Na današnji dan 1983. predstavljen Fiat Uno

Fiat Uno (foto: Rudolf Stricker, WIkimedia commons)

Tko bi rekao da jedan od najuspješnijih talijanskih automobila svih vremena, Fiata Uno, danas slavi 36. rođendan?! Predstavljen je 20. siječnja 1983. u Cape Canaveralu, jer se očekivao svjetski uspjeh. S 8,8 milijuna proizvedenih primjeraka, od 1983. do 2002., najuspješniji je model u povijesti marke Fiat, a ako se modelu 124 pribroje ruske licencne verzije Žiguli/Lada na drugom je mjestu.

Zamijenio je također vrlo uspješni model 127, osvajača titule "Europski automobil 1972. godine", na čijoj je osnovi 1980. napravljen Yugo 45.

Uno je ponio ime slavnog modela Tipo Uno iz 1910. i ukupno je proizveden u 8,8 milijuna primjeraka. U povijesti automobila to je osma po veličini serija na jednoj platformi. Krajem 1983. osvojio je titulu Europskog automobila godine što mu je bio snažan vjetar u leđa. Europski su mu novinari udijelili 346 bodova te je tijesno pobijedio ispred Peugeota 205 s 325. Zanimljivo, trećeplasirani Volkswagen Golf dvojka dobio je 156 bodova.

Do 1995. proizvodio se u matičnom Fiatovom pogonu, od 1992. do 2000. na Filipinima, a od 1995. do 2003. u Maroku. Za nas je posebno zanimljiva proizvodnja od 1995. do 2002. u Poljskoj, a u Južnoj Americi Uno se proizvodio od 1983. do 2010.

Potom se to ime na južnoameričkom tržištu (New Uno) koristi za novi model na bazi prethodne Pande.

Uno je bio suvremen auto za svoje doba, a dizajnirao ga je Giorgetto Giugiaro. Imao je koeficijent otpora zraka 0,33, što je i danas dobro za nižu klasu, dok je 1989., "peglanjem" prednjeg dijela, snižen na samo 0,30, rekordnih za male aute.

U prvoj seriji 45 i 55 pokretao se benzincima 903 ccm/45 KS (stari OHV s tri ležaja radilice) te 1116 ccm/55 KS (noviji OHC, s pet ležaja radilice). Riječ je o poznatim Fiatovim motorima, čije su se licencne izvedbe ugrađivale u Yugo 45 i Zastavu 101. 

Opremao se i dizelašem 45 D obujma 1301 ccm i snage 45 KS, koji se nije pokazao trajnim i pouzdanim. Fiat je probleme s trajnošću dizelaša riješio tek krajem 1980-ih.

Velik je pomak napravljen krajem 1985., kad je uveden benzinac 45 Fire (kratica od Fully Integrated Robotized Engine), obujma 999 ccm i snage 45 KS.

Zbog razmjerno male mase (740 kg) čvrstoća i solidnost nisu mu bile vrlina, ali Uno 45 Fire bio je razmjerno temperamentan - mogao je potegnuti 145 km/h i do „stotke” ubrzati za 16 s. Prosječno je trošio povoljnih 6,4 l/100 km. Taj je model bio najčešći na našim cestama.

Potom su uvedeni benzinac 70 S, 1301 ccm/72 KS, turbobenzinac sa Singlepoint ubrizgavanjem Turbo I.E., 1301 ccm/105 KS (bila je to već "jurilica", najveće brzine 200 km/h i ubrzanja do „stotke” za 8,3 s) te klopotavi dizelaš 60 D, 1697 ccm/58 KS, dobrih performansi (155 km/h, 15,9 s) i ne baš uzorne potrošnje od 6,2 l/100 km.

Vrijednost koncepta Uno potvrdio se činjenicom da se nastavio proizvoditi dugo nakon što je 1993. stigao njegov nasljednik Punto.

Više fotografija i videa pogledajte ovdje.