www.parentium.com među hrvatskom web-elitom

Hotel Sheraton Zagreb (Foto: Wikimedia)

www.parentium.com je među deset najboljih hrvatskih webova u kategoriji «Mediji i novosti» za 2004. godinu u izboru časopisa VIDI!

Da vam samo nabrojim listu nagrađenih u našoj kategoriji: Bug, Hr Mediji-On Line, HRT, Legalis.HR, Lupiga, Hrvatski matematički elektronički časopis, Oris, Privredni vjesnik, Večernji list i, naravno, mi. Dakle, nekoliko medijskih mastodonata poput Večernjaka i HRT-a, zatim nekoliko poznatih, jakih i afirmiranih kolektiva poput Bug-a, Lupiga.com-a, Privrednog vjesnika… Možda još ni sami nismo svjesni veličine i važnosti priznanja koje nam je dodijeljeno, naročito ako se uzme u obzir sastav žirija koji je ocjenjivao našu kategoriju: Mario Bošnjak, tajnik Hrvatskog novinarskog društva (predsjednik žirija), Sanja Mikleušević, novinarka i urednica (HRT), te Inoslav Bešker, dopisnik Jutarnjeg lista iz Rima. Uglavnom, dobili smo veliko priznanje od struke, koje sa velikim zadovoljstvom pribrajamo onom najvažnijem, Vašem priznanju, priznanju naših čitatelja koji nas prate redovito i u sve većem broju. Zaista Vam hvala! Potrudit ćemo se da uz vašu podršku budemo svaki dan sve bolji i veći, i vjerujem da ćemo u tome uspjeti!

Toliko o hvalama i samohvalama, a sad konkretno o ceremoniji dodijele VIDI-jevih nagrada. Ona se održala u zagrebačkom Sheratonu, a meni je pripala čast da predstavljam našu malu ekipu. U biti, u Zagreb smo otputovali Matrix, Dražen i ja, no samo je jedan od nas mogao na samu ceremoniju. U luksuznom okruženju se smjestilo oko 250 uzvanika – nagrađenih i gostiju, među kojima su bili predsjednik vlade, nekoliko ministara i ostale «batice». Program je vodila slatka Barbara Radulović, a goste su u kratkotrajnim pauzama zabavljali Matija Dedić i Natali Dizdar, mlada nada hrvatske glazbe fantastičnog glasa. Suorganizator manifestacije bila je Hrvatska gospodarska komora, a skup je pozdravnim govorom otvorio njezin predsjednik, Nadan Vidošević.

Uslijedila je dodjela nagrada u različitim kategorijama, s tim da su na binu pozivani samo «najbolji od najboljih», dok je ostalih devetero nagrađenih po kategoriji dobilo plakete koje su po stolovima dijelile atraktivne hostese. Naša je kategorija bila predzadnja po redu. Proglašenje se približavalo, plaketu nismo dobivali, za razliku od svih ostalih oko nas. Počelo me biti «strah» da smo nekim divnim čudom osvojili krajnje neočekivano prvo mjesto, te sam zbrda zdola počeo u glavi sastavljati prigodan zahvalni govor koji se trebao graditi oko rečenice koja bi poprilici bila glasila: «nismo očekivali ništa osim dobre janjetine u Gorskom kotaru, a osvojili smo…»

Nervoza koja mi se pojačavala u utrobi bila je višestruko povećana «crnom glađu» koja me držala od ranih jutarnjih sati, a koju sam pokušavao utažiti ponuđenim pjenušcem. Došao je napokon veliki trenutak: voditeljica je najavila kategoriju, a zatim je uslijedila najava na filmskom platnu, na kojem su prikazane nagrađene stranice. Dogodio se «gafić» na naš račun: portal je najavljen kao «Poreč» umjesto «Parentium». OK, pomislih, to je to u prijevodu, ali budući da su Internet domene krajnje precizna stvar, mogli su ipak ostaviti «Parentium»… Naglašeno je da je kategorija «Mediji i novosti» vjerojatno bila najzahtjevnija, da su kriteriji bili višestruki, poglavito «novinski», tj. sadržajni, što je i razumljivo. Jedino je u toj kategoriji organizator našao za shodno da spomene još nekoliko Internet stranica koje bi također bile zaslužile nagradu, no nagrada je samo deset. Možete si zamisliti kako su nam rasle uši… I, napokon, proglašenje: najbolji od najboljih jeee: Večernji list! Smjesta smo se vratili u realnost. Priznajemo da nismo (još) toliko jaki, i da ne možemo stvarno konkurirati takvim medijskim mašinerijama. Čestitamo! No, otvorilo se pitanje: gdje je naša plaketa? Prošla je i posljednja kategorija, nakon koje je na scenu stupio premijer Sanader koji je odrecitirao svoju litaniju i usput nagradio uzbuđene klince iz jedne zagrebačke osnovne škole koji sami izrađuju jednu web stranicu. Službeni dio je završio, a mi, valjda jedini tamo, nismo ništa dobili…

Zbunjen sam se dao na perverzno bogati švedski stol (zapravo nisam puno jeo, štedeći apetit za zajednički ručak sa ostatkom naše male delegacije), a zbunjenost sam pojačavao biranim vinima – težak život… Na svečanosti sam pronašao i dragu i, vjerujte, vrlo zgodnu kolegicu iz studentskih dana koja me odvela da predstavnika organizatora koji se ispričao na nenamjernom propustu i obećao da će nam, (i) po njegovom sudu zasluženu nagradu (dakle, stvarno nas mnogi znaju!), poslati idućeg tjedna. Nesporazum je riješen, a ja sam, nakon još par ugodnih ćakula sa svojom kolegicom i još par također ugodnih čašica, krenuo na ručak sa portalskim drugovima. Odlična graševina, povratak doma, rješavanje neugodnih problema s funkcioniranjem portala (kud baš danas?!), nastavak sa domaćom Trojkom, ?, ??, ???,… Zasluženo slavlje – bili smo nekakve face, barem na jedan dan. Čuvajte se, ne mislimo stati na tome…