboj između vas i čitave okolnosti u kojoj ste se našli. Pomolite se za tu osobu, za njezino dobro i uspjeh.
5. Dajte drugima ono što sebi najviše želite. Ako želite ljubav, dajte je. Ako želite da vas poštuju, poštuje druge. Ako želite uspjeh, pomozite drugome da uspije i radujte se tuđem uspjehu. Ono što odašiljete u svijet, to vam se i vraća!
6. Razmišljajte o svojem samopoboljšanju, umjesto o manjkavosti. Učite iz vrlina osoba kojima ste zavidni. Smatrajte ih svojim učiteljima.

Vježbanje poniznosti – pogled na zavist i ljubomoru s duhovne strane

Ljubomora i zavist spominju se u mnogim svetim spisima. Najbolji je primjer Biblija, gdje se Kain navodi kao prvi ubojica, koji je svojeg brata ubio nakon što mu je Bog rekao da mu se Abelov poklon više sviđa. U Postanku Bog je protjerao Kaina iz rajskog vrta i osudio ga na "izbjeglištvo i lutanje Zemljom". I to je upravo taj osjećaj odvojenosti kojeg osjećamo kada smo u strahu od gubitka (ili bilo kojem drugom strahu). Suprotnost strahu je ljubav. Kada smo u stanju ljubavi, osjećamo jedinstvo i povezanost sa svime.

Emocionalno ograničenje koje nose ljubomora i zavist su sankcije za duhovni rast i razvoj.

Ljudi koji imaju nerazvijen, a napuhan ego (više o egu sam pisala ranije) skloni su zavisti i ljubomori, te nisu u mogućnosti duhovno se razvijati. Osobu s napuhanim (a neuravnoteženim) egom možemo usporediti sa perom koje se pretvara da je strijela; njihovo samopoštovanje je klimavo i vrlo krhko.

Egoisti se hvale onime što smatraju da posjeduju: imovinom, društvenim statusom, bankovnim računom, najnovijim autom, a često puta i "visokom duhovnom razinom" na koju vjeruju da su se uzdigli, za razliku od "običnih smrtnika".

Duhovni lijek za egoizam je poniznost. Uravnotežen ego i velika duša označavaju emocionalnu slobodu. Razvijanje poniznosti je put do toga. Poniznost pomaže i razvitku samopoštovanja.

Poniznost je:

• Shvaćanje da smo svi na istoj razini – nema hijerarhijskog uređenja unutar duhovnog razvoja,
• Sposobnost viđenja duše u svim osobama, pa čak i onima čiji vam se postupci ne sviđaju,
• Svjesnost svojih vrlina (ne razmetanje njima!) kao i mana i nedostataka,
• Nadilaženje sumnji u svoje sposobnosti, čak i kada netko nadmaši vaš uspjeh ili dobije ono što vi smatrate da zaslužujete,
• Ljubav prema jednostavnosti,
• Uživanje u činjenici da ste samo malena čestica u beskrajnom svemiru.

Poniznost daje slobodu spontanosti, bez pretvaranja i želje za natjecanjem i dokazivanjem.

Ljubav i ego

"Kada ljudi žele uhvatiti ribu, stave mamac na udicu. Ego želi postati gospodar drugih, želi ih posjedovati, tako da ih probada mamcem ljubavi na udici. Tako mnogi ljudi završe u boli i patnji upravo zbog svojih iluzija o ljubavi; čak niti u paklu ljudi ne pate toliko. Zbog ove iluzije ljubavi cijela Zemlja, cijelo čovječanstvo pati. I još uvijek mi ne shvaćamo da je ljubav koja dolazi iz ega pogrešna… To je razlog zašto smo stvorili ovaj pakao.

Ljubav na koju je spojen ego je oblik ljubomore – zbog toga nitko ne može biti toliko ljubomoran kao zaljubljena osoba. Ljubav koja je spojena na ego je urota i trik da bi se posjedovali drugi. To je urota – upravo zato nitko ne guši toliko ljudi kao oni koji govore o ljubavi. Ova situacija je stvorena zbog “ljubavi” koja dolazi iz ega – ne može postojati veza između ljubavi i ega." - Osho Rajneesh, iz knjige Unutarnje putovanje

Ljubomora nije dokaz ljubavi, već dokaz potreba proizašlih iz osobine očajničke želje da zadrži svoj "trofej" i svoju kontrolu nad njim zbog silnog straha od gubitka.

Ako ljubomora traje uz učestale intenzivne reakcije sa burnim i agresivnim ispadima pri kojima se ljubomorna osoba teško razuvjerava ili partnera pokušava kontrolirati prijetnjama i drugim oblicima nasilja, posebice uz konzumaciju alkohola koji aktivira mračnu i destruktivnu stranu, svakako potražite pomoć.

Savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.

Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.