Puzavac koji pročišćava zagađeni zrak

Danak napretku i industrijalizaciji plaća se pored ostalog i zagađenjem zraka i okoliša. U težnji za čistijim zrakom sa što manje kemijskog zagađenja i toksičnih / kancerogenih spojeva, industrijska i kemijska postrojenja koriste složene sustave pročišćavanja, a u svojim domovima i sâmi nerijetko posežemo za kućnim pročistačima zraka, piše Igor Berecki u Bugu.

Međutim, molekule nekih dokazano opasnih spojeva su premalene da bi ih sustavi pročišćavanja uspješno „ulovili“. Molekule poput kloroforma (CHCl₃) koji se u malim količinama nalazi u kloriranoj vodi ili benzena (najjednostavnijeg aromatskog ugljikovodika, C₆H₆), jedne od kemikalija u sastavu automobilskog goriva, nakupljaju se u našim domovima kada se tuširamo ili kuhamo vodu koja je klorirana ili kada držimo automobile ili motorne kosilice u garažama uz kuću. A izlaganje benzenu i kloroformu je u mnogim kliničkim studijama povezano s karcinogenezom, nastankom malignih bolesti.

Citokrom iz jetre alkoholičara

S druge strane, biljni svijet - onaj koji živi od fotosinteze, tj. konverzije svjetlosne energije u kemijsku putem sinteze ugljikohidratnih spojeva iz vode i CO₂ uz pomoć svjetlosti unutar svojih organela zvanih kloroplast, a s vrlo korisnim spojem (kisikom) kao nusproduktom - sposoban je pročistiti zrak od ugljičnog dioksida i zauzvrat životinjskom svijetu podariti kisik za disanje.

Shematski prikaz procesa fotosinteze unutar kloroplasta: uz pomoć svjetla i vode, molekule klorofila razgrađuju ugljični dioksid i proizvode šećer (ugljikohidrat) i kisik

Pitanje koje se nameće samo od sebe: „Ne bi li bilo zgodno kada bi biljke bile sposobne nekim drugim oblikom fotosinteze, osim ugljičnog dioksida razgrađivati kloroform i benzen na neopasne sastojke?“ - postavili su istraživači sa Sveučilišta u Washingtonu. U pokušaju pronalaženja odgovora naišli su na prepreku: spoj koji može razgrađivati kloroform i benzen zaista postoji, po sastavu je protein nazvan P450-2e1 i pripada skupini citokroma, istih onih spojeva koji se nalaze u kloroplastu biljaka i sudjeluju u fotosintezi. Ali (uvijek taj prokleti „ali“!), iako biljke imaju neke od citokroma, citokrom P450-2e1 baš i - nemaju.

Originalni članak nastavite čitati ovdje.