Kad su u jednom finskom vrtiću postavili travnjak, posadili nisko šumsko raslinje (poput patuljastog vrijesa ili borovnice) i dali djeci da redovito vode brigu o zasadima u paletama postavljenima u vrt, pokazalo se da je raznolikost mikroorganizama u probavnom sustavu djece i na njihovoj koži u vrlo kratkom roku postala zdravija.
U usporedbi s drugom gradskom djecom koja se obično igraju u tipičnim urbanim vrtićima koji su okruženi metrima pločnika, popločanih površina i šljunka, kod djece u dobi od tri, četiri ili pet godina koja su vrijeme provodila u ovakvim “ozelenjenim” vrtićima u Finskoj pokazala se povišena razina tzv. T-stanica i drugih važnih markera imuniteta u krvi već nakon samo 28 dana.
“Također smo uočili je crijevna flora djece koja su vrijeme provodila u zelenilu bila slična onoj kod djece iz ruralnih krajeva koja svaki dan posjećuju šumu”, kaže Marja Roslund, znanstvenica sa Sveučilišta u Helsinkiju 2020. godine, kad je njen znanstveni rad o tome objavljen.
Ranija istraživanja su pokazala da je izloženost zelenim prostorima nekako povezan s ispravnim funkcioniranjem imunosnog sustava kod ljudi, no još uvijek nije utvrđeno postoji li jasna uzročno-posljedična veza između toga.
U finskom eksperimentu prvi put su znanstvenici pokušali eksplicitno manipulirati urbanom sredinom u kojoj djeca provode vrijeme, i zatim ispitati promjene kod mikroorganizama u njihovim tijelima, i samim time u njihovom imunosnom sustavu.
Iako rezultati istraživanja ne nude sve odgovore, ipak se čini da podržavaju glavnu tezu – da se promjenom mikroba u okolišu može relativno lako utjecati na mikrobe u dječjem tijelu, čime se pomaže i jača njihov imunitet.
Ideja da okoliš koji je bogat živim stvorenjima utječe na naš imunitet stručnjaci nazivaju “hipoteza bioraznolikosti.” Na temelju te ideje, gubitak bioraznolikosti u urbanim područjima mogao bi barem djelomično biti uzrok primijećenog porasta učestalosti oboljenja vezanih za imunitet.
“Rezultati ovog istraživanja podržavaju hipotezu o bioraznolikosti i koncept da niska bioraznolikost u suvremenom okolišu u kojem ljudi žive može dovesti do “neupućenog” imunosnog sustava i time dovesti do češćih oboljenja koja su posredovana imunosnim sustavom”, kažu autori istraživanja.
Istraživanje je usporedilo mikrobe nađene u dvorištima 10 različitih urbanih vrtića, koje koristi ukupno 75-oro djece starosti između tri i pet godina.
Neki od tih vrtića imali su tipična urbana dvorišta s betonom i šljunkom, dok su u drugima djecu izvodili na dnevne šetnje kroz prirodu. Četiri vrtića su u svojim dvorištima postavila travu i šumsko raslinje. Tijekom narednih 28 dana, djecu u ta četiri vrtića puštali su da se pet puta tjedno igraju u novom ozelenjenom dvorištu.
Kad su znanstvenici analizirali mikroorganizme s njihove kože i iz probavnog sustava i usporedili njihovo stanje prije eksperimenta i nakon njega, uočili su bolje rezultate u danom periodu nego kod djece koja su se to isto vrijeme igrala u prostoru s manje zelenih površina.
Čak i u tako kratkom istraživanju, znanstvenici su uočili da su mikrobi kod djece koja su se igrala u zelenilu postali raznolikiji – a to je svojstvo koje je u vezi s cjelokupno zdravijim imunitetom.
Njihovi rezultati su uglavnom bili isti kao kod djece koja su išla na dnevne izlete u prirodu.
Kod djece koja su se igrala na otvorenom – u zemlji, travi ili među drvećem – primijećeno je povećanje mikroba gammaproteobacteria koje je, čini se, povećalo imunitet kože, kao i povećanje za imunitet korisnih tvari u krvi te smanjenje količine proteina interleukina-17A, koji je povezan s bolestima koje se prenose preko imunosnog sustava.
“To potvrđuje pretpostavku da kontakt s prirodom sprečava poremećaje imuniteta, poput autoimunih bolesti ili alergija”, rekao je znanstvenik Aki Sinkkonen sa Sveučilišta u Helsinkiju.
Rezultati nisu definitivni i bit će potrebno provjeriti ih na većem uzorku u istraživanjima širom svijeta. No, korist koju imamo od zelenih prostora čini se da ima i širi efekt od samo jačanja imuniteta.
Druga istraživanja pokazala su da su redoviti izlasci na otvoreno dobri za razvoj vida kod djece, a provođenje vremena u prirodi je također povezano s boljim mentalnim zdravljem. Neke nedavno objavljene studije pokazale su čak da zeleni prostori utječu i na strukturne promjene u dječjem mozgu.
Koji je mehanizam koji dovodi do ovakvih efekata zasad još nije objašnjeno. Može biti da se radi o promjenama koje se nadovezuju na imunosni sustav ili nešto vezano za udisanje zdravijeg zraka, izloženost suncu, veću tjelesnu aktivnost ili veću staloženost.
Imajući na umu složenost stvarnog svijeta, teško je napraviti istraživanje u kojem bi znanstvenici mogli kontrolirati sve faktore iz okoliša koji utječu na naše zdravlje.
Dok djeca u ruralnim krajevima obično rjeđe pate od alergija ili astme, zasad dostupna literatura koja se bavi vezom zelenila i takvih poremećaja nije baš dosljedna.
Finsko je istraživanje rađeno na malenom uzorku, utvrdilo je samo da postoji nekakva korelacija i ne uzima u obzir kako su djeca provodila vrijeme izvan radnog vremena vrtića – no pozitivne promjene koje su ipak uočene navele su finske znanstvenike da ponude savjet roditeljima.
“Najbolje bi bilo kad bi se djeca mogla igrati u lokvama i čeprkati po organskoj zemlji”, kaže Sinkkonen. “Ako djecu vodimo u prirodu pet puta tjedno, to bi moglo imati osjetan utjecaj na mikrobe u njihovom tijelu.”
Promjene koje bi trebalo usvojiti su jednostavne, potencijalna šteta je niska, a potencijalna korist sveobuhvatna.
Povezivanje s prirodom u dječjoj dobi također je dobro i za budućnost ekosustava na našem planetu. Istraživanja ukazuju da su veći izgledi da djeca koja provode dosta vremena u prirodi kasnije kao odrasli više brinu za okoliš – a u svijetu koji se tako brzo mijenja, to je možda važnije nego ikad.
“Samo se pobrinite da su svi na vrijeme cijepljeni protiv tetanusa”, dodao je Sinkkonen.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Science Advances, a prenio ga je portal N1Info.com.