Pršut čeka Europu, janjetina i ulje hrvatsku markicu

(M. MIJOŠEK)

U minuloj godini mnogo je "tihog rada" uloženo u procedure zaštite istarskih izvornih proizvoda, ili barem u pripremu tih procedura, pa bi tijekom 2015. napokon trebao početi pristizati, i iz Zagreba i iz Bruxellesa, dugo očekivani niz dobrih vijesti. Zaštititi proizvod na uobičajene zakonske načine, oznakama izvornosti (viša razina zaštite) ili geografskog podrijetla (niža razina), nije jednostavno, jer treba najprije imati lokalni ili regionalni proizvod koji se svojim osobinama bitno razlikuje od sličnih proizvoda u susjednim regijama ili državama, treba napraviti detaljni elaborat o njegovim osobinama i treba postojati zainteresirani podnositelj zahtjeva za zaštitu, a to mogu biti isključivo organizacije proizvođača odnosno njihove udruge, zadruge, klasteri, konzorciji ili slično.

Istarski pršut je i dalje u prvom planu, jer se s procedurom njegove zaštite najprije počelo, i najprije iskusilo mnoge probleme, uključujući i slovenski prigovor Europskoj komisiji, no nakon što je postignut dogovor sa slovenskim proizvođačima da se ovaj ekskluzivni proizvod zaštiti zajedno, problema više ne bi trebalo biti. U izmijenjenoj specifikaciji o zaštiti istarskog pršuta europskom oznakom izvornosti područje njegove proizvodnje prošireno je i na slovenski dio Istre, a područje proizvodnje sirovine odnosno svinja i na tradicionalne slovenske svinjogojske regije, ali tehnologija proizvodnje i tipičnih svojstava istarskog pršuta ostala je ista kao i kada je istarski pršut bio zaštićen oznakom izvornosti u Republici Hrvatskoj. Iako sada formalno traje rok za žalbu, Slovenci se više ne mogu žaliti jer su i oni zajedno s Hrvatskom podnositelji zahtjeva, a proceduru konačnog odobrenja europske oznake izvornosti iz Bruxellesa mogu oduljiti samo birokratsko-tehnički detalji, primjerice prevođenje dokumentacije na sve jezike članica EU. Milan Antolović, pročelnik županijskog Odjela za poljoprivredu, predviđa da bi europska oznaka izvornosti istarskom pršutu mogla biti konačno odobrena tijekom prve polovice 2015. godine.

Kobasice i panceta čekaju zaštitu pršuta

Iako su se prije nekoliko godina počeli raditi elaborati i za ostale tipične istarske proizvode od svinjskog mesa, odlučeno je da se s time pričeka dok se do kraja ne riješi zaštita istarskog pršuta, jer će o tome ovisiti i model zaštite ostalih proizvoda. U prvoj turi namjerava se zaštititi istarsku kobasicu, istarsku kosnicu (kobasicu šireg profila), istarsku potrbušinu (pancetu) te istarski zarebnjak (žlomprt odnosno ombolo), a u drugoj turi kandidirali bi se i ostali proizvodi.

Daleko je odmakla i procedura zaštite izvornosti istarskog ekstradjevičanskog maslinovog ulja, za koju je sva dokumentacija zgotovljena i predana Ministarstvu poljoprivrede na završno usvajanje. Čeka se, dakle, da Ministarstvo odobri oznaku izvornosti na nacionalnoj razini, što je preduvjet da se pokrene procedura njegove europske zaštite.

Ministarstvu je predana i prva verzija specifikacije o zaštiti mesa istarskog goveda, koju sada, prema zakonskoj proceduri, analiziraju stručna tijela, od kojih se očekuju eventualne primjedbe i sugestije. Budući da je najveći dio posla ipak napravljen, očekuje se rješavanje zaštite mesa istarskog goveda tijekom 2015. godine.

Do kraja ove godine očekuje se i dovršetak procedure zaštite istarske janjetine, za koju su na zagrebačkom Agronomskom fakultetu već obavljene sve potrebne analize. Specifikacija za istarsku janjetinu još nije napisana, ali to je posao koji slijedi narednih mjeseci, i Antolović vjeruje da se stignu uhvatiti rokovi kao i za meso istarskog goveda.

Nedostaju organizacije proizvođača

S ostalim proizvodima koji imaju atribut tradicionalnih i tipično istarskih i koje bi se zbog njihovog tržišnog potencijala isplatilo štititi oznakama izvornosti ili geografskog podrijetla, situacija je nešto lošija, odnosno, ili još nisu dovršene (ili čak ni započete) specifikacije o njihovim karateristikama, ili je problematičan neki dio procedure, najčešće subjektivizacija nositelja zaštite, odnosno još ne postoji nikakva organizacija proizvođača.

Tako je primjerice već gotova radna verzija specifikacije o zaštiti istarskog ovčjeg sira, ali još nije osnovan županijski klaster proizvođača mlijeka i sira koji bi trebao biti formalni podnositelj zahtjeva za zaštitu. Klaster bi trebao biti osnovan uskoro, njegovi članovi trebali bi zgotovljenu specifikaciju potvrditi, i tada se ona može poslati Ministarstvu u dalju proceduru. Nakon toga počet će se raditi na specifikaciji za zaštitu istarskog kravljeg sira, a kasnije i ostalih.

Odavno se priča da bi i istarske tartufe trebalo zaštititi, ali oko zaštite ove najskuplje istarske delicije ima dvojbi, jer tartuf je formalno-zakonski sporedni šumski proizvod, a plantaža tartufa koje bi već bile u rodu pa da bi bilo moguće govoriti o tartufu kao proizvodu ljudskog rada, u Istri još nema, iako su dvije-tri zasađene. Ipak, dva su preduvjeta za dalja promišljanja o zaštiti tartufa tijekom 2014. godine ispunjena: izrađena je Strategija održivog tartufarstva u Istri, koja će prema riječima pročelnika Milana Antolovića biti upućena na usvajanje Županijskoj skupštini, i u listopadu je osnovan Mikološko-gljivarski savez Istarske županije. S ta dva preduvjeta u zaleđu, može se na vjerodostojnoj razini raspravljati i planirati oblik moguće zaštite istarskih tartufa.

Istarske rakije traže konzorcij

Prije desetak godina zamalo su uspješno zaštićene istarske rakije, naime, toliko dugo su već dovršeni i za dalju proceduru spremni elaborati o zaštiti četiri vrste tipičnih istarskih rakija: komovice, rude, biske i medice. Razlog zbog kojeg se nije dalje krenulo s procedurom zaštite istarskih rakija je - nestanak potencijalnog nositelja zaštite, odnosno, istarska udruga proizvođača rakija, inače osnovana 1997. godine, neaktivna je i zamrla. Antolović kaže da, želi li se nastaviti s procedurom zaštite rakija, treba ili tu udrugu reaktivirati ili osnovati novu, a potonja mogućnost je vjerojatnija budući da je u zadnjih godinu-dvije pedesetak proizvođača završilo tečaj i steklo kvalifikaciju, pa bi uz otprije aktivne proizvođače oni sada lako mogli osnovati konzorcij ili neki sličan oblik poslovnog udruživanja, koji bi onda mogao pokrenuti proceduru i biti kasniji nositelj zaštite.

Na posljednjem Festivalu pašte u Žminju poveo se razgovor i o mogućnostima zaštite istarske pašte, odnosno tipičnih oblika domaćih tjestenina, za što je bilo dosta zainteresiranih, ali opet treba istaknuti formalni preduvjet postojanja registrirane udruge proizvođača. Takva udruga još nije osnovana, pa je istarska pašta do tada na čekanju.

I istarski med je jedan od autohtonih proizvoda o čijoj se zaštiti odavno priča, ali u formalnom smislu nije učinjeno ništa. Milan Antolović kaže da se o pitanju zaštite istarskog meda čeka opredjeljenje istarskih pčelarskih udruga, kojih u Istri ima više, ali njihov savez po njegovim informacijama još nije uspio zaživjeti. Županijski pročelnik za poljoprivredu smatra da će se pitanje zaštite istarskog meda aktualizirati nakon što zaživi planirani Centar za razvoj pčelarstva s pogonom za preradu meda u Cerovlju.

Iako zaštita vina podliježe sasvim drugoj grupi zakona nego ostali poljoprivredno-prehrambeni proizvodi, ne možemo ovdje ne spomenuti problem istarskog terana, koji je formalno-pravno od berbe 2013. u ilegali, i zasad nema vidljivih izgleda da se njegov slučaj pozitivno riješi. Antolović smatra da treba poraditi na približavanju stavova proizvođača crnih vina na cjelokupnom prostoru Istre i nada se da će "biti razuma da se taj problem riješi između onih koji su već zaštitili teran, i onih koji ga već stoljećima proizvode". (Davor ŠIŠOVIĆ)