Zanimljiv link za pušače lule

(Izvor:usenet/dp)Link
Pušite li lulu? Želite li početi? Zanima vas sve o toj zabavi koji neki smatraju umjetnošću? Sve ako vas i ne zanima, postoji puno stvari koje biste mogli doznati, ako ništa radi popunjavanja pretinaca sa općom kulturom, ako kliknete na link ispod ovog članka.

Govori se tu o duhanima, odabiru prave lule, povijesti pušenja lule, možete doznati što je to upušavanje lule i još mnogo lijepih stvari.

Mi prenosimo dio povijesti pušenja duhana:

Od najranijih vremena razni su autori spominjali u svojim djelima inhaliranje isparavanja raznih narkotičnih biljaka u medicinske i ritualne svrhe, Herodot (485-425. p.n.e.) opisuje kako su Skiti koristili dim konoplje. Rimski učenjak, Plinije Stariji, koji je poginuo u erupciji Vezuva godine 79. izjavio je o svojoj "Povijesti prirode" o ljekovitim efektima dima, koji nastaje izgaranjnem podbijela, na kašalj. Plutarh (46.-120.godine) spominje da su Teutoni upotrebljavali neku vrstu trave (ne opisuje precizno koju), otkidali joj vrhove i stavljali u vatru. Tako stvoreni dim se inhalirao, a one koji su ga inhalirali dovodio u relaksacijsko stanje.

Indijanci su prvi potpuno razradili pušenje lule, odnosno stvorili su opće prihvatljiv oblik pušenjna zasnovan na sagorijevanju biljke tabacum nicotiana. Nakon otkrića američkog kontinenta duhan je pristigao u Europu, a njegova se upotreba proširila.

Las Casas, povjesničar iz doba konkvistadora, spominjne u svojim djelima da su indijanci umotavali lišće biljaka u veliki suhi list, jedan kraj zamotuljka držali u ustima, a drugi kraj pripalili te uvlačili dim koji je nastajao prilikom sagorijevanja.

Godine 1502., Juan Poncec de León susretao je Indijance koji su pušili duhan iz glinenih lula. Drugi izvještaji iz tog doba spominju šmrkanje duhana i žvakanje mješavine duhana i krede u Srednjoj Americi. Mnoga indijanska plemena i danas imaju mitove i legende koje govore o strahopoštovanju prema duhanu i lulama. 1548. domoroci na američkom kontinentu su se odnosili prema duhanu kao specijalnom daru Velikog duha - daru koji je toliko tajnovim i magičan da štiti ratnike, smiruje vodu ribarima i donosi spokoj duši.

Iz Francuske, ta se biljka proširila Europom brzinom kojoj nije mogao konkurirati niti jedan prekomorski proizvod. Do kraja stoljeća herba nicotiana - znanstveno ime koje je duhanu dao botaničar Delachamp - bila je poznata u svim europskim zemljama.