I poslije Jakovčića - Jakovčić, ili, "Što je više kleveta i laži, Nino nam je miliji i draži!"

"Tresla se brda, rodio se miš". Da nije prvi put, ne bismo rekli ništa. No, makar se radi o političkom cirkusu na kakvog smo navikli kad su u pitanju Lino Červar i Oriano Bulić (te još neki), previše je - previše.

No, kad se malo bolje pogleda, i situaciju se u Saboru u velikoj mjeri svodi na mraćenje prazne slame i obranu vlastitih pozicija uz nastojanje da se ugrabe i tuđe, stoga nije čudno da se takva situacija preslikava i na Županiju.

Ako želite argument - dovoljno je da pročitate nekoliko novinskih članaka sa temom pazinske sjednice Županijske skupštine:

• Tko stvarno može lupiti (i ostati živ) da je devastacija spomenika NOB proteklih dana i tjedana posljedica "Jakovčićevog sporazuma o osnivanju zajedničke regije sa Jörgom Haiderom"?
• Tko može sa govornice govoriti o Barbarigama, Dragonerama, Kutli, kupljenim selima i gradovima iako mu je posao da se bavi politikom a ne pravosuđem?

I dok ÖAMTC Poreč i neke druge istarske gradove i mjesta svrstava među najskuplje u Europi, istarski se vrli političari bave međusobnim sukobima. U županiji gdje je sve uvrnuto i gdje pješaci moraju hodati po ulicama dok automobili voze i parkiraju pločnicima, oni trube o povjerenju županu.

Nisam oduševljen Jakovčićevom politikom, ali bih još manje bio oduševljen time da ga zamijeni netko kome je grebanje jedino što zna raditi. Makar, i to je upitno: koliko god se grebu, uvijek sami sebe ismiju.

Sad očekujmo da županijska oporba proglasi moralnu pobjedu i idemo dalje.

Tko pločnikom, a tko ulicom. I budimo sretni da nam županija ne mora proglasiti bankrot kao ona u Slavoniji. Brrrrrr!