Predstavljen Zbornik posvećen Ivanu Matejčiću

mons. Ivan Milovan dr.sc. Ivan Matejčić

Napisala: Kristina Flegar
Fotografije: Andi Bančić

„Mens acris in corpore commodo“ intrigantan je i jednostavno savršen naslov Zbornika posvećenog povjesničaru umjetnosti, konzervatoru, znanstveniku, leksikografu i umirovljenom sveučilišnom profesoru dr.sc. Ivanu Matejčiću, koji je povodom njegovog 70. rođendana izdao Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek (IRCLAMA) Sveučilišta u Zagrebu. Nakon Raba, a prije Zagreba, Zbornik je sinoć predstavljen u Matejčićevom Poreču, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč i Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije. Istarsku sabornicu su tim povodom (u broju ograničenom epidemiološkim mjerama) ispunili pripadnici kulturnih i znanstvenih krugova našeg zavičaja i šire, predstavnici gradskih, županijskih i državnih institucija, njegovi kolege, suradnici, bivši studenti, prijatelji i štovatelji.

Predstavljanje Zbornika u Istarskoj sabornici

Predstavljanje je proteklo u svečanom, slavljeničkom tonu, uz podsjećanje na Matejčićevu stručnost i osebujnost, njegova ostvarenja i posvećenost očuvanju i promociji istarske kulturne baštine, s rezultatima koji su dali novi smjer zaštiti i valorizaciji spomenika. Na trenutke dirljivo, na trenutke poučno, pa humoristično i zafrkantski, u znaku srdačnog druženja i radosti života - upravo po guštu ovog sjajnog prenositelja znanja i interpretatora Kompleksa Eufrazijeve bazilike, za čije je uvrštenje na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine 1997. godine i najzaslužniji.

 O Zborniku, objavljenom u međunarodnoj izdavačkoj kući Brepol, govorili su njegov urednik i izdavač dr.sc. Miljenko Jurković, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, zatim urednik dr.sc. Marijan Bradanović, redoviti profesor Odsjeka za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci te dr.sc. Josip Banić, autor i realizator projekta Fontes Istrie medievalis. Svatko na svoj način, Matejčića su opisali, zahvalili mu i čestitali županijski pročelnik za kulturu i zavičajnost Vladimir Torbica, dogradonačelnik Poreča Ugo Musizza, ravnateljica POU-a Snježana Radetić, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, novinar i glavni urednik Istrapedije Goran Prodan, nekadašnji istarski župan i europski zastupnik Ivan Jakovčić, konzervatorica i viša stručna suradnica Ministarstva kulture Nataša Nefat, etnologinja i viša kustosica Etnografskog muzeja Istre Lidija Nikočević, pročelnik porečkog Upravnog odjela za upravljanje imovinom Damir Hrvatin i arhitekt Branko Orbanić. No, prije je uvodnu riječ dao prof. Gaetano Benčić, povjesničar i kustos u Zavičajnom muzeju Poreštine.

Predstavljanje Zbornika u Istarskoj sabornici

- Naslov se može prevesti kao „Pronicljiv um u udobnosti tijela“. O potrebi da i tijelu bude užitak, kao i duši, ne treba puno dodati, ali značenje latinskog pridjeva acer, acris puno se bolje razumije ako se pročitaju sve mogućnosti prijevoda na hrvatskom jeziku - oštar, ljut, žestok, prodoran, nemilosrdan, opasan, jak, snažan, jasan, bistar, pronicav, oštrouman, hrabar, srčan, vatren, žustar, energičan, strog, ozbiljan, silan, budan, pažljiv, velik. Čovjek koji stvara ne može biti jednostavne naravi. U njemu se prožimaju inteligencija, energičnost i kompleksnost.(…) Ovaj zbornik sadrži radove koje su potpisali nekadašnji studenti, suradnici, kolege i prijatelji profesora Matejčića. Takav tip zbornika zove se i Festschrift - svečani spis, koji ne mogu imati svi, već samo one ličnosti koje su svojim radom ostavile neizbrisiv trag, poučio je Benčić.

Od Jurkovića su okupljeni pobliže doznali zašto su Matejčiću posvetili ovo vrijedno izdanje koje, između 30 radova na temu povijesti, povijesti umjetnosti i arheologije, sadrži i uvid u njegov znanstveni i stručni povijesno-umjetnički i konzervatorski opus te vrlo impresivnu bibliografiju.

- Prvi je razlog taj što je on zadnji pravi povjesničar umjetnosti koji njeguje one klasične, prave povijesno - umjetničke metode, metodu atribucije. U generaciji nakon moje nema više takvih u Hrvatskoj. Drugi je, a to ste svi vidjeli po vašim kućama, crkvama, palačama… - on je apsolutno najbolji hrvatski konzervator, objasnio je Jurković.

Napomenuo je da je ovaj Zbornik jedan od nekoliko iz serije Dissertationes et monographiae, koju su pokrenuli početkom 2000-tih godina znanstvenom knjigom Amerikanke Ann Terry o istraživanju porečke Eufrazijane. Matejčić se, tako, našao u društvu Nikole Jakšića, Željka Rapanića, Igora Fiskovića, Xaviera Barrala i Alteta i Gian Pietra Brogiola, nekih od najvećih europskih arheologa, povjesničara i povjesničara umjetnosti. Od spomenutih, oni iz Hrvatske su imali isključivo akademsku karijeru, a praktičar, i to najbolji, je samo Ivan Matejčić kojega ovom prigodom slavimo u njegovom ambijentu, u prostorima koje je upravo on konzervirao i na kojima je radio, precizirao je Jurković.

Bradanović se osvrnuo na slavljenikovu povezanost s njegovom Istrom, ali i širim područjem oko Poluotoka i nekadašnjim Austrijskim primorjem.

- Ako ga u tom regionalnom okviru promatramo, što je donekle i ograničavajuće, jer svojim je istraživanjima ostavio značajan trag i u Dalmaciji i u Venetu, onda ću ga definirati jednim od trojice najznačajnijih tumača istarske umjetničke baštine, rekao je, napominjući da, ukoliko izuzme povjesničare i klasične arheologe, ostaje trojac u kojemu su još Branko Fučić i Giuseppe Caprin.

Podsjetio je da se slavljenik izborio za osnivanje konzervatorske službe u Puli, i to stotinjak godina nakon one koju je vodio Anto Gnirs, a njegova je ideja i konzervatorski ured u Poreču, za čiju se revitalizaciju Bradanović zauzeo. Govoreći o Eufrazijevom katedralnom kompleksu na listi svjetske kulturne baštine, definirao je Matejčića jednim od najuspješnijih hrvatskih „radnika u kulturi“, dodajući da bi „turistički radnici znali izračunati što to znači za ovdašnji bruto društveni proizvod“.

Nanizao je, zatim, Matejčićevu primarnu znanstvenu preokupaciju - studije renesansne drvorezbarene i polikromirane skulpture, poput Campsinih oltara u Motovunu i Mutvoranu, ali i, primjerice, renesansne kamene skulpture, ranosrednjovjekovne skulpture i arhitekture i zidnoga slikarstva. Konzervatorsku i restauratorsku djelatnost, pak, osim na Eufrazijani, Matejčić je ostvario na sv. Foški kod Peroja, sv. Stjepanu u Peroju, novigradskoj crkvi i kripti sv. Pelagija, Mariji Velikoj i Mariji Maloj pokraj Bala, motovunskom kaštelu, brojnim lapidarijima, sustavnim prezentacijama ranosrednjovjekovne baštine i ciklusa istarskog zidnog slikarstva.

- Tek kada pribrojimo tom opusu sve ono negativno što se njegovim konzervatorskim zalaganjem nije dogodilo, a prijetilo je istarskom kulturnom krajoliku, postat ćemo svjesni Matejčićevog presudnog utjecaja na izgled toga krajolika u burnim desetljećima na prijelazu prošloga u ovo stoljeće, istaknuo je Bradanović.

Spomenuo je da je na pedagoškom planu odgojio konzervatorice Natašu Nefat i Sunčicu Mustač te konzervatora Željka Bistrovića, a „njegov“ Konzervatorski odjel u Puli uspješno funkcionira i spomenici se obnavljaju, njeguju i prezentiraju, što daje puno izbora za terensku nastavu sa studentima. Osim toga, utjecao je na mnoge i istaknuo se svojom „socijalnom inteligencijom“ i omiljenošću među ljudima. Na koncu je Bradanović otkrio i da svi koji poznaju Matejčića dobro znaju da je njegov opus još otvoren jer i dalje radi na nizu projekata.

[slika20]

- Stoga, umjesto simboličkih želja slavljeniku, poželjet ću mu nešto sasvim konkretno, dovršetak velikog izdavačkog projekta Umjetničke baštine istarske crkve, projekta koji je sada točno na polovini realizacije, i trebat će još koja godina da se privede kraju. No, poželjet ću mu i nešto što uporno izbjegava a može realizirati odmah, možemo reći do Sveta tri kralja 2022. godine, samo ako se na to napokon odluči, a to je da pošalje u tisak knjigu o svojim istraživanjima Eufrazijeva kompleksa, za koju svi znamo da je već odavno spremna za publiciranje, samo si i Ivan Matejčić to sebi mora napokon priznati, poručio je.

Josip Banić je kazao da Zbornik predstavlja značajnu publikaciju na području istarske historiografije i donosi 30 članaka čiji su autori istaknuti profesori i znanstvenici koji se pretežito bave srednjovjekovnim temama. Posebno se osvrnuo na radove koji se odnose na Istru i Primorje. Podijelio ih je na one koji sintetiziraju dosadašnje rezultate i predstavljaju odskočnu dasku za daljnja istraživanja te na one koji nove znanstvene spoznaje predstavljaju na temelju pojedinih studija slučaja. Napomenuo je, pritom, da će Zbornik još dugi niz godina biti referentan izvor za znanstvenike.

- Puno je tu radova koji predstavljaju zaista velike novine na području novih interpretacija starih izvora i na području sintetiziranja novih arheoloških nalazišta, zaključio je.

Spomenuo je članak Gaetana Benčića o Poreču od 4. do 7. stoljeća u svjetlu novih arheoloških istraživanja, onaj Miljenka Jurkovića o Karolinškoj Istri te Marijana Bradanovića o analizi heraldičke baštine kasnosrednjovjekovne Istre. Raznolike teme devet radova – studija slučaja kreću se od monograma istarskih biskupa u svjetlu biskupijskog pokroviteljstva sakralne arhitekture u kasnoantičkoj Istri (među njima je i novi monogram iz 21. stoljeća – onaj samog Matejčića), analizi i novoj konceptualizaciji mozaika u Eufrazijevoj bazilici, lika i djela pulskog biskupa Emiliana početkom 8. stoljeća te istarske markgrofovije u kasnom 11. stoljeću, do kapitela crkve sv. Martina u Sv. Lovreču, ikone Bogorodice Glykofilouse u Vodnjanu, slike Bembo pripisane Paolu Venezianu i novigradskog biskupa Marina Bozantinija koji je djelovao na području Novigrada i Buja.

Matejčić je zahvalio svima koji su se okupili na prezentaciji Zbornika koji je, kako je rekao, prvenstveno namijenjen znanstvenoj i akademskoj zajednici te se uobičajeno posvećuje akademicima i profesorima emeritusima u velikim centrima, a ne u malim mistima i ne osobama od prakse. Tim više ga se dojmilo što su tako brojni autori svoje znanstvene radove posvetili njemu i objavili ih u ovoj publikaciji čiju su vrijednost prepoznali i mnogi ljudi iz lokalne zajednice te su ga razveselili pridruživši mu se u ovom svečanom trenutku.

- Rijetko koji čovjek ima priliku za života vidjeti tako velik skup gdje, bez obzira na maske, svakoga poznaje, zna što je, pa čak i zašto je došao. Bilo je časno surađivati s vama, poručio je.

Večer su pjesmom zaključile Le Parentine, vokalna skupina Zajednice Talijana iz Poreča, a prezentaciju su glazbom začinili i Noel Šuran i Goran Farkaš.

Fotografije