Porečanka Tanja Božić - "Večernjakov" laureat ovogodišnje nagrade HND-a

U kratkoj e-mail prepisci, Tanja nam je rekla kako je veseli što je napokon neka od nagrada HND-a otišla preko Učke u - kako voli kazati - Obećanu zemlju.

- Još kada bi mi lektori dopustili da O - na obećanoj zemlji pišem velikim slovom, nitko sretniji od mene. Zamislite kako bi tek bili sretni moji učitelj i moja prva razrednica Štefica Musizza da zna da je njena učenica nagrađena! Ipak sam u Istri rođena, ondje sam odrasla, naučila čitati i pisati, a nadam se da ću se onamo i vratiti. S one strane Učke je život kakav želim - poručuje Tanja.

Preksinoć je u "Večernjaku" izašao članak o ovogodišnjim laureatima iz tog lista kojeg, eto, prenosimo u dijelu "koji nas najviše zanima".

=================

Šokantni podatak o dolasku generala Stojanovskog, pravu novinarsku poslasticu Tanji je dojavio, otkriva, stari i provjereni izvor. Zbog priče je, kaže, svoga devetogodišnjeg sina Luku sat vremena ranije izvukla iz kreveta, ostavila pred školom i odjurila po priču.

– I pokazala se točnom. No nije mi bilo svjedno, kao ni kolegi Borisu Ščitaru koji je sa mnom čučao ispred MORH-a čekajući makedonsku delagaciju. Informacija je bila neprovjerena pa sam upozorila glavnog urednika Miljenka Manjkasa da riskiramo diplomatski skandal. Poručio mi je: “Samo peri” – kazuje Tanja, koja stupce "Večernjeg lista" puni već 16 godina. Počela je, dodaje, u gradskoj rubrici, ratne je godine provela u dubrovačkom dopisništvu, od 1992. do 1996., potom je prešla u crnu kronike te, najposlije, u unutrašnju politiku.

– U crnoj kronici se, nema dvojbe, peče zanat. To je škola koju svaki novinar mora proći – smatra Tanja, koja je tri godine uređivala i regionalna izdanja Večernjaka.

Za priču je, priznaje, spremna učiniti puno. Plaši je, kaže, moć koju ljudi na visokim dužnostima imaju i koju su spremni iskoristiti ne bi li zataškali informaciju koja bi mogla prerasti u aferu.

– Prije šest godina s kolegom Hladikom istraživala sam izvoz raketa za VBR-ove u Makedoniju, koja je tada bila u ratu i pod embargom. Tek sam nedavno doznala da smo cijelo vrijeme bili pod nadzorom vojnih sigurnjaka. Tada sam prvi put dobila ponudu da zataškam priču tešku nekoliko milijuna eura. Da sam je prihvatila, danas ne bih imala obraza preuzeti nagradu. A nagrada je priznanje meni, ali i mojoj maloj obitelji – povjerila se Tanja, koja vješto usklađuje novinarske i majčinske obveze, a između toga juri u rodnu Istru, u kojoj je čeka netko tko je, priznaje, trpi i voli takvu kakva jest, tešku i mušičavu.