Pad u smrt - fotografija koja je 1975. potresla Boston, ali i svijet

(Izvor:index.hr/dp)Ove godine Svjetska zaklada novinarskih fotografa bilježi 50. godišnjicu dodjeljivanja nagrade za najbolju novinarsku fotografiju. Jedna od fotografija, za koju je 1975. godine nagrađen fotoreporter Stanley Forman, te je godine potresla svijet i potaknula debatu o tome je li fotografija uopće trebala biti objavljena.

Forman je, radeći kao novinar Boston Heralda, 22. srpnja 1975. čuo na skeneru policijske radio frekvencije da je u jednom bloku starijih bostonskih zgrada izbio požar. Za svega nekoliko trenutaka "naoružao" se novinarskom opremom i krenuo prema ulici Victorian u kojoj je gorjela jedna zgrada. Ubrzo je uočio da su na vrhu zgrade zaglavili djevojka i dijete.

Radilo se o 19-godišnjoj Diani Bryant i njenom dvogodišnjem kumčetu Tiari Jones. Budući da im se vatra opasno približila, Diana i djevojčica su iz zgrade istrčale na stepenište požarnog izlaza na kojem su čekale pomoć vatrogasne ekipe. U pomoć im je prvi priskočio vatrogasac Bob ONeil koji je sa krova zgrade uočio da u blizini Diane i Tiare gori požar i da su u opasnosti te da im brzo treba pomoći.

ONeil se brzo uputio spasilačkim ljestvama prema požarnom izlazu na kojem su žrtve stajale. Nakon što se popeo do njih (na visinu od oko 15-ak metara) rekao je Diani da mu prepusti bebu kako bi ju izvukao iz neposredne opasnosti. U trenutku kada je zakoračio sa ljestvi prema izlazu da primi Tiare u ruke, metalni požarni izlaz je iznenada pod njihovom težinom popustio i u smrt poslao 19-godišnju djevojku.

Forman se u tom trenutku našao u neposrednoj blizini i svojim je fotoaparatom uhvatio dramatično, ali neuspješno spašavanje. Jedna od fotografija snimljena je svega nekoliko trenutaka prije nego je Diana udarila u tlo, a zbog toga jer se u trenutku padanja našla ispod Tiare Jones, svojim je tijelom ublažila udarac dvogodišnjakinje u tlo i tako joj spasila život.

Vatrogasac ONeil se u trenutku rušenja požarnog izlaza snašao i u posljednji tren se jednom rukom uhvatio za vatrogasne ljestve na kojima je ostao visjeti dok nije spašen. Cijelu je dramu pratio fotoreporter Forman koji kaže kako u tim teškim trenucima nije mogao gledati udarac u pod Diane i Tiare.

"Snimao sam dok su padale, a onda sam se okrenuo na drugu stranu. Postalo mi je jasno što se događa i nisam želi vidjeti kako će udariti u tlo. Još uvijek se sjećam okretanja u stranu i kako sam se pri tome tresao." - opisao je dramatične trenutke Forman.

"Na kraju je postalo jasno da ne bih niti vidio kako su udarile u tlo jer su pale iza ograde gdje su se nalazile kante za smeće. Kada sam se opet okrenuo nisam ih vidio, ali sam vidio vatrogasca kako se jednom rukom drži za ljestve i visi, poput majmuna, i sa svom vatrogasnom opremom na sebi. Žena je kasnije te noći umrla." - ispričao je Forman.

Fotografija je, nakon što je objavljena u Bosoton Heraldu, izazvala brojne reakcije javnosti koja je negodovala zbog njenog objavljivanja, a bilo je i prigovora na Formanov račun kojemu su pojedinci zamjerali to da je u trenutku kada su žrtve padale on fotografirao njihovu nesreću.

Bilo kako bilo, tužna je priča potaknula gradske vlasti u cijelom SAD-u na kontrolu ispravnosti požarnih izlaza kao i na kvalitetno rješavanje toga pitanja. Forman kaže kako ga kontroverza koju je fotografija izazvala nikada nije smetala jer smatra da fotografija ustvari nije bila prestrašna.

Kako je rekao, fotografija, koju je istog dana objavio Boston Herald, a nakon nekoliko dana i brojni drugi mediji, u trenutku objavljivanja nije pokazivala ženu koja je preminula.

"Nismo prikazali mrtvu ženu na naslovnici. Ona jest umrla, i to je uistinu žalosno. Ipak, mislim da objavljivanje fotografije nije bio loš potez, no ja jesam fotograf, tako da sam neobjektivan." - rekao je Forman.

Bilo kako bilo, Formanova je fotografija nakon objavljivanja često korištena u raznim akcijama o protupožarnoj sigurnosti, a sam je Forman za ovu priču nagrađen Pulitzerovom nagradom.

"Kada se kaže se da slika govori tisuću riječi, onda se može reći da ova fotografija govori 10.000 riječi. Trideset godina kasnije lijepo je znati da sam ispravno postupio. Otada nisam vidio ništa takvo. Vidio sam dosta fotografija za koje sam poželio da sam ih snimio, ali nisam vidio ništa dramatično poput ovoga, a vidio sam prilično dobre fotografije. - zaključio je Forman.