Početna
Subota, 18.Svibnja 2024 (10:14:54) - Godina:22

Odaberite teme

O Portalu

Sto godina od rođenja jedinog Istrijana koji je bio svjetski prvak u nogometu

Zanimljivosti, 05.11.2021. (08:52)
(Izvor:Istrapedia)Link
Urugvajska nogometna reprezentacija koja je 1950. osvojila Svjetsko prvenstvo u Brazilu, a član joj je bio i jedan Istrijan - Ernesto Vidal (čuči drugi zdesna, prvi u dresu)
Urugvajska nogometna reprezentacija koja je 1950. osvojila Svjetsko prvenstvo u Brazilu, a član joj je bio i jedan Istrijan - Ernesto Vidal (čuči drugi zdesna, prvi u dresu)

Polovicom ovoga mjeseca navršit će se 100 godina od rođenja nogometaša Ernesta Vidala, jedinog Istrijana koji je, do sada bio svjetskim prvakom u tom sportu. Vidal je nastupio za urugvajsku reprezentaciju koja je 1950. osvojila Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu. Uz njega iz Istre je rodom ili pak djelom i životom niz zapaženih nogometaša i nogometnih trenera: braća Vojak, Aldo Drosina, izbornik Venezuele Godigna (Godina), Elvis Scoria i dr.

Vidal, Ernesto, nogometaš (Buje, 15.XI.1921. - Córdoba, Argentina, 13.VI.1974.).

Urugvajska nogometna reprezentacija koja je 1950. osvojila Svjetsko prvenstvo u Brazilu, a član joj je bio i jedan Istrijan - Ernesto Vidal (čuči drugi zdesna, prvi u dresu)

Još kao dijete, 1923., emigrirao je s obitelji u Južnu Ameriku, gdje su mu drugo krsno ime - Servolo - promijenili u José. Obitelj se naselila u Argentini, u okolici Córdobe, gdje je mladi Vidal počeo igrati nogomet. Igrao je za Atletico Belgrano iz Córdobe, a od 1941. za Rosario Central. Sredinom 1940-ih odlazi u urugvajski Montevideo, u Peñarol za koji je igrao desetak godina (1944.-53.) i u 113 utakmica kao ljevokrilni napadač postigao 41 gol. S Peñarolom je osvojio četiri urugvajska prvenstva.

Krajem 1940-ih dobio je urugvajsko državljanstvo, a koristio se i argentinskim i talijanskim.

Godine 1953. seli se u Italiju i dvije sezone igra za Fiorentinu, pa vrlo kratko za Pro Patriju iz Varesea te se 1956. vraća u Urugvaj. Jednu sezonu igra za Nacional iz Montevidea, a karijeru završava gdje je i počeo - u Córdobi.

Najveći mu je uspjeh nastup za nogometnu reprezentaciju Urugvaja na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950., s kojom je postao svjetski prvak (jedini je Istrijan s tom titulom!). Na SP-u je igrao tri utakmice i postigao jedan gol, a u finalu nije nastupio zbog ozljede. Za Urugvaj je odigrao ukupno osam utakmica (dva pogotka).

Nogometaški nadimak bio mu je El Patrullero (Pozornik).

Kao istaknuti urugvajski nogometaš pažnju je dobio i u prigodnom muzeju na stadionu Centenario u Montevideu, na kojem je igrano Svjetsko prvenstvo 1930., a u Córdobi jedna ulica nosi njegovo ime. Početkom 2019. (20.II., na dan pretpostavljene mu smrti po nekim internetskim stranicama) postavljena mu je spomen-ploča na rodnu kuću u bujskoj starogradskoj jezgri.



Mobilna verzija članka

Oglasi