Rad u starosti skraćuje živote umirovljenika

Annie Gray/Unsplash

SAD nema klasičan mirovinski sustav. Nitko ih ne tjera da komad svoje plaće čitavog života uplaćuju u mirovinski sustav, iako gotovo svi to rade na svoju ruku. Mirovinska industrija je bitno drugačija kod njih i moraju pomno planirati svaki korak, prenosi portal mirovina.hr.

Financijski planer Alec Riddle pogledao je vezu između toga koliko tamošnji umirovljenici rade i koliko je vjerojatno da će uživati u mirovini. Riddle na kraju zaključuje da oni koji rade maksimalno koliko mogu imaju bitno kraći period primanja u mirovini u odnosu na one koji u mirovinu odlaze mlađi, piše biznews.com.

Većina u mirovinu ide s 57 godina, oni koji rade dulje – ne požive dugo

Mnogi Amerikanci pokušavaju raditi što dulje kako bi osigurali “dovoljna sredstva” za mirovinu, taj imaginarni cilj koji su si zamislili raspodijeliti za ostatak života. Prema analizi Aleca Riddlea, velik broj njih umire unutar dvije godine od umirovljenja. 

Svoje podatke temelji na aktuarskim studijama koje su provedene nad nekim od najvećih mirovinskih fondova u SAD-u (Boeing Aerospace, Ford Motor Company, Bell Labs, Lockheed Martin). Primjerice, zaposlenici koji su se umirovili sa 65 godina, a pripadnici su Boeing Aerospace mirovinskog fonda – preminuli su unutar dvije godine od umirovljenja.

Dr. Ephrem Cheng obrazložio je to aktuarskim izračunima i napravio korelaciju između godine života kada odete u mirovinu i dugovječnosti.

Do podataka je došao analizom kada su se pripadnici Boeing mirovinskog fonda umirovili i koliko je čekova na njihovo ime stiglo do njihove smrti. Iskustva u Boeingu i nisu baš sjajna – zaposlenici koji su u mirovinu otišli sa 65 godina života u prosjeku su poživjeli samo 18 mjeseci. Slično iskustvo kod Lockheed Martina, gdje su u prosjeku, zaposlenici primili samo 17 mjesečnih obroka mirovine prije smrti.

Iskustva su slična i kod drugih spomenutih mirovinskih fondova. Drugo istraživanje ilustriralo je činjenicu da je prosječna dob umirovljenja, u velikim američkim tvrtkama, 57 godina starosti. Tako da su ljudi koji u mirovinu odlaze sa 65 u manjini, ali njihov očekivani životni vijek otkriva zastrašujuće prognoze.

Druga strana priče je ipak pozitivna

Kako je moguće da su razlike toliko velike? Riddle objašnjava da oni koji se odlučuju na dulji rad svoje tijelo i um izlažu prevelikom stresu koji pokreće lančanu reakciju. Razvijaju velik broj zdravstvenih problema i naposlijetku umiru dvije godine od umirovljenja.

Druga strana priče je ipak pozitivna. Zaposlenici u istim kompanijama koji u mirovinu odlaze ranije, primjerice s 55 godina, u prosjeku u mirovini uživaju više od 25 godina! Riddle smatra kako je izglednije da su “teret rada” podnijeli u mlađim godinama i da su puno manje stresirani od svojih kolega koji u mirovinu odlaze desetljeće nakon.

Riddle zaključuje da bi korporacije i zaposlenici trebali naći kompromisno rješenje. Radnicima se, u vidu s ovakvim podatcima, mora omogućiti ranije umirovljenje ili barem financijsku neovisnost – i to što je ranije moguće. To će s jedne strane osigurati da žive dulje, sretnije i opuštenije do 80. godine i nadalje.

Dakle, deset godina rada od 55. do 65. godine, može vam život skratiti za 20 godina. Tako je barem na primjeru radnika najvećih američkih korporacija, ali budući da je biologija čovjek na svijetu više manje ista – za pretpostaviti je da se ovakvi slučajevi “izgubljene mirovine” događaju i u Hrvatskoj. (mirovina.hr)