Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs u ponedjeljak navečer na televiziji kaže: “Proglašavanje online nastave na nacionalnoj razini nije opcija”. Niti dvadeset sati kasnije, premijer Andrej Plenković obavještava javnost da se uvodi online nastava - na nacionalnoj razini. I još docira novinarki koja mu pokušava ukazati na kaos u komunikaciji, piše Telegram.
Lijepo je to jučer sažeo ministar zdravstva. “Ključ je u rukama građana”, kazao je Vili Beroš, misleći na pandemiju. Nešto kasnije, za saborskom govornicom, iznoseći Godišnje izvješće Vlade RH, premijer Andrej Plenković kazao je kako Vlada, unatoč izazovima, vjerojatno i s pogreškama koje rade, “nastoji kormilariti u ova burna vremena”. Pa dodao, kako to rade predano, angažirano i u interesu građana.
Kad se ove dvije izjave pokušaju sažeti, ispada da Vlada, barem što se tiče pandemije, kormilari tako da poručuje građanima da je sve na njima i njihovoj dobroj volji. Dobro, ne baš sve, samo ključ za preživljavanje masovne zaraze smrtonosnim virusom.
Potpuno dizanje ruku od bilo kakvog značajnijeg pokušaja obuzdavanja novih valova korone jasan je politički odabir Plenkovića, Beroša i ostalih još od početka ljeta. Cjepiva ima dovoljno i Vlada je s tim svoje obavila – takav stav, s obzirom na okolnosti (niska procijepljenost i visoka zaraznost delta varijante) nije ni mogao rezultirati ničim drugim nego zastrašujućim jesenskim brojkama kojima svjedočimo.
Pa opet, čak u i tom, tmurno očekivanom kontekstu, svejedno način na koji Vlada “kormilari” kroz koronakrizu može ostaviti bez riječi i najokorjelije cinike. Recimo, online nastava. Čak i kad se s mučninom konstatira kako su opet, zbog nečinjenja vlasti, prva na udar došla djeca, teško je ne ostati osupnut količinom kaosa i nekoordiniranosti.
Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs u ponedjeljak navečer na televiziji kaže: “Proglašavanje online nastave na nacionalnoj razini nije opcija”. Jer situacija s Covidom-19 nije ista u svim županijama pa je bolje da se odluke o prelasku na omrznutu nastavu na daljinu donose lokalno. Niti dvadeset sati kasnije, premijer Andrej Plenković obavještava javnost da se uvodi online nastava – na nacionalnoj razini. I još docira novinarki koja mu pokušava ukazati na kaos u komunikaciji.
Koliko, pritom, dva dana online nastave uopće mogu utjecati na zaustavljanje virusa? Dvodnevno zatvaranje škola u vrijeme dok je ama baš sve ostalo otvoreno, s krajnje labavim mjerama koje se ionako ne poštuju i Covid putovnicama koje ničemu (osim u zdravstvu i socijali) ne služe? “Ključ je u rukama građana”, rekao bi Beroš dok Plenković vrti ono kormilo…
Otprilike u isto vrijeme, dok se priča o online nastavi, brojke zaraženih se približavaju apsolutnom rekordu, a umrlih petoj znamenci, kaos je i pred centrima za testiranje. U jednom zagrebačkom se čekalo – tri i po sata. Jer, kome bi, zaboga, palo na pamet da eksponencijalni rast broja zaraženih može utjecati na povećanje broja ljudi na punktovima za testiranje?
Kome bi, recimo, palo na pamet da u takvim situacijama valja kormilariti tako da se uvede veći broja mjesta na kojima se građani mogu testirati na Covid-19 prije nego što se potencijalno zarazni ljudi (pola njih je bilo pozitivno) satima druže dok ne dođu na red? Možda je problem što smo tek u četvrtom, a ne u, recimo, petnaestom valu, pa vladajući još nemaju dovoljno iskustva?
Za to vrijeme, cijepljenje i dalje napreduje puževim korakom, a tragedija se nastavlja. U utorak je, tako, objavljeno da je u posljednja 24 sata pandemija odnijela 30 života. Od toga ih je sedmero bilo cijepljenih. Što znači da bi, od ovih dvadesettroje necijepljenih – da su se cijepili protiv Covida-19 – umrlo njih samo petoro.
Ostalih osamnaest (18) bi se – samo da su se cijepili – danas smijali sa svojim obiteljima. Istina, ključ ove odluke je bio i u njihovim rukama. Ali, kormilarenje vlasti, odnosno odustanak od ozbiljnog upravljanja pandemijom, doveo je u krajnjoj konzekvenci do toga da su im obitelji opet okupljene. Na sahranama, piše Jasmin Klarić u Telegramu.