Igra može imati terapijski učinak

Igra s djecom može se primijeniti u terapijske svrhe te je istodobno način učenja; ona može biti instrument inkluzije, zdravlja i održivosti. O tome su jučer učili polaznici radionice Terapija igrom, održane u Novigradu.

Terapija igrom je pristup u terapeutskom radu s djecom. Prilagođen je dječjem načinu izražavanja i komuniciranja – igri. Igra nije samo zabava, ona je u djetinjstvu najvažniji način učenja, ali i izražavanja emocionalnih stanja i potreba. Na radionici u Novigradu moglo se čuti da postoji nekoliko razina igre. Funkcionalna kreće u najranijoj dobi, konstruktivna je ona u kojoj dijete nešto stvara, dok u simboličkoj igri ili igri pretvaranja djeca koriste osobu ili predmet kao simbol nečeg drugog. Igre s pravilima sadrže element natjecanja. Postoje i edukativna, slobodna ili terapeutska igra s djecom.

Predavanje i radionica su održani u sklopu projekta Playful Paradigm iz programa URBACT, sufinanciranog iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Cilj projekta je širenje Europom dobrih praksi temeljenih na primjeni elemenata igre, takozvanoj gemifikaciji, u poticanju socijalne inkluzije te zdravog i održivog načina života. Edukaciju su vodile dječja psihoterapeutkinja Suzana Đurić i psihologinja Sara Bradić Božić. (dm)