IZBORI 2020: Anton Kliman iz Vodnjana HDZ-ov je istarski kandidat u utrci za Sabor

Anton Kliman

Vodnjanac Anton Kliman treći je na listi HDZ-a u istarsko-riječkoj izbornoj jedinici te će na nedjeljnim izborima konkurirati za ponovni ulazak u Sabor. Po zanimanju ekonomist, u visoku politiku je ušao 2015., a pamte ga među ostalim kao ministra turizma u Vladi Tihomira Oreškovića.

Kada ste ušli u političku arenu, i kako? Je li postojao povod ili ključni trenutak u kojem ste donijeli odluku?

U visoku politiku sam ušao 2015., kada sam debitirao na listi za Sabor. Smatrao sam da Istra mora imati jaki HDZ, koji je na Poluotoku u letargičnom stanju. Bitno je za Istru da u parlamentu ima zastupnika koji će biti u poziciji, a ne u opoziciji. Ne omalovažavajući angažman nijednog zastupnika ili zastupnice u Hrvatskom saboru, držim da jedna osoba u poziciji može učiniti više nego petero njih u opoziciji, ako govorimo o rješavanju konkretnih problema i potreba na državnoj razini.

Kako biste opisali svoj politički svjetonazor? Pod kojim utjecajima i kroz koja iskustva se oblikovao? 

U Istri je vrlo specifično biti centar ili desni centar jer vas odmah vide kao desnicu. Uglavnom se ne želim svrstavati u te kućice. Rekao bih da sam moderni konzervativac i narodnjak. Inspirirao me narodnjak i katolički svećenik Božo Milanović iz Kringe, koji je bio antifašist. Narodnjački antifašizam se počeo razvijati u Istri već 20-ih godina prošlog stoljeća.

Što po Vašem mišljenju porečko područje može dobiti kroz angažman Vas kao zastupnika u Hrvatskom saboru u iduće četiri godine? Koji zakoni i područja kojima će se Sabor baviti bi mogli najviše utjecati na Poreč i okolicu? 

Poreč je izrazito turističko središte i među najjačim turističkim brendovima u zemlji. Turistički zakoni su sigurno ključni za vaše područje. Ja kao saborski zastupnik neću razvijati Poreč, nego ću razvijati projekte Porečana koje oni smatraju vrijednima, kroz sinergiju lokalne samouprave i Zagreba. Za razvoj Poreča će brinuti građani i političari koji dobiju njihovo povjerenje na lokalnim izborima, a ja sam tu da u tome pomognem i poguram u Zagrebu. S Lorisom Peršurićem imam izuzetno dobre odnose i odlično smo surađivali.

Kako vidite Poreč i okolicu u kontekstu Vašeg rada u Saboru, ako budete ponovo izabrani? Vjerujete li da ćete biti u poziciji pomoći oko konkretnih pitanja koja muče građane Poreča i okolice (zgrada mirovinskog i zdravstvenog, uređenje zgrade policije, nešto treće)?

Stavit ću se na raspolaganje najviše što mogu. Tako sam radio i ranije. Uz dobru volju i komunikaciju sve se može riješiti. Konkretno, s problemima oko zgrade policije i mirovinskog u Poreču za sada nisam upoznat, no budite sigurni da sam na raspolaganju za sve što mi dođe na stol.

Budete li izabrani, hoćete li preseliti u Zagreb?

Ne. Vezan sam za Istru, tu mi je obitelj. Dok traju sjednice Sabora bio bih u Zagrebu, a vikendom kod kuće u Vodnjanu, kao i do sada. Ponekad je naporno putovati gore-dolje, no sve se to može organizirati.

Kako ćete održavati komunikaciju s istarskim građanima, i slušati njihove potrebe? Hoće li Vam se pojedinci, udruge i grupe moći javljati, djelovati u oblikovanju zakonskih prijedloga? Imate li sistem i infrastrukturu za to?

Nemam neodgovorenog poziva na mobitel, i svi koji me trebaju mogu lako doći do mene. Svatko tko me imao potrebu kontaktirati, bilo da je riječ o gospodarstvenicima, udrugama ili građanima, nije s tim imao problema. Građani su mi se u protekle četiri godine često javljali tijekom javne rasprave, kod donošenja zakona. Ono što sam vidio u praksi je da je bolje da građani nastupaju kao organizirana interesna skupina, jer su tada u jačem položaju prema zakonodavcu.

Kojim zakonskim područjima smatrate da možete dati najveći doprinos kao zastupnik u parlamentu? 

Zastupnik ne može pratiti sva područja kojima se Sabor bavi, i uvijek imate zone u kojima možete bolje sudjelovati. U mojem slučaju to su zakoni koji se tiču turizma, financija, gospodarstva. O nuklearnom otpadu primjerice ne znam dovoljno da bih mogao dati kompetentan doprinos. Zato se na tu problematiku fokusiraju drugi kolege. Veće stranke su tu vjerojatno u prednosti jer imaju u svojim redovima stručnjake za različita područja.

Koji je Vaš stav o trenutačnom sustavu lokalne samouprave u Hrvatskoj, a posebno u Istri? Treba li razmisliti o ukidanju nekih općina, ili je smislenija reforma županija, koje zapravo nemaju veće ovlasti?

Kao prvo jedan komentar - vidjeli smo da je pri formiranju Restart koalicijske liste SDP morao IDS-u potpisati da će Istra ostati županija. Kakvi smo to partneri ako si morao potpisati? Zar se mora nekoga uvjeravati, jamčiti potpisima? Kod nas o tome nema dileme, niti je takvo što uopće došlo na red. Istra je u kruni hrvatskog grba, kao jedna od njegovih pet sastavnica, čime se već i na fundamentalnoj razini uvažava njena posebnost. Istra sigurno ostaje županija. Kada govorimo o općinama, mislim da je velik broj malih općina u Istri opravdao svoje postojanje. One su velikom većinom samodostatne, mogu se same financirati, osim Lanišća koje ima specifičan položaj. Koliko je lokalna samouprava važna znam i iz primjera Vodnjana, koji je sada samostalna jedinica. Nekad, dok je bio pod Općinom Pula, bili smo na kraju svijeta. Međutim, to ne znači da ne treba racionalizirati sustav u smislu efikasnosti, troškova i zaposlenika.

Na porečkom području ima mnogo malih jedinica lokalne samouprave - Funtana, Vrsar, Sv. Lovreč, Kaštelir-Labinci, Vižinada. Je li bolje da njihovi stanovnici sami upravljaju svojim područjem (pa i po cijenu nešto većih troškova općine), ili je bolje da se njihovim područjem upravlja iz Poreča? 

Uvjeren sam da bi u sastavu Poreča bili u manjem fokusu nego kada sami upravljaju svojim područjem. Isto kao što je Vodnjan bio u manjem fokusu dok je bio dio pulske općine. Tko nije probao biti u toj poziciji, ne zna što govori. 

Tko vam je nadahnuće iz inozemne politike, i zašto?

Robert Schuman i njegova ekipa - tvorci moderne Europe i oci Europske Unije. Uvidjeli su da je dijalog najjače oružje, jer nas on vodi kroz smanjivanje tenzija do razine kompromisa. A na taj se način rješavaju problemi. Schuman i njegovi suradnici uspjeli su na europskom tlu, koje je stoljećima bilo poprište krvavih ratova, uspostaviti dijalog i postaviti temelje za suradnju i mir. EU ima i svojih problema i izazova na koje će ubuduće morati odgovoriti, no postavljeni su temelji da se oni rješavaju kroz dijalog, a ne ratovima.

Žene u redovima HDZ-a i njihova aktivnost. Kako utjecati na jači politički angažman žena? Imate li kapaciteta u idućih 10 godina iznjedriti hrvatsku Angelu Merkel ili Theresu May, kao konzervativci naprednih europskih zemalja? Razmišlja li netko u HDZ-u o tim stvarima?

Otkada Plenković vodi HDZ, poklanja izrazitu pažnju tom problemu i rekao bih da potencira žensku kvotu. A činjenica je da bi žene u politici trebale biti propulzivnije. Iz naše stranke imamo potpredsjednicu Europske komisije, dvije europarlamentarke, i glavnu tajnicu Vijeća Europe. Radi se o međunarodnim liderskim pozicijama, to je proisteklo iz HDZ-a i sigurno je dobra poruka ženama vezano uz politički angažman. A da bi se žene trebale više nametnuti u politici - trebale bi. Dok nam to ne dođe “pod normalno”, treba inzistirati na kvotama.

U svojim ste redovima imali jedinu ženu na premijerskom mjestu od samostalnosti Hrvatske. No, isključili ste je iz stranke.

Nije isključena zato što je žena. Vjerujem da Vam je poznato u kakvim je okolnostima došla i otišla s premijerske funkcije. Bilo je tu raznih isključivanja i svega. Bez obzira na to, riječ je o političarki koja nas je uvela u Europsku Uniju, i bit će po tome upamćena.

Hrvatska je u mnogočemu duboko patrijarhalno društvo. Istra nije izuzetak. Razmišljate li ikada o sistemskim preprekama za ostvarenje slobode žena na istoj razini kakvu muškarci imaju već stoljećima? (Nepismenost žena do pred 100-tinjak godina, nedostupno obrazovanje, pravo glasa i druga prava, manjak modela i podrške. Patrijarhat se prenosi kroz generacije i strukture u društvu, a mnogih nismo ni svjesni.) Što po Vašem mišljenju treba poduzeti oko toga?

Na jednom skupu su me pitali da navedem ključne događaje koji su doveli do poboljšanja položaja žena u Istri. Rekao sam da je, realno gledano, to bilo uvođenje tekuće vode u kućanstva, i uvođenje struje i štednjaka. Prije toga žene su se stoljećima iscrpljivale prenošenjem vode i drva, uz sav drugi posao koji su radile od jutra do mraka. Kada su ti poslovi olakšani, žene ovih krajeva su prvi put dobile prostor i vrijeme da se mogu okrenuti sebi, i razvijati sebe. Držim da smo i dalje patrijarhalno društvo, iako ima pomaka koji su u zadnjih 100-tinjak godina vjerojatno bili najveći. Međutim, ima još područja u kojima jednakost nije ostvarena. Društvo to prepoznaje i reagira kvotama. 

Jeste li za drugačije - restriktivnije - zakonsko uređenje prava na pobačaj u odnosu na ono koje imamo danas?

Pitanje pobačaja je duboko svjetonazorsko, zdravstveno i humanističko pitanje. Imamo uputu Ustavnog suda da se u legislativu o pobačaju moraju ugraditi određeni noviteti, i sigurno će se o tome voditi šira rasprava u kojoj će se definirati stajališta i stranaka i drugih skupina. Osobno sam protiv pobačaja, u smislu da vjerujem da začeto dijete ima pravo na život. Istovremeno sam svjestan prava žene te da postoje iznimke koje treba imati u vidu. (Martina Dodić)