"Pljačka 2.0" i LNG-terminal na Krku

Pixabay

Ako već hrvatska vlada ne može suvislo opravdati planirano otvaranje pogona za prihvat brodova s ukapljenim plinom, čini se da građanski aktivisti nude tumačenje koje u najmanju ruku zaslužuje pažnju javnosti, prenosi Deutsche Welle.

Rastuće kontroverze oko projekta gradnje LNG-terminala na Krku upotpunjene su početkom tjedna i jednom intrigantnom studijom u kreaciji međunarodnog nevladina sektora. Istraživački dokument nazvan Pljačka 2.0 (Looting 2.0) zajednički potpisuju talijanska aktivistička udruga Re:Common i europska mreža udruga Counter Balance, a uz podršku organizacija Friends od Earth Europe i hrvatske Zelene akcije. Njihov prikaz pozadine spornog projekta otkriva znatno složeniji kontekst projektiranja terminala, negoli je onaj koji se uobičajeno podastire javnosti, i koji se tiče uglavnom zadnjih godina.

Pljačka 2.0 govori naime o stanovitim planovima kovanim još sredinom 90-ih godina 20. stoljeća. Jer već tad je Ina – u ono doba još uvijek hrvatska državna naftna kompanija – s partnerima iz Austrije i Slovenije na Malti registrirala tvrtku za regasifikaciju ukapljenog plina na Ininom posjedu na Krku. O toj tvrtki saznalo se međutim tek nedavno, s aferom poznatom kao Offshore-leaks, zahvaljujući bazama podataka Međunarodnog konzorcija istraživačkog novinarstva (ICIJ). Studija postavlja pitanje: zašto je Ini trebala nova tvrtka za regasifikaciju u objektu koji je već u njezinu vlasništvu?

Nastavite čitati ovdje.