Sedmi siječnja, važan dan u povijesti automobilizma

1938. u finskom Turku rođen Rauno Aaltonen, abecedno i vremenski, prvi 'leteći Finac', poznat i pod nadimkom 'The Rally Professor'. Najbolje mu je razdoblje karijere bilo prije osnivanja Svjetskog prvenstva, a njegova europska titula iz 1965. bila prvi pravi svjetski uspjeh finskog reli sporta. Karijeru je počeo u utrkama čamcima, a natjecao se i u spidveju, motokrosu i cestovnim utrkama motocikala i automobila. 

Osvojio je prestižnu utrku Bathurst 500 1966., a u istom desetljeću dolazio je do pobjeda i na gotovo svim najuglednijim svjetskim relijima: Monte Carlo, RAC, 1000 jezera, Coupe des Alpes, Spa-Sofia-Liege... Prvi od 'letećih Finaca' smatra se i jednim od začetnika tehnike kočenja lijevom nogom.

1985. u engleskom gradu Stevenage rođen Lewis Carl Davidson Hamilton. Ovaj je veliki britanski vozač od desete godine bio u trening programu McLarena, gdje je 2007. debitirao i odmah se uključio u borbu za naslov. Gubi ga u zadnjoj utrci, no sljedeće godine ga u još dramatičnijoj završnici osvaja. Bolid nakon toga nije konkurentan za titule, no ipak u svakoj sezoni pobjeđuje bar po jednom. 

Tradiciju nastavlja i u novoj momčadi, Mercedes AMG Petronas, kamo prelazi 2013., a te je otada osvojio četiri titule (2014., 2015., 2017., 2018.), a 2016. je bio u utrci za prvaka do zadnje utrke. Trenutačno je na 73 pobjede, 83 prva startna mjesta, 41 najbržih krugova, 134 podija i pet titula, uz lijepu vjerojatnost da obori Schumacherove rekorde...

1989. predstavljen prototip sportskog automobila Dodge Viper.Predsjednik uprave Chryslera i entuzijast sportskih automobila Bob Lutz 1988. je odlučio kreirati modernu inačicu legendarne Cobre. Baš poput nje, i Viper je postao brand za sebe, ma pod kojom ga značkom prodavali. U Americi je to uglavnom bio Dodge, dok su ga u Europi pokušali prodavati kao Chrysler, a odnedavno pripada brendu SRT. 

Premda ga svi zovu samo Viper, ili Dodge Viper. U prvih deset godina produkcije izvan Amerike ih je prodano samo 266, od ukupno proizvedenih 14.500, no mnogo ih je više naknadno uvezeno odande. Isprva je zamišljen kao koncept, no reakcije publike i medija nakon prezentacije prototipa natjerali su Lee Iacoccu da odobri proizvodnju serijske, vizualno tek malo ublažene inačice, koja je u prodajne salone stigla već 1992. Četiri godine kasnije stigla je i inačica GTS sa zatvorenim krovom.

Priča o Dereku Gardneru (1931. - 2011.), engleskom konstruktoru sportskih automobila, i Formuli 1 trajala je kratko, ali spada među zanimljivije u povijesti utrka. Ovaj je britanski inženjer bio stručnjak za mjenjače, a radio je kao konzultant kod Fergusona. 

Ovaj je poznati proizvođač traktora i poljoprivredne mehanizacije još 1960. napravio vrlo uspješan prototip Formule 1 s integralnim pogonom, a nekoliko godina kasnije predstavljen je i sportski 4WD coupe Jensen FF, preteča Audija quattro. Kada su u sezoni 1969. neke momčadi Formule 1 počele intenzivno eksperimentirati s integralnim pogonom, i Matra je surađivala s Fergusonom, a ondje je jedan od ljudi dodijeljenih tom projektu bio Gardner. 

Tako je upoznao Kena Tyrrella, čija momčad je te godine osvojila svjetsko prvenstvo s Matrinim bolidima. No, nakon približavanja Matre Simci, odnosno Chrysleru, bilo je jasno da momčad više neće moći u F1 koristiti Fordove motore. Tyrrell je 1970. nastupao s Marchovim bolidima, no u tajnosti je počeo rad na bolidu vlastite konstrukcije, a vođa projekta bio je u F1 svijetu posve nepoznati Gardner.

Tyrrellovo povjerenje u nepoznatog inženjera obilno se isplatilo. Već na debiju Tyrrella 001 na VN Kanade 1970. Jackie Stewart pokazao je brzinu osvojivši pole position, a sljedeće je godine s dorađenim bolidom 003 bio nezaustavljiv i osvojio titulu prvaka. I sljedećih je godina Tyrrell redovno pobjeđivao i borio se za titule, no veliki udarac došao je pogibijom Françoisa Ceverta na kraju sezone 1973., koja je donijela zadnju titulu Stewartu.

Nakon povlačenja Škota Tyrrell je nastavio biti odlična momčad, no više ne i dominantna, što je Gardner pokušao promijeniti revolucionarnim P34 sa šest kotača. Taj je bolid ostvario jednu pobjedu, no i Jody Scheckter, koji je osvojio VN Švedske 1976. njime izjavio je kako je bolid 'smeće'. 

To je pogodilo Gardnera, koji se sredinom sljedeće godine nažalost zauvijek povukao iz svijeta Formule 1. Vratio se svom pravom pozivu i postao direktor istraživanja i razvoja kod poznatog proizvođača mjenjačkih sustava i spojki Borg-Warner. Umro je na današnji dan 2011.