ELIO BAŠAN: Treba raditi, zaraditi, a tek onda potrošiti. Ako slijed nije takav, idemo u propast

Elio Bašan

Iako po struci diplomirani inženjer, Elio Bašan je poznatiji kao plesni pedagog, trener i učitelj sportskog i društvenih plesova te međunarodni plesni sudac. Stručni je voditelj plesne škole Dansel International na relaciji Pula, Istra i Rijeka te omiljeno i popularno lice s malih ekrana i plesnih manifestacija već niz godina. U razgovoru za Parentium otkriva razmišljanja, izazove i promjene s kojima se suočio u vrijeme globalne pandemije koronavirusa.

Kako provodite vrijeme posljednjih tjedana, je li Vam se dnevna rutina u većoj mjeri promijenila?

Organizacija života je poprilično jednostavna, uglavnom sam kod kuće, a izlazim samo u nabavku nužnih namirnica za život. Vrijeme maksimalno provodim na način da se osjećam da ipak nešto radim i da sam koristan. Iako sam inženjer po formalnom obrazovanju i jedan dio života radio sam i u struci, iz ljubavi prema plesu smatram da mi je ples sada jedan i najvažniji dio profesionalnog života. Kroz godine školovanja, treninga i profesionalnih turnira u zemlji i inozemstvu, naučio sam na redovit dnevni trening pa i bez obzira na ovu izvanrednu situaciju vježbam gotovo svako jutro oko sat i pol u kući. Trening mi se sastoji od dva dijela, jedan je više kondicijskog tipa, dok je drugi vezan uz plesnu tehniku i ples po glazbi, kako bi si barem na kratko čovjek dao malo oduška, da se zaboravi na stanje koje nas okružuje.

Poduzimate li stroge mjere zaštite od koronavirusa?

Zaštita od zaraze je uobičajena za sve koji drže do zdravlja u ovakvim i sličnim situacijama. To je prije svega socijalna distanca, redovito pranje i dezinfekcija ruku, maska kad sam u trgovinama gdje ima ljudi. Rukavice koje mijenjam kad sam vani...jednokratna upotreba, nešto kao na benzinskim crpkama. Sve proizvode dobro operem kad ih donesem doma.

Što vam je najteže palo u prilagodbi na ograničenja uvedena zbog pandemije?

Ono što mi je najteže palo je ta ljudska distanca kao scenarij na duže staze, jer volim ljude i druženje, putovanja i upoznavanja novih prijatelja. To vjerujem nedostaje svima u ovim trenucima, a meni je u prvih tjedan dana vrlo teško palo. Međutim, čovjek se vremenom na sve prilagodi pa je i to već nekako postalo normalno. Imao sam vrlo intenzivan tjedan oduvijek; plesalo se gotovo svaki dan jer ples mi je poziv i profesija i mnogo više od toga. 

Sad svega toga nema i nije lako, a ne zna se ni do kada će sve ovo trajati. Našu su aktivnost među prvima zabranili, a vjerujem da ćemo biti među zadnjima kad se bude sve ponovno pokretalo.

Kakva je situacija na poslovnom planu, radi li vaša tvrtka i dalje?

Vlasnik sam tvrtke u kojoj sam i zaposlen i momentalno je sve u mirovanju. Ne radi se i ne privređuje, i na duže staze ne vidim neku sreću. Ne samo meni, nego cijelom gospodarstvu. Mišljenja sam da treba balansirati i polako se otvarati, jer sve skupa može biti pogubno. Vjerujem da oni koji vode gospodarstva i države imaju u vidu i ovu drugu stranu medalje, jer nam u protivnom svima skupa slijedi ne samo “lockdown” (engl. zatvaranje, izolacija) nego i “knockdown” (engl. nokaut, rušenje).

Kada očekujete da bi se stanje moglo poboljšati?

Nemam ideje kad će sve ovo više proći, ali vjerujem da bi se trebalo do jeseni normalizirati, pa što bude. Ovo se nije ni trebalo dogoditi, da je svijet malo pametniji, što nije! Virus je trebalo zaustaviti u Kini, a ne da se širi nesmetan, uništi svjetsku ekonomiju i život svede na mizeriju. Virusa ima na milijune i biti će ih, ali nažalost zbog profita devastira se priroda, uništava se prirodni habitat životinja pa nije čudno da se svako malo nešto pojavi. Svijet je postao globalan pa se zaraza tako brzo širi. 

Jeste li u pogledu ove pandemije optimist ili pesimist?

Imam optimistični pogled. Virusa je bilo u prošlosti pa su svi nekako nestali sa scene, valjda će i ovaj tako. Valjda će se pojaviti i neko cjepivo s vremenom, i steći imunitet. Medicina treba napredovati. Toliko je znanstvenika, toliko laboratorija diljem svijeta, a štitimo se kao i prije 100 godina - izolacijom? Treba više investirati u medicinu i zaštititi stanovništvo, a manje u vojnu industriju. Ratovi ne vode nigdje. Optimist sam jer ljudska vrsta je preživjela gora vremena i prije 100, 200, 300 i tisuću godina. Preživjet ćemo i ovo.

Što ste naučili o sebi u posljednjih mjesec dana?

O sebi mislim da se mogu snaći u svakoj situaciji, pod uvjetom da sam zdrav. Volim raditi i ništa mi nije teško. Pokrenuo sam upravo na zemlji koju posjedujem proizvodnju povrća ekološkog tipa, za vlastite potrebe. Kopam svaki dan - lagano. Malo me bole leđa, ali treba ojačati tu neku novu grupu mišića koja kod plesa valjda nije aktivna. Ples je stvarno aktivnost za deset, jer plesati mogu satima bez da me išta boli, i osjećaj je super. Zemljani radovi...nisu neka sreća, ali u ovoj situaciji jako vesele. Možda nešto i naučim. Svaka ovakva i njoj slične situacije dobre su za razvoj mozga i snalaženje. 

Vaš komentar na čitavu situaciju:

Po meni je sve podignuto na n-tu potenciju, i treba se polako prizemljiti. Što prije to bolje, jer ni država, ni društvo, ni pojedinac ne mogu bez rada ići nigdje. Treba raditi, zaraditi, a onda tek potrošiti. Ako nije taj slijed, idemo u propast. Istra i ljudi u Istri dosta su vezani za turizam, a tako sam i ja u jednom dijelu svoga posla, i teško će nam pasti jedna propala sezona. Ali ovo se ne bi trebalo ponoviti iduće godine. Slavonija bi trebala biti ono što jest - hraniti svojim proizvodima cijelu Hrvatsku i mnogo šire. Politika bi trebala biti pravednija, a gospodarstvo bi se trebalo okrenuti vlastitim resursima, umjesto uvoziti robu sumnjive kvalitete i pogodovati pojedincima na ekstra profitu, a sukcesivno uništavati sve resurse koje nam je priroda dala. Ljudi su tu da rade i stvaraju, a politika daje okvire i postavlja pravila igre. Ostanite negativni i oprezni što se virusa tiče, ali razmišljajte pozitivno. Ima svjetla na kraju tunela..već ga se malo i vidi…!