Umjesto da bude predvodnik borbe protiv svih vrsta ovisnosti, HOO traži novac od stranih kladioničara

Ilustracija (calvinayre.com)

Da je hrvatsko (i ne samo hrvatsko) društvo postavljeno na lošim temeljima odavno je jasno. No, nikad neću pristati na to da se Hrvatski olimpijski odbor bori za veći komad kolača od igara na sreću poput kladionica, umjesto da se bori za ISKORJENJIVANJE klađenja kao jedne od najgorih vrsta ovisnosti.

Zamislite, unjkavi uhljebi iz Hrvatskog olimpijskog odbora javno kmeče kako "Internetsko klađenje inozemnih priređivača ide na štetu hrvatskog sporta".

Kako to klađenje uopće na bilo koji način  može biti korisno za hrvatski sport kad se radi o aktivnosti koja razara pojedinca i obitelj, baš kao ovisnosti o alkoholu i teškim drogama? Radi se o nečemu što je po definiciji loše i nikako se ne uklapa niti u duh olimpizma niti u sadržaj Olimpijske povelje. Dapače, cilj i smisao sporta trebali bi biti zaštita društva od ovisnosti, a ne obratno. Cilj i smisao postojanja Hrvatskog olimpijskog odbora trebalo bi biti zdravlje građana i sportaša, a ne borba za novac od kladionica.

No, u današnjem je društvu sasvim normalno da glavni sponzori sportskih događaja budu pivovare, banke i kladionice. Svi oni na sportu masno zarađuju, dok zaposleni građani po pola godine rade za državu, financirajući tako direktne posljedice ovisnosti, grintajući protiv političara zbog "previsokih" plaća od petnastak tisuća kuna, dok idoli poput Messija i ostalih te zgrću milijune eura, izbjegavajući plaćanje poreza (još jedan način da oduzme novac onima koji društvo liječe od raznih ovisnosti).

Konačno, statistički podaci kažu da je Hrvatska pretežito katolička zemlja, a kockanje je, koliko je meni poznato, grijeh. I kriminal je grijeh, a neka istraživanja kažu kako je čak 80% sportskih oklada ilegalno, pa je tako netko izračunao da je 2014. godine kroz kladionice oprano 140 milijardi US dolara.