U posljednjih nekoliko tjedana jedna od glavnih vijesti u lokalnim i državnim medijima je i kvaliteta zraka. Osim industrijskih središta, lošija kvaliteta zraka mjeri se i u nekim ruralnim sredinama. Zašto je to tako, objašnjava Petar Radovan na Istrametu.
Ove zime Sarajevo je često najzagađeniji glavni grad na svijetu. Broj lebdećih čestica manjih od 2.5 mikrona iznimno je visok, stoga je zrak vrlo loš i nezdrav.
Takvo stanje u Sarajevu uzrokovano je isključivo geografskim položajem, odnosno smještajem grada u kotlini u kojoj u situacijama kada imamo stabilnu anticiklonu ne dolazi do cirkulacije zraka.
Teški i hladni zrak gomila se na dnu kotline gdje se skupljaju čestice koje su primarno posljedica grijanja na drva i ugljen te gradskog prometa, te nisu posljedica jednog zagađivača. Takvo stanje zadrži se sve do prve jače fronte i vjetra koji uzrokuje miješanje slojeva zraka i razbijanja inverzije.
Zrak je ove zime često loš i u Puli te Višnjanu gdje su smještene mjerne postaje državne mreže za praćenje kvalitete zraka. Pritom je postaja u Puli smještena u Kaštijunu, dakle na odlagalištu otpada, dok je ona u Višnjanu smještena u ruralnom području, preciznije u šumi, udaljena od naselja.
Kada bi se mjerenja provodila primjerice u Pazinu, vjerujemo da bi u ovakvim sinoptičkim situacijama zbog kotline u kojoj se grad smjestio također govorili o lošoj kvaliteti zraka, ako ne i o najneočišćenijem gradu u Istri.
Na Istrametu smo zaprimili brojne upite zabrinutih građana otkuda ovako loša kvaliteta zraka u Istri, da li su uzrok opasnih čestica manjih od 2.5 mikrona industrija, promet, odlagališta otpada…
Prije nego li analiziramo stanje s onečišćenjem zraka u Istri, moramo definirati što su čestice manje od 2.5 mikrona i koje je njihovo porijeklo.
Glavni uzrok njihove pojave je ljudska aktivnost, odnosno promet, industrija, požari, ali i grijanje na drva i ugljen. Mjerenja pokazuju kako je njihova razina u blizini prometnica daleko veća u odnosu na ruralna područja.
Znanstveno je dokazano kako dugotrajna izloženost većim razinama ovih čestica loše utječe na kvalitetu života, povećava smrtnost, otežava svakodnevni život astmatičarima kao i srčanim bolesnicima, stoga je zabrinutost građana opravdana.
Često se krivnja za lošu kvalitetu zraka svaljuje na određene lokalne industrijske pogone, no da to ne mora biti tako, govore nam znanstvena istraživanja i iskustva iz drugih zemalja, kao i neka općepoznata saznanja.
Naime, u Velikoj Britaniji koja je najviše istraživala tzv. drift (zanošenje), odnosno prijenos onečišćenog zraka na velikim udaljenostima, došli su do saznanja kako čak 20 % svih čestica manjih od 2.5 mikrona na njihovo područje dolazi iz okolnih zemalja, iako i sami imaju snažnu industriju. Upravo su te čestice najopasnije te se o njima najviše govori u javnosti.
Pritom su jaka zagađenja zraka i u njihovoj zemlji često posljedica kombinacije nekoliko čimbenika, lokalnog onečišćenja, meteoroloških uvjeta i vanjskog onečišćenja, odnosno drifta.
Poznata su kretanja onečišćenja zraka i na globalnoj razini raznim aerosolnima. Tako primjerice onečišćenje zraka iz Kine povremeno zahvaća čak i zapadni SAD, što nam govori kako onečišćenje ne poznaje granice, a da ne spominjemo i to kako je onečišćenje kao posljedica industrije otkriveno čak i na Sjevernom polu.
Koliko je Istra meteorološki povezana sa sjevernom Italijom vjerojatno zna svaki ljubitelj meteorologije ili intenzivan korisnik vremenskih prognoza, naročito starije stanovništvo koje je naviklo pratiti talijanske prognoze vremena, jer znaju da će se vremenski obrazac sa sjevera Italija u idućim danima primijeniti i na Istru. Ta iskustvena zapažanja lokalnog stanovništva često imaju i znanstveni temelj.
U Istri nemamo većih prometnica, gradova, kao ni “prljavih” pogona (u realnom odnosu na susjedne regije), no nalazimo se u blizini snažne talijanske industrije. Uz to, više tjedana zapeli smo u monotonom meteorološkom scenariju u kojem dominira anticiklona. U takvoj sinoptičkoj situaciji nema jačih strujanja zraka, ponegdje se razvija sumaglica i magla, naročito na moru gdje će magle ipak biti češće u proljetnim mjesecima ako se ponovi ovakva sinoptička situacija.
Pritom se u sjevernom Jadranu razvija bazen “ustajalog” zraka u kojem nema jačih strujanja, a ako i ima onda nerijetko dolaze s mora, odnosno jugozapada, zapada i sjeverozapada, kako u višim slojevima atmosfere tako i u nižim. Iako nismo naišli na znanstvena istraživanja ili radove koji bi to potvrdili, logički zaključak se sam nameće, (velik) dio onečišćenja vjerojatno nam dolazi i kao posljedica drifta iz susjedne Italije.
I sama sjeverna Italija ima velik problem s lošim zrakom kojeg nije u potpunosti uspjela raščistiti ni prošla fronta sa sjeverozapada, ali prosječno gledajući naš kraj ima sreće zbog bure koja je nažalost ove zime ipak jako rijetka pojava, na što su upućivale i sezonske prognoze.
Bura je “zdrava” jer dolazi sa sjeveroistoka, izmiješa slojeve zraka i donosi nam hladniji i čistiji zrak te nam osigurava suprotno strujanje zraka u odnosu na talijansku industriju. Kao što sjeveroistočnjak razbije bazen ustajalog zraka u sarajevskoj kotlini, tako razbije i sjevernojadranski bazen…
Koliko je atmosfera zapadno od Istre zagađena, možda nam najbolje dokazuju prekrasni zalasci sunca kojima nerijetko svjedočimo. Iako je riječ o turističkog atrakciji, prekrasne crvene boje zalaska dokaz su zagađene atmosfere.
Naime, prilikom zalaska sunca zrake svjetlosti prolaze kroz deblji sloj atmosfere koji je onečišćen raznim aerosolnima koji uzrokuju pojavu crvene i narančaste nijanse boja kojima se divimo. U normalnoj, čistoj atmosferi bez aerosola nikad nećemo svjedočiti zadivljujućim zalascima sunca crvene boje.
Iako porijeklo aerosola može biti i iz prirodnih izvora (vulkanske erupcije, saharski pijesak), oni su ipak glavninom posljedica ljudske aktivnosti.
Po pitanju onečišćenja zraka, zabrinutost građana je opravdana, stoga je od naročite važnosti da javne institucije redovito obavještavaju građane priopćenjima za medije i nastupima u istima.
Posljednjih tjedna medijskim prostorom kruže razne informacije, a da bi se to izbjeglo nužno je na vrijeme, ako je potrebno i svakodnevno obavještavati javnost.
Ne bi na odmet bilo ni postavljanje novih mjernih (neovisnih!) postaja koje bi bilježile kvalitetu zraka. Kao što je i dio meteoroloških mjerenja neovisan o državnim službama, zašto se to ne bi dogodilo i s praćenjem kvalitete zraka? (Petar Radovan/Istramet).