50 godina najpoznatijeg "lažnog sportaša" u povijesti automobilizma

Autor: Željko Marušić

Nitko nije znao tako lijepo zapakirati konfekcijsku koncepciju kao Ford. Krajem 1960-ih, kad je europsko gospodarstvo (posebice njemačko) bilo u punom zamahu, kupci su počeli sve više tražiti sportske verzije karoserije. U Fordu su znali kojim putem treba krenuti, jer su 1964. predstavili američki megahit Mustang. To je bio putokaz i za europsko tržište, pa je sredinom travnja 1968. senzaciju izazvana najava modela Capri. Tada još nisu bili poznati tehnički podaci, jer je najavljen najsnažniji model 2300 sa 108 KS. Tek kasnije objavljeno je da će osnovni 1300 imati 50 KS i ostati zapamćen kao najpoznatiji 'lažni sportaš' u povijesti.

Capri, ime otočića na južnoj strani Napuljskog zaljeva, 1950-ih je koristio američki Lincoln (Fordov premium brend), a od 1962. do 1964. za coupe verziju britanskog Ford Consula. Ford Capri je dizajnirao Philip T. Clark, koji je bio dio dizajnerskog tima slavnog Mustanga. Platformu i podvozje naslijedio je od britanske Ford Cortine, a motore od Cortine i njemačkog Taunusa. Počeo se proizvoditi 14. prosinca 1968. u britanskom Halewoodu, dva dana kasnije u njemačkom Kölnu, a početkom 1969. u njemačkom Saarlouisu i belgijskom Genku. A šampanjac je, na svečanoj službenoj prezentaciji početkom 1969. u Bruxellesu.

U razvojnoj fazi bilo je predviđeno da će se zvati Colt, ali to je ime već bio zaštitio Mitsubishi. Srećom, jer je izabrano atraktivnije, po talijanskom otočiću blizu Napulja - Capri. To je ime zasigurno za uspjeh, koji je Fordov sportski model uskoro postigao. Capri je izgledao atraktivno, ali mnogi su tvrdili da se radi o prevari, jer se ispod atraktivnog lima krila staromodna, gotovo ‘kamionska’ koncepcija s krutim ovjesom, odnosno mostom straga, na lisnatim oprugama. U osnovnoj se verziji pokretao motorom 1.3 V4 snage svega 50 KS. 

S tim je motorom Capri bio lažnjak, odnosno ‘fake’ jer je postizao jedva 134 km/h i do stotke ubrzavao za 23,8 sekundi. Bilo je to tek malo bolje od sporohodne VW Bube. Modeli proizvedeni u Engleskoj imali su redne 4-cilindarske motore. No kupcima su bili na raspolaganju i snažniji motori - 1500 V4 sa 60 i 65 KS, 1700 V4 sa 75 KS, 2000 V6 s 90 KS i 2300 V6 sa 108 KS. Capri je bio jedinstven po širokoj paleti motora i opreme pa je najsnažniji i najopremljeniji 2300 GT bio dvostruko skuplji od osnovnog 1300, koji je u Njemačkoj stajao 7590 DM. Bio je dostupan širokom sloju kupaca. Tek 2300 GT imao je, koliko-toliko 'sportske' performanse (9,8 s, 178 km/h).

Capri se i danas smatra jednim od najuspješnijih ‘konfekcijskih’ coupea u povijesti. Prvi je model bio srodan s prvim Escortom, koji se počeo proizvoditi 1968. Početkom 70-ih stigle su i snažnije verzije - 2600 RS, sa za to doba respektabilnih 150 KS. Capri je bio vrlo uspješan te je 1971. i 1972. osvojio europsko prvenstvo turističkih automobila ETCC (European Touring Car Championship). Capri se prodavao izvrsno, bolje od najoptimističkijih očekivanja. Već do sredine 1970. prodano ih je pola milijuna te su u Opelu odlučili uvesti konkurentski model - Mantu. Nakon što je 1973. proizveden milijunti Capri, napravljen je redizajn s velikim prednjim svjetlima. No, time je Capri izgubio početni šarm.

Capri druge generacije predstavljen je 1974. i po uvriježenom mišljenju bio je manje atraktivan. Dobio je redne motore 1.3 (55 KS), 1.6 (72 KS), 1.6 S (88 KS) i 2.0 (88 KS) te V6 - 2.3 (108 KS) i 3.0 (125 KS). Dizajn koji očiti nije bio dobro pogođen bio je razlog loše prodaje te je do 1978. prodano samo 513.500 primjeraka. Mnogo toga je poboljšao model treće generacije, predstavljen 1978. Dobio je ponovno atraktivniji stil te je na tržištu izdržao sve do 1987. Po tradiciji, ponuda motora bila je bogata - od 1.3 sa 70 KS, do 2.8i sa 160 KS. Posljednji Capri III, nakon 1.886.647 primjeraka proizveden je 19. prosinca 1986. Bio je to i posljednji Capri, koji nije dobio nasljednika. Neizravno to je bio neuspješni Cougar, koji se proizvodio od 1998. do 2002.