IZBORI 2020: Katarina Nemet iz Novigrada četvrta je na listi Restart koalicije

Katarina Nemet

Novigrađanka Katarina Nemet, IDS-ova kandidatkinja na listi Restart koalicije u 8. izbornoj jedinici na visokom je četvrtom mjestu. S obzirom na rejting ove opcije i dosadašnje ankete, ima poprilične šanse ući u Sabor. Živi u Novigradu, udana je i majka već poodraslog sina Luke, studenta prava. Privatna je poduzetnica, vlasnica agencije za promet nekretninama. No, prije toga je bila duži niz godina voditeljica Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bujama. Bila je gradska i županijska vijećnica te predsjednica novigradskog Gradskog vijeća. Zajedno s nekolicinom stranačkih kolegica 2009. godine je osnovala Klub žena IDS-a te bila njegova prva predsjednica. Trenutačno obnaša funkciju potpredsjednice IDS-a. Više od dva desetljeća posebno je angažirana po pitanju rodne jednakosti te prava i položaja žena u društvu. Sudjelovala je pritom u nizu akcija, projekata i inicijativa koje se bave tom tematikom, što kroz sferu političkog djelovanja, što kroz suradnju s civilnim sektorom. Sudjelovala je, primjerice, u osnivanju općinskih, gradskih i županijskog povjerenstva za ravnopravnost spolova, u radu nacionalnog povjerenstva te surađivala sa srodnim međunarodnim institucijama. Posebno je ponosna na činjenicu da je s nekolicinom kolegica sudjelovala u osnivanju Sigurne kuće Istra, prve u Hrvatskoj.

Kada ste i kako ušli u političku arenu? Je li postojao poseban povod ili ključni trenutak u kojem ste donijeli odluku i priključili se upravo IDS-u? Koliko ste već dugo u politici, jeste li dosad mijenjali stranačke dresove i koja su vaša dosadašnja najvažnija postignuća?

IDS-u sam pristupila prije 22 godine. Bila sam prvenstveno motivirana civilizacijskim vrijednostima koje je ova stranka oduvijek zastupala i zagovarala, a koje ja osobno doživljavam kao nešto normalno i samo po sebi razumljivo, poput otvorenosti, tolerancije, uvažavanja različitosti - „drugog“ i „drugačijeg“, suživota, multikulturalnosti te antifašizma. Uz to, IDS na najbolji način „personificira“ sve ono što sam ja kao Istrijanka osjećala prema svom zavičaju, svom gradu, Istri… Ne manje važno, bili su tu i neki meni dragi ljudi, tada već članovi i članice IDS-a, koji su svojim ljudskim kvalitetama također doprinijeli da se i ja uključim u rad za dobrobit moje zajednice.     

Kako biste opisali svoj politički svjetonazor? Pod kojim utjecajima i kroz koja iskustva se oblikovao? Tko vas je najviše nadahnuo? Jeste li imali političkog mentora ili mentoricu od kojih ste učili?

Moj je svjetonazor definitivno lijevo liberalan. Nema nekih posebnih utjecaja i iskustava koji su na to utjecali. Jednostavno vjerujem u neke civilizacijske vrijednosti koje smatram neupitnima: osobna i ekonomska sloboda pojedinca, individualizam, sloboda izbora, tolerancija različitosti, poštivanje ljudskih prava…   

Što se tiče mentorstva, kroz 20-ak godina javnog i političkog angažmana nije bilo nekih posebnih „mentora“, ali sam mnogo učila (nadam se i naučila) od starijih kolegica i kolega. Ne bih nikoga posebno izdvajala, nezahvalno je nekoga izostaviti, ali svakako su neki od njih utjecali na mene kao javnu i političku osobu i na tome sam im iskreno zahvalna! 

Naime, na samom početku svoje karijere bila sam uključena u brojne inicijative koje su aktualizirale i apostrofirale položaj i probleme žena u društvu te potrebu njihova većeg angažmana u javnom, ali i političkom životu. Dijelom i u suradnji s civilnim sektorom, poput porečkog Centra za građanske inicijative te u suradnji s aktivistima iz cijele Istre.

Koji su vaši ciljevi i kojim se pitanjima namjeravate posebno posvetiti ukoliko osvojite saborski mandat? Kojim zakonskim područjima smatrate da možete dati najveći doprinos kao zastupnica?

Klub zastupnika IDS-a u Saboru djeluje po principu da se, kad god je to potrebno, konzultiramo s različitim akterima - gradovima i općinama, udruženjima i pojedinačnim stručnjacima, i upravo je zato raspon tema oko kojih se u Saboru možemo angažirati zaista širok.

Zato, neću se ograničavati na dvije ili tri teme u svom radu, već isključivo zastupati i braniti interese Istre u Saboru i baviti se problemima svojih sugrađana. Bilo da je riječ o turizmu, poljoprivrednim zemljištima ili domaćoj proizvodnji, decentralizaciji ili digitalizaciji javnih usluga. Tu su naravno i teme na koje sam posebno osjetljiva, poput ravnopravnosti spolova i borbe za ljudska prava, a cilj mi je da čim više istarski način života i naše politike, poput uključivosti, multikulturalnosti i otvorenosti, preslikamo na ostatak zemlje.

Što po vašem mišljenju područje Poreča i okolice te Novigrada i Bujštine može dobiti kroz vaš angažman u Hrvatskom saboru u iduće četiri godine? Hoćete li biti u poziciji pomoći oko konkretnih pitanja koja muče građane Poreča i okolice te Novigrada i Bujštine? Koji bi zakoni i teme kojima će se Sabor baviti mogli najviše utjecati na Poreč i Novigrad?

U svom parlamentarnom angažmanu posebno ću nastojati biti „produžena ruka“ u Saboru baš onih dijelova Istre koje najbolje poznajem - moje Bujštine odnosno sjeverozapadne Istre te sjeverne Istre odnosno Buzeštine, kao i cijele zapadne obale Istre – Poreštine i Rovinjštine.

Svaka od tih sredina ima svoje specifične probleme, a s mnogima sam dobro upoznata. Također, u čestom sam kontaktu sa žiteljima tih područja, s njihovim načelnicima i gradonačelnicima, s kolegama i kolegicama poduzetnicima, poljoprivrednicima, turističkim djelatnicima i našim umirovljenicima. Naravno da ću kao saborska zastupnica dodatno intenzivirati tu komunikaciju, dublje ući u konkretne probleme. Ono što mogu obećati je da ću svakako dati svoj maksimum.

Kada su Poreč i Poreština odnosno Novigrad i Bujština u pitanju, riječ je o naglašeno turističkim sredinama odnosno gradovima, pa je i zakonska regulativa u području turizma tim sredinama posebno važna. Svakako bi konačno trebalo definirati način raspolaganja turističkim zemljištem. Naš je stav kako ingerenciju za davanje u koncesiju tog zemljišta treba prepustiti jedinicama lokalne samouprave, pri čemu bi država definirala minimalne parametre, a prihod od koncesije išao bi gradovima i općinama. Sredstva bi bila namjenska, vraćala bi se u turizam, ali i druge društvene sadržaje od kojih turizam može imati koristi, odnosno koje su za turizam važne, poput ekologije, zdravstva, kulture… Tu su i drugi zakonski okviri koje bi bilo nužno unaprijediti ili ih tek stvoriti, a koji će regulirati i poticati investiranje u turizam, opredjeljenje za održivi turizam i druge za dugoročni turistički razvoj važne preduvjete.

Općenito će jedan od mojih fokusa biti afirmacija održivog turizma, koji valorizira naše prirodne i druge resurse, a ne „troši“ ih. Upravo su Poreč i Novigrad primjeri dobre prakse po tom pitanju. Svakako su važni i zakonski okviri u ribarstvu, koji trebaju biti prilagođeni stvarnom stanju i realnim potrebama ribara, koji će njihov status približiti onom kojeg imaju kolege iz drugih zemalja EU. Kao višegodišnja poduzetnica i vlasnica privatnog biznisa dobro poznajem probleme, potrebe i izazove s kojima se suočavaju mikro i mali poduzetnici, pa ću se i tu aktivno uključiti.

Kad govorimo o urbanističkim temama, s obzirom da sam duži niz godina profesionalno radila u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bujama, dijelom i kao voditeljica odjela, vrlo dobro sam upoznata sa zemljišnom knjigom, manjkavostima i nedostacima, pa i tu želim, bude li prilika, aktivno participirati. Još uvijek su velike površine neobrađenog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, zbog čega treba pojednostaviti proceduru dodjele u višegodišnji zakup, više ingerencije pritom dati jedinicama lokalne samouprave, natječajne i druge regulatorne okvire prilagoditi na način da zemlju dobiju stvarni poljoprivrednici, da procedura bude jednostavnija i brža, da postoje mehanizmi kontrole koristi li se zemlja onako kako je predviđeno natječajem, dostavljenim programom itd.

Ukoliko budete izabrani, hoćete li preseliti u Zagreb?

U Zagrebu ću boraviti onoliko koliko to bude tražio aktivni i predani angažman u Saboru, prisustvovanje sjednicama i druge prateće aktivnosti. Preostalo vrijeme nastojat ću provoditi u mojoj Istri, u mom Novigradu.

Kako namjeravate održavati komunikaciju s istarskim građanima i slušati njihove potrebe? Hoće li vam se i na koji način pojedinci, udruge i grupe moći javljati i dobivati informacije o prijedlozima zakona te sudjelovati u njihovom oblikovanju? Imate li sustav i infrastrukturu za to?

Maksimalno ću se staviti na raspolaganje svima koji smatraju da uz moju pomoć mogu riješiti konkretne probleme svojih sredina, a komunikaciju ću, kao i dosada, održavati svim raspoloživim kanalima – mobitelom, e-mailom, društvenim mrežama i direktnom „face to face“ komunikacijom.

Kako ocjenjujete aktualnu situaciju po pitanju ravnopravnosti između žena i muškaraca u politici, IDS-u i društvu općenito? Zašto se žene u politici još uvijek pojavljuju uglavnom samo prigodničarski, angažiraju se na područjima obrazovanja, socijale i društvenih tema te se gotovo nikad ne stavljaju u prvi red kad su “na tapetu” problemska ili svjetonazorska pitanja? Iako IDS zastupa liberalne stavove, na ovom području očito nema reformsku snagu. U posljednjim desetljećima su suštinske promjene u društvu povukle velike stranke. Primjerice, Istanbulsku konvenciju je ratificirao HDZ iz čijih su redova i jedina premijerka i predsjednica države od hrvatske samostalnosti. Koliko realno možete učiniti na tom području i što konkretno poduzimate? Svjedočili smo seksističkim ispadima i u redovima IDS-a (načelnik Tara-Vabrige i njegova komunikacija s novinarkom Glasa Istre.) Je li vaša stranka radila na edukaciji članova, koji su pretežno muškarci, o pitanjima rodne ravnopravnosti?

Prije svega, u Istri odnosno IDS-u zaista nemamo problema s rodnom ravnopravnošću. Kao žena političarka, ali i poduzetnica, nikada se nisam susrela s ikakvim oblikom rodne ni bilo koje druge diskriminacije i to je još jedno područje gdje je Istra korak ispred ostatka Hrvatske. Izoliranih slučajeva poput ovoga koji ste naveli nažalost uvijek ima, u IDS-u je od kad pamtim to jedan jedini takav, i to je riješeno ekspresno te zaista vjerujem da se nikad više neće ponoviti. U Saboru je gomila tema kojima se zastupnica odnosno zastupnik može baviti, a spol tu ne smije predstavljati nikakvu kočnicu ni ograničavajući faktor.

Koji je vaš stav o trenutačnom sustavu lokalne samouprave u Hrvatskoj, broju jedinica i predstavnika te njihovim plaćama? Treba li razmisliti o ukidanju nekih općina ili je smislenija reforma županija koje nemaju veće ovlasti i “glume vlast koju nemaju” (kako je davno rekao i Ivan Jakovčić)?

Zalažem se za reformu lokalne i državne uprave, jer nakon trideset godina ovakvog centraliziranog ustroja koji ne daje nikakve rezultate, jasno je da je potrebna temeljita promjena - potrebna je decentralizacija. Trenutna raspodjela sredstava koja je u odnosu 90 posto centralnoj državi, pet posto Gradu Zagrebu te pet posto svim ostalim županijama, gradovima i općinama neodrživa je i štetna. Lokalna i regionalna razina moraju i mogu na sebe preuzeti veću odgovornost i veće ovlasti za život na svom području, jer to je jedini ispravan način da odlučivanje i donošenje odluka približimo građanima, ali i ubrzamo sve procese u javnoj administraciji te pokrenemo gospodarski oporavak zemlje. 

Što se tiče konkretno reforme lokalne i državne uprave, preozbiljno je to pitanje da bi se o tome nagađalo. Potrebni su jasni kriteriji održivosti na temelju kojih ćemo moći procijeniti trebaju li se određene općine ukinuti odnosno pripojiti. Međutim, naš je stav jasan – Istra kao najprogresivnija hrvatska regija, koja ima čak 26 posto veći BDP od ostatka Hrvatske, mora ostati samostalna regija, i to je zaista najmanje što zaslužujemo. Jer koji god kriterij da postavimo, Istra ga ne samo ispunjava, već višestruko premašuje. 

Tko vam je nadahnuće iz inozemne politike i zašto?

Ne bih nikoga posebno izdvojila, no moguće da su određene osobe, primjerice naši suvremenici ili povijesne ličnosti nekim svojim dijelom, razmišljanjem ili stavom utjecali u određenoj mjeri na mene kao javnu, ali i privatnu osobu, na mene kao političarku i na formiranje mojih životnih i vrijednosnih stavova. 

Međutim, nisam sklona  idealiziranju i idoliziranju pojedinaca, a ljude – pa tako i nekakve uvjetno rečeno velike ličnosti – doživljavam tek kao – ljude, sa svojim dobrim i lošim stranama. Mogu me trenutno nadahnuti nekom svojom rečenicom ili postupkom, ali ne do te mjere da će mi biti generalno nadahnuće.     

Treba li potencirati prepucavanja i sukobe sa Zagrebom,  realne ili izmišljene, što IDS često čini? Nije li bolje voditi dijalog?

Ne bih se složila da IDS potencira „prepucavanje sa Zagrebom“ jer, uostalom, to nije u našem interesu. IDS principijelno inzistira na mnogima za Istru i Istrijane važnim pitanjima, potrebama i problemima, i od toga nećemo nikada odustati. Očekujemo od države da napravi svoj dio posla i upravo tu ima najviše problema. Jasno je da takva situacija iziskuje i određenu vrstu (političke) reakcije. IDS je uvijek za dijalog, no za dijalog je potrebno dvoje. (Kristina Flegar)