Do 2024. godine indeks popravljivosti postati će “indeks trajnosti”

Pixabay

U studenom prošle 2020. godine je Europski parlament glasao za zakon Europske unije koji zahtjeva obilježavanje popravljivosti proizvoda na razini cijele EU, prenosi Bug.

Na primjenu tog zakona odlučila se Francuska, koja je ujedno i prva u svijetu koja uvodi zakon kojim od proizvođača određenih elektroničkih uređaja, uključujući pametne telefone i prijenosnike, zahtijeva da potrošačima kažu koliko su njihovi proizvodi pogodni za popravljanje. Proizvođači koji prodaju određene elektroničke uređaje u Francuskoj moraju svojim proizvodima dati ocjenu ili tzv. indeks popravljivosti (indice de réparabilité) na osnovu niza kriterija, uključujući koliko je lako rastaviti proizvod, dostupnost rezervnih dijelova,  tehnička dokumentacija… Iako će Francuska kazneno provoditi neupotrebu indeksa popravljivosti tek od sljedeće 2022. godine, neke su tvrtke već počele objavljivati ​​indekse popravljivosti za svoje proizvode.

Proizvođači utvrđuju indeks popravljivosti svojih proizvoda pomoću dostupnosti tehničke dokumentacije za pomoć u popravku, jednostavnost rastavljanja, dostupnost rezervnih dijelova, cijena rezervnih dijelova i kategorija specifičnih zamjenskih dijelova za određenu vrstu proizvoda.

U drugoj fazi provedbe zakona Francuska namjerava proširiti mogućnost popravljanja i na druge vrste proizvoda.

Do 2024. godine indeks popravljivosti postati će “indeks trajnosti” koji kupcima ne samo da govori koliko je proizvod ispaltivo popravljati nego i njegov vijek trajanja.

Kružna ekonomija

Procjena je francuske vlade kako je u 2020. popravljeno samo 40 posto elektroničkih uređaja u zemlji. Indeks popravljivosti koji je dio francuskog zakona o uklanjanju otpada za sada se odnosi na pametne telefone, prijenosnike, televizore, perilice rublja i kosilice, predstavljen je kao ocjena od 10, a veći broj označava popravljiviji uređaj.

Ustvari, indeks popravljivosti predstavlja dio francuske strategije u borbi protiv planiranog vijeka trajanja uređaja koji su tvornički utvrđeni, odnosno namjernog stvaranja proizvoda s ograničenim životnim vijekom koji treba često mijenjati. Takva mjera dio je francuske strategije prijelaza na kružno gospodarstvo kako bi se smanjio otpad.

Posljednjih godina elektroniku svih oblika i veličina teže je popravljati zbog njenog dizajna i softverskih ključeva koji ograničavaju mogućnost popravka samo kod proizvođača. Usto, cijena i složenost popravka su tolike da su potrošačima neisplative te im je jedini izbor kupnja novih uređaja čija proizvodnja zahtjeva novu potrošnju energije i prirodnih resursa.