E, kad je već prašina postala pametna tko će nas stare više da sluša! No šalu na stranu. Opametiti teško možeš i čovjeka, a kamo li prašinu. Riječ je ovdje, dakako, o nečemu sasvim drugom, o pridjevu "pametan" (smart) koji danas sve češće koristimo hoćemo li za nešto reći da je napravljeno tako da može samostalno, autonomno raditi ili funkcionirati, piše Bug. Dakle, o čemu je riječ?
Riječ je o znanstvenom radu međunarodne skupine znanstvenika, iz Kine i Amerike (iz poznatog Massachussets Institute of Technology u Cambridgeu) objavljenom u rujnu prošle godine. Članak se nalazi u časopisu Nature Nanotechnology, a nosi naslov "Colloidal nanoelectronic state machines based on 2D materials for aerosolizable electronics", što će reći "Nanoelektronski strojevi u koloidnom stanju za aerosolnu elektroniku temeljeni na dvodimenzijskim materijalima". Je li vam što jasnije? Moram priznati da ni meni nije bilo sve jasno kada sam pročitao naslov. No iza tih kompliciranih riječi krije se posve jednostavna priča.
A priča počinje od pitanja: kako napraviti elektronički uređaj ne veći od desetinke milimetra, dakle elektroničku česticu prašine? Drugim riječima, kako napraviti elektronički uređaj koji se može raspršivati u obliku aerosolnih, dakle koloidnih čestica (colloid state machine, CSM), i to čestica koje mogu autonomno prikupljati, obrađivati i pohranjivati podatke. Za to su se autori spomnutog rada poslužili dvodimenzijskim (2D) materijalima, takvim materijalima koji funkcioniraju i onda kada nisu deblji od jednog sloja atoma.
Više pročitajte na Bug Online. (kb)