Dobro upravljanje javnim dobrom

Crpilište vode u Varcesu, Grenoble

Uglavljena u stjenovito brdo, nalaze se vrata koja naš vozač otvara digitalnim kodom. Kombijem prolazimo kroz tunel uklesan u ovom komadiću Alpa, koji vodi u zaštićeni svijet. Ne možemo pobjeći od asocijacija na priče gdje tajna vrata vode u neke druge dimenzije i utopijske svjetove. Ovdje nalazimo zelene brežuljke, hotel za kukce, jedno neobično i prekrasno stablo kao izašlo iz Gospodara prstenova, a atmosferu pojačava izmaglica izrazito vjetrovitog i hladnog planinskog dana. U kupoli na jednom od brežuljaka ne žive, međutim, hobiti već se tu s trideset metara dubine provjerava kvaliteta podzemne vode koja snabdijeva grad Grenoble, središte francuske alpske regije, ponekad i nazivan glavnim gradom Alpa.

Nešto dalje od naše kupole nalazi se i zgrada u kojoj su smještena postrojenja za crpljenje vode. Uz fontanu u zgradi nalaze se čaše pa posjetitelji mogu na izvoru utočiti malo vode koja netretirana dolazi do građana Grenoblea i šire metropolitske regije, sveukupno nekih 450 tisuća ljudi pije ovu vodu. Ovo je sretniji dio svijeta, onaj koji pije čistu i zdravu vodu koju još uvijek ima u izobilju i gdje mnogi ne mogu zamisliti da vode može ne biti pa tako inženjer koji nam objašnjava otkuda dobivaju vodu, iznenađen na samu pomisao odgovara "da nestane vode zbog klimatskih promjena? Vode će ovdje uvijek biti".

Tomu nije baš tako. Ledenjaci s kojih preko akumulacijskih jezera dolazi voda tope se sve brže. "Suočeni smo s dramatičnim gubitkom vode. Ledenjaci su bolesni. Izgubili smo pedeset metara sloja ledenjaka u posljednjem stoljeću, s tim da je posljednjih deset godina topljenje dramatično ubrzano i u tom smo razdoblju izgubili 15 metara. O tome je, međutim, u Grenobleu nemoguće razgovarati", kaže Claude Jacquier, direktor istraživanja u lokalnom znanstvenom institutu Centre National de la Recherche Scientifique.

Iako nije nezamisliv svijet kada ledenjaka više neće biti, stanovnici se Alpa s manjkom vode nisu još suočili, ali jesu s jednim drugim izuzetno bitnim pitanjem, tko i kako upravlja s tim neprocjenjivim resursom, "bijelim ugljenom" kako su ledenjake zvali nekad. Vodoopskrba je, naime, u Grenobleu privatizirana i nakon duge i teške bitke koju je vodila nekolicina lokalnih vijećnika vraćena je pod javnu upravu, a potom je učinjen i korak dalje. Ovdje se danas isprobavaju mehanizmi uključivanja građana u upravljanje javnim dobrima, pa je to pravi to poligon za učenje grupe aktivista iz Hrvatske, zemlje gdje je uprava vodoopskrbom javna, ali suočena s gomilom problema kako je pokazalo prošlogodišnje istraživanje "Naša voda – Analiza upravljanja vodnim uslugama u Hrvatskoj".  U hrvatskom slučaju ovi problemi lako mogu postati poligon za ponavljanje grenobleške privatizacijske težnje, ali s druge strane taj se loš korak može i preskočiti i od Grenoblea, ali i najvećeg francuskog grada Pariza, može se naučiti kako poboljšati i demokratizirati upravljanje vodoopskrbom na zadovoljstvo građana. Zato je u sklopu projekta INTRA WASP – Povećanje transparentnosti u upravljanju vodnim i prostornim resursima koji provodi Zelena akcija u suradnji s Art radionicom Lazareti, Multimedijalnim institutom, Pravom na grad, Zelenom Istrom i Zelenim Osijekom, organizirano i ovo studijsko putovanje za aktiviste u sklopu kojega smo i mi napravili ovu reportažu. 

Cijeli članak sa H-Alter portala pročitajte ovdje.