Ovih dana, kada god se dotakne pitanje koronavirusne pandemije, nemoguće je izbjeći raspravu o dvije teme, jednoj o tome kada će se sve ovo vratiti u normalu (i što je uopće normala?) i drugoj, koja je predmet najvećeg filozofskog raskola društvenih mreža u Hrvata i šire: koliko su ustvari u medicinskom, ekonomskom i političkom smislu (ne)potrebne / (ne)opravdane specifične mjere karantene, izolacije i distanciranja koje pojedine države provode unutar svojih zdravstvenih i ekonomskih sustava.
Među najčešćim argumentima onih koji zastupaju mišljenje da su mjere nametanja „kućnih pritvora“ većini građana tek okidač daleko veće katastrofe nego što je pandemija, nalaze se tvrdnje o propasti ekonomije s padom društvenog produkta i posljedičnom krizom, nezaposlenošću i siromaštvom, što će dugoročno uzrokovati više smrti (zbog samoubojstava, siromaštva i gladi) nego što će to biti slučaj u državama koje su ostavile „labavije“ ili posve slobodne epidemiološke mjere kako bi njihova ekonomija – a s njom i cijela populacija – nastavila normalno živjeti i funkcionirati.Koronavirusni lockdown je u brojnim državama ispraznio gradske ulice - kako od ljudi, tako i od prometa
Najveći problem u tim raspravama – kao i oduvijek u svim raspravama – je (ne)korištenje argumenata, realnih i provjerljivih činjenica i brojki umjesto nepotkrijepljenih mišljenja, stavova i pretpostavki. Naime, pandemija COVID-19 je specifičan presedan, ona je do sada neviđen događaj globalnih razmjera s istovremenim utjecajem i na ekonomiju i na populacijskog zdravlje. Stoga je u raspravama teško, pa i nemoguće, pozivati se „na ranija iskustva“ – barem što se tiče ekonomije.
I dok zagovaratelji zdravstvenog pristupa koronavirusu za svoje argumente imaju na raspolaganju egzaktne brojke, grafikone, tablice i trendove, onima koji barataju ekonomskim pristupom u pogledu na budućnost za sada nedostaju čvrste činjenice i brojke, a preostaju im tek predviđanja i aproksimacije temeljene na pretpostavkama o nečemu što u globalno-ekonomskom smislu do sada nikada nije prakticirano.
Istovremeno, s druge strane, većina aktualnih zdravstvenih pokazatelja su kontinuirano mjerljivi u realnom vremenu, pa je moguće praviti brojkama osnažene medicinsko-statističke usporedbe između „onih vremena prije pandemije“ i zdravstvenih učinaka „koronavirusnog lockdowna“ u sadašnjem vremenu, bez potrebe za nagađanjem o tome što će se dogoditi ubuduće. Među najimpresivnijim statistikama je ona o broju umrlih od COVID-19 na 1 mlijun stanovnika neke države. Primjerice, Hrvatska ima statistiku od 18 umrlih na milijun stanovnika, Srbija 21 umrlog na milijun, Nizozemska 286 na milijun, Švedska 263, a Belgija čak 665 umrlih od COVID-19 na milijun stanovnika.
Nastavite čitati ovdje.