Dr. Predrag Mamontov jučer je u prepunoj sali Zdravog grada Poreč pred sedamdesetak muškaraca govorio o osnovnoj ideji udruge „Martišnjak z muštaci“, usmjerenoj ka promjeni slike muškog zdravlja. Uvodno je naglasio kako postoje rizici i problemi muškog zdravlja od kojih 25% muškaraca odlazi u preranoj produktivnoj dobi. Radi se o problemima koje suvremena medicina uspješno rješava i koji, ako se prepoznaju na vrijeme, nikako ne moraju dovesti do tragičnih ishoda. Zato muškarci trebaju početi razgovarati i odgovorno skrbiti o vlastitom zdravlju. Uz dr Mamontova, na skupu u Poreču govorila je i dr. Eva Zorijan Sponza, spec. psihijatar.
Otvarajući skup, koordinatorica Zdravog grada Nataša Basanić Čuš naglasila je kako se u Hrvatskoj značajno više govori o specifičnim problemima ženskog, a nedovoljno glasno o jednako značajnim i prisutnim problemima muškoga zdravlja. Upravo se zbog toga Poreč odmah priklonio ideji dr. Mamontova i njegovoj istarskoj turneji učenja o muškom zdravlju, rekla je Basanić Čuš.
Zato jer muškarci u preranoj dobi obolijevaju i umiru u prevelikom broju, a to se moglo spriječiti, jer su muškarci u našoj kulturi još tradicionalno više zatvoreni od žena, manje traže pomoć, više su orijentirani na samostalno rješavanje problema ili čak na prikrivanje i/ili ignoriranje vlastitih problema. Upravo navedeno, kako kaže dr. Mamontov, često uzrokuje da se bolest kod muškaraca prepozna prekasno. Tada je i medicina ograničena u svom djelovanju i pozitivnim ishodima.
Istaknuta su tri značajna problema: tumor prostate, tumor testisa i psihički problemi muškaraca s naglaskom na depresiju. Svi ovi problemi uspješno se mogu rješavati ako se pravovremeno prepoznaju. Najčešći tumor muškaraca u zapadnoj civilizaciji je tumor prostate. Svaki 7. muškarac u RH dobit će tumor prostate, svakoga dana u RH 2 muškarca umru od ove bolesti, a 4 nova slučaja se otkriju. Prostata je žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem koju ima svaki muškarac. Nalazi se ispod mokraćnog mjehura i ispred debelog crijeva. Luči tekućinu u kojoj se pohranjuju spermatozoidi. Vremenom se njezina funkcija mijenja, može se povećavati te zbog svog položaja u tijelu vršiti pritisak na mokraćovod i uzrokovati probleme sa mokrenjem.
Svaki muškarac od 50 godine na dalje trebao bi u suradnji sa svojim obiteljskim liječnikom kontrolirati prostatu, najprije i redovito putem krvnih nalaza, a po potrebi i pregledom kod urologa. Krvne nalaze muškarci od 50 godina nadalje trebali bi ponavljati jednom godišnje, jer će im nalazi pokazati jesu li potrebne daljnje pretrage i posjet urologu. Problemi prostate, pa i tumor prostate, u početku zapravo ne uzrokuju nikakve probleme. Zato ih je najčešće teško prepoznati, što je najveći problem. Baš zato muškarci određene dobi trebaju voditi računa da putem redovnih sistematskih pregleda (uključivši krvne nalaze), obavljaju preventivne analize koje ih rano mogu uputiti na početne poteškoće. Također, ako muškarci primijete probleme i poteškoće sa mokrenjem u smislu da osjećaju nagon na mokrenjem, a imaju osjećaj da se ne mogu pomokriti do kraja, također se trebaju konzultirati sa svojim liječnikom i utvrditi je li potrebna daljnja obrada.
Dr. Mamontov istakao je kako se muškarci često ne žele izložiti pregledu urologa zbog neugode (jer se prostata može pregledati samo opipavanjem kroz debelo crijevo) te ih pozvao da zanemare kratkotrajnu neugodu u odnosu na ukupnu dobrobit i eventualno spašavanje života. -Svašta je u životu neugodno, ali …odradimo i idemo dalje, rekao je.
Tumor testisa napada mladu populaciju muškaraca od 15 do 40 godina, vrlo rijetko i samo iznimno kasnije. To je prije tridesetak godina bila smrtonosna bolest, a danas se liječi najuspješnije od svih tumora. Svaki mladi muškarac se od ove bolesti u potpunosti može izliječiti ako se na vrijeme javi liječniku. Danas se muškarcima sa ovim problemima osigurava i mogućnost za potomstvo.
Dr. Mamontov je naglasio kako je najvažniji samo pregled testisa. Svaki mladi muškarac bi trebao jendom mjesečno pri tuširanju opipati testise kako bi utvrdio jesu li mekani i bez promjena, ili postoji bilo kakvo otvrdnuće, kvržica, otečenost, je li jedan testis veći od drugoga, slično kao što se žene godinama pozivaju na samopregled dojki. Ukoliko muškarac samopregledom utvrdi bilo koju od ovih promjena, treba se javiti svom liječniku i utvrditi o čemu se radi!
O psihičkim problemima, posebno o depresiji kod muškaraca, govorila je dr. Eva Zorijan Sponza, specijalist psihijatar iz pulske bolnice. Naglasila je kako se muškarci u našoj kulturi još uvijek tradicionalno odgajaju. Dječacima je i danas prečesto i neopravdano usmjerena rečenica "obriši suzice jer dečki ne plaču". S druge strane, živimo stresan život 21. stoljeća sa bezbroj zahtjeva sa kojima se i muškarci često teško nose. Loše socioekonomske prilike, gubitak posla ili pak visoki zahtjevi posla u našoj zemlji mogu biti dodatni stresori koji potiču psihološke poteškoće.
Odrasli muškarci u našoj kulturi često se "brane" od psihičkih smetnji i smatraju kako su one, posebno depresija, "rezervirane" za žene. Jer, žene su te koje se čitavog života bore sa hormonalnim promjenama koje utječu na promjene raspoloženja, (pubertet, mjesečnica, trudnoća, dojenje, pred menopauza, menopauza…), žene plaču, one se žale, dok bi muškarci "trebali biti jaki". No, statistički podaci pokazuju drugo. I muškarci itekako pate od depresije, najčešće psihičke dijagnoze 21. stoljeća. Depresija je najveći izazov 21. stoljeća i prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji do 2020. će biti 2. najčešća dijagnoza, a do 2030 . prva i preteći će kardiovaskularne bolesti.
Depresija prema svim pokazateljima definitivno ne zaobilazi muškarce, već ih pogađa kao i žene. Neliječene i neprepoznate depresije kod muškaraca često završavaju suicidom. A kad se to dogodi, okolina se često pita zašto se to zapravo dogodilo?
Zato je dr. Sponza pozvala muškarce da osvijeste kako su problemi psihološke prirode jednako rezervirani za muškarce kao i za žene. Drugačije se manifestiraju kod dva spola. Muškarci sa kliničkom slikom depresije, za razliku od žena koje su povučenije i plačljivije, mogu biti impulzivniji, agresivniji, nemirni i slično. No, istakla je kako je vrlo važno da muškarci kod sebe prepoznaju promjene vlastitog raspoloženja. Da slušaju okolinu koja zamjećuje promjene i da promisle kad im drugi počnu ponavljati i govoriti „što ti se događa, promijenio si se, zašto si tako uznemiren, nervozan …) i slično. Pozvala je muškarce da se ne ustručavaju zbog psihičkih teškoća obratiti svom liječniku, psihologu i u konačnici psihijatru jer je to sigurno put za bolje osobno zdravlje. (dp)