8 jednostavnih razloga zašto bi se svako dijete trebalo baviti sportom

Zašto bi se djeca trebala baviti sportom

Autorica: Tanja Dumbović

Neizbježno je tvrditi kako dugoročno bavljenje sportom ima značajne pozitivne utjecaje na psihički, socijalni, fizički i motorički razvoj djece. Školsko doba djeteta (od 6. do 11. godine) je za veliku većinu djece razdoblje kada se počinju baviti sportom. To je razdoblje kada dijete kreće u školu, privikava se sjedenju u klupi i rješavanju domaćih zadaća, a smanjuje se vrijeme provedeno u igri i kretanju.

Upravo je ovo razdoblje, u kojem se dijete privikava novom „školskom“ životu, važan trenutak za uključivanje u sport kako bi se zadovoljile povećane potrebe za kretanjem i igrom. Djetetov razvoj je cjelovit proces koji se odvija pod utjecajem mnogobrojnih faktora koji se obično svode na nasljeđe, okolinu i odgoj pa prema tome sport uz školu igra važnu ulogu u njegovom razvoju.

Kako sport utječe na razvoj djeteta?

Djeca koja sudjeluju  u sportu općenito  su zdravija, postižu bolji uspjeh u školi, imaju bolje razvijene socijalne vještine i više su timski orijentirana. Takva djeca su u igri spretnija, izdržljivija i u određenoj mjeri pod manjim rizikom od pretilosti. Bavljenje sportom utječe na rast i razvoj. Djeca jačaju mišiće i kosti što doprinosi pravilnom držanju tijela.

Na psihološkom području razvijaju se kognitivne i socijalne vještine te oblikuju i mijenjaju neke osobine ličnosti. Dugoročno bavljenje sportom utječe na razvoj samopoimanja, emocionalni razvoj, usvajanje društvenih vrijednosti i navika življenja. U odrasloj dobi prednosti bavljenja sportom najbolje se uočavaju promatranjem razlika u psihofizičkim i socijalnim karakteristikama sportaša i nesportaša.

Koje osobine imaju sportaši u usporedbi s nesportašima?

Vrhunski sportaši su neovisniji, samouvjereniji, socijalno otvoreniji i otporniji na stres, dok su neka istraživanja pokazala kako su sportaši i objektivniji i manje anksiozni naspram nesportaša. Sport nije jedina aktivnost kojom se čovjek tijekom svojeg razvoja bavi te prema tome bavljenje sportom ne doprinosi isključivo boljoj socijalizaciji i društvenom funkcioniranju. Sport je samo jedan od okolinskih faktora koji doprinosi razvoju osobnosti i životnom usmjerenju.

Navedene razlike između sportaša i nesportaša pokazuju koliko pozitivnih utjecaja bavljenje sportom može imati u razvoju djeteta. Pozitivni učinci mogu se prepoznati kroz:

1. Razvijanje socijalnih vještina

Iako djeca u školi razvijaju socijalne odnose s vršnjacima, svakodnevni treninzi im omogućuju da prošire svoj krug prijateljstava. Na treninzima se susreću s drugačijim zahtjevima, aktivnostima i izazovima od onih u školi. Oni im omogućuju da sa svojim vršnjacima uspostave drugačiji odnos i preuzimaju nove uloge koje im pomažu da bolje upoznaju sebe. Ujedno, u timskom sportu djetetu se dodjeljuje određena pozicija/uloga koja nosi odgovornosti i zasluge za uspjeh cijelog tima. Na taj način djeca uče kako funkcionirati u timu, razvijaju komunikacijske vještine, uče o suradnji, prijateljstvu i timskom radu. S vremenom uče da uspjeh tima ovisi o njihovom angažmanu i spremnosti da žrtvuju svoje individualne ciljeve. Također, igranje u timu im daje mogućnost razvijanja sposobnosti potrebnih za vođenje tima i rješavanja konflikta.

2. Razvijanje samopouzdanja

Preuzimanjem uloga u timu koje dijete uspješno izvršava, doprinoseći tako uspjehu cijelog tima, pozitivno se utječe na djetetov razvoj samopouzdanja i slike o sebi. Ovo je jako važno u dječjem razvoju jer otvara vrata za njegov daljnji napredak, ne samo u sportu već i u drugim područjima života. Često puta u starijoj dobi manjak samopouzdanja predstavlja prepreku prema postizanju uspjeha. Sportaši niskog samopouzdanja ne vjeruju kako mogu postići zadane ciljeve te često puta izbjegavaju vježbe i natjecanja koje bi mogli uspješno izvršiti. Trener treba na vrijeme primijetiti probleme niskog samopouzdanja kod djeteta, jer ono može bit faktor niske motivacije na treningu ili odustajanja od sporta.

3. Pozitivne osobne vještine

Sport i tjelesna aktivnost mogu biti odrednice za skladan razvoj svih djetetovih osobina. Bavljenje sportom omogućava razvoj vrijednosti, stavova i navika koje će djeca prenijeti u druge aspekte života, a koje će utjecati na oblikovanje njihove osobnosti. Uspjeh u sportu potiče pozitivne emocije i razvoj osjećaja sportske i socijalne kompetentnosti. Doživljaj uspjeha i osobne efikasnosti „Ja mogu“ temeljni su čimbenici razvoja slike o sebi i prevencije neželjenih oblika ponašanja. Djeca razvijaju osjećaj da mogu postići ciljeve, da imaju određene kvalitete koje se cijene i vrednuju. Zato i jesu neke od karakteristika uspješnih sportaša veća neovisnost, samopouzdanost i niža razina anksioznosti. Kroz sport se djeca susreću s raznim preprekama koje im omogućuju upoznavanje vlastitih slabosti i snaga, to im daje mogućnost da se u budućim „problemskim“ situacijama znaju pripremiti i iskoristiti svoje vještine. Na taj način smanjuje se strah i tjeskoba od novodolazećih situacija

Kroz bavljenje sportom mladi razvijaju različite vještine poput kreativnosti, samopoštovanja, izražavanja i zauzimanja za samoga sebe. Ujedno, djeca sportaši često postižu bolji uspjeh u školi od vršnjaka koji nemaju tako bogato organizirano slobodno vrijeme.To im omogućuje da razviju osobinu samoorganizacije i vještinu pravilnog planiranja.

4. Bolja koncentracija

Fizički napor pozitivno utječe na dječju koncentraciju, a redovito treniranje na njihovu disciplinu i sposobnost raspolaganja vremenom. Razvijaju se i kognitivne sposobnosti, povećava se efikasnost pažnje, njezino trajanje i usmjeravanje. Ovo se može pozitivno odraziti na podizanje školskog uspjeha kod one djece koja imaju poteškoća u praćenju nastave zbog smanjenog opsega pažnje. Dobrim planiranim vježbama treneri mogu značajno utjecati na razvoj pažnje djeteta.

5. Zdravi emocionalni razvoj

Brojni radovi i istraživanja govore kako bavljenje sportom ima značajne pozitivne učinke na mentalno zdravlje djeteta kroz povećanje samopouzdanja, koncentracije, smanjenje simptoma depresije, stresa i anksioznosti. Odgovarajućim planiranjem i programiranjem treninga, natjecanja i sadržaja vezanih uz njih kao što su putovanja, zajednička druženja i zabave potiče se zdravi emocionalni razvoj.

6. Razvoj ustrajnosti i zalaganja

Podrazumijeva se da se treninzi razlikuju od sporta do sporta i od faze treniranja te da su djeca sportaši povremeno prilikom treninga izložena tjelesnim aktivnostima na razini iznad njihovog optimalnog opterećenja. Na taj način, ne samo da se podiže kondicijska spremnost, već se događaju promjene na emocionalnom području. Kada usred vježbe dijete osjeti umor, može birati odustati ili izdržati do kraja. Ako dijete uspije izvršiti vježbu bez obzira na zamor, prevladava se osobna granica izdržljivosti. S vremenom djeca upoznaju vlastite granice fizičke i psihološke izdržljivosti, koje potom pomiču na višu razinu. Mladi sportaši razvijaju želju za ustrajnim djelovanjem kada nastaju „nepovoljni uvjeti“ te su spremniji na ulaganje energije i truda kako bi postigli zadani cilj.

Ako trener želi provjeriti kriterij izdržljivosti određene vježbe, sportašu može postaviti pitanje: „Koliko ti je na ljestvici od 1 do 10 ova vježba bila teška, gdje 1 znači uopće mi nije bila teška, dok 10 znači nepodnošljiva i vrlo teška?“

7. Vrednovanje uloženog truda

Ulaganjem truda kroz treninge i utakmice djeca počinju uviđati povezanost uloženog napora s rezultatom. Kroz pobjede i poraze u sportu djeca se uče da život donosi uspone i padove, ali da dodatnim zalaganjem mogu utjecati na konačni rezultat. Trener ima veliku ulogu u ovom razdoblju razvoja djeteta. Potrebno je kod djece isticati važnost ulaganja truda te ga primjereno nagrađivati (davanjem minutaže ili pohvalom), neovisno o postignutom rezultatu.

8. Zdrave navike

Bitno je napomenuti da zdrava navika bavljenja sportom ostaje za cijeli život. To je vrlo važno, jer tjelesna aktivnost djece kada odrastu pomaže u sprječavanju nastanka prekomjerne težine, problema s kralježnicom, visokim tlakom i mnogim bolestima koje osobito pogađaju neaktivne osobe.

Da bi sport pozitivno utjecao na razvoj djetetove osobnosti, ali i na ustrajanje u sportu, on prvenstveno treba zadovoljiti djetetove temeljne potrebe, a to su osim fizioloških potreba (npr. potreba za hranom, vodom, odmorom), potreba za kretanjem, druženjem, igrom, osjećajem pripadnosti, ljubavi i sigurnosti. Sportska aktivnost koja zadovoljava više djetetovih potreba istovremeno, bolje ga motivira da se bavi sportom i da ga zavoli. Iz tog razloga je s malom djecom potrebno planirati treninge u kojima je glavni naglasak na IGRI kroz koju dijete ima mogućnost zadovoljiti većinu svojih primarnih potreba.

Sviđa vam se ovaj članak? Onda provjerite šest pravila prehrane za povećanje mišićne mase ili kako su inteligencija i vježbanje povezani.