Početna
Ponedjeljak, 23.Prosinca 2024 (18:24:33) - Godina:22

Odaberite teme

O Portalu

Gracijela Sirotić, naša sumještanka iz Varvari, danas u Peroju otvara svoju prvu samostalnu izložbu

Kultura, 27.04.2006. Piše: D. Požarić

U prostoru restorana "Castell" u Peroju, u četvrtak 27.travnja u organizaciji "Uliksa" iz Pule otvorenje prve samostalne izložbe Gracijele Sirotić pod nazivom "Moja Istra".

Otvorenje će početi u 19 sati a tom će prigodom prvi put nastupiti Folklorno društvo iz Tinjana i izvesti "Istarski Balun"

Skica za portret Gracijele Sirotić

Ima jedna žena koja nosi cijelu Istru, i staru i novu u sebi. Rodila se u Milohanići kraj Tinjana prije pedesetak godina, živi u Varvarima kraj Poreča. Žena je, majka, dobra prijateljica, osoba topla srca i vrijednih ruku.

Unatrag osam godina slika ono što je uvijek nosila u sebi. Pohađa od 1999. godine tečajeve slikarstva pri Pučkom otvorenom sveučilištu Poreč, sudjeluje na skupnim izložbama i na Ex tempore po cijeloj Istri.

Dobila je treću nagradu na Međunarodnom likovnom natječaju OLEUM OLIVARUM u Krasici ove godine.

Seljačko je dite, kaže. Zato nije čudo da na njenim slikama iz crvene zemlje ponekad iz kamena rastu stare masline na čijem je deblu ispisana borba sa sušom, masline blagorodne, pune boja i ploda prije prerade u djevičanska ulja.

Ljudi se kreću po starim ulicama istarskih gradića pričajući svoje priče, djeva mlada svira na stepeništu. Tu je svijet baluna, stari i mladi plešu, razgovaraju. U prirodi dolina rijeke Mirne, kosci što pripremaju ishranu za volove Boškarine, puteljaci kroz Paz, Zrenj pokazuju stari i novi svijet.

MOJA ISTRA

Moja Istra je lipa Učka gora,

Draga, sve vale

I meki zagrljaj mora

I s potoka voda bistra

Vrh, gradić, zvonik

I to je moja Istra

Moja Istra je crvena zemlja

I zemlja sura i bila,

Na njivi težaki,

Žuljevite ruke

Ulike stare i zelene ledine

Moja Istra su njene starine

I sura grota,

Volta, baladur

I stari portun,

Harmonika, roženice

i balun

Teplo ognjišće, lipa besida

U oku ud tuge ili miline suze iskra

I to

Je moja Istra

Mala hižica,

Stare murve hlad

Ma to forši samo u meni živi

Ona moja Istra ud nikad.

Gracijela Sirotić

Pogledajmo oko sebe kad hodamo po ovoj crvenoj zemlji Istarskoj. Zemlja se mijenja, svijetli sunce kroz granje maslina i starih hrastova. Zemlja je mirna, teška, meka, nemirna, puna, pitoma i tvrda, topla i opora. Ruke je obrađuju, beru plodove, a priroda se na svoj način bori i prikazuje. Na Gracijelinim uljima u slojevima boje osjeća se težina zemlje i vremena u kojem je slika ostala zapisana u njenom srcu, slike govore jezikom koji razumijemo i svaka priča svoju priču. 

Akvareli koje je uzela nedavno u ruke rodili su novu poeziju i kolorit koji je nježan, bogat, topao, zreo. Gracijela je rođena s njim, ona ga nije trebala naučiti.

Posjetite izložbu u Peroju Otvorena je dva tjedna, od 27.4. do 10.5.2006.

Ostat će vam u nezaboravnom sjećanju.

Razgovor vodila i pripremila : Slavica Ezgeta



Mobilna verzija članka

Oglasi