Livio Bolković: Imenovanje v.d. ravnateljice kazališta Gordane Jeromela-Kaić pokušaj je vraćanja bivše ekipe »na mjesto zločina«

PULA - Povod jučerašnjoj konferenciji za novinare Istarskog socijaldemokratskog foruma (ISDF) bilo je najavljeno razrješenje ravnateljice Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula Saše Broz, o čemu će Gradsko vijeće Pule odlučivati na sjednici zakazanoj za ponedjeljak.

- Iako se u javnosti provlači teza da je bivši ravnatelj INK-a Robert Raponja smijenjen da bi na njegovo mjesto bila uhljebljena Saša Broz kao djevojka Livija Bolkovića (sada gradskog vijećnika, a tada predsjednika Gradskog vijeća, op.a.) – to nije točno jer je Raponji mandat istekao, a na objavljeni javni natječaj javile su se tri osobe. Tadašnje povjerenstvo gradskog Upravnog odjela za kulturu predvođeno Erosom Čakićem kao najbolju molbu ocijenilo je tada onu Saše Broz, rekao je Luciano Delbianco, predsjednik ISDF-a.

Delbianco: Raponji sam pomogao da dobije stan

Istaknuvši da su od tri molbe dvije bile valjane, Raponjina i ona Saše Broz, Delbianco je nastavio: »Procijenili smo da Raponja ne zaslužuje novi mandat. Prije svega zato što njegov program nije nudio ništa novo, a zatim zato što se radi o porodičnom programu gdje je uska grupa ljudi vezana uz njega kreirala cjelokupni život u kazalištu. Zbog toga nismo bili raspoloženi dati mu još jedan mandat, iako sam mu i ja osobno pomogao da dođe do stana u trenutku kada je bio umjetnički ravnatelj kazališta i kada je njegov doprinos u razvoju malih kazalištaraca bio velik, rekao je Delbianco.

Dodao je da nije podržao Raponjino ponovno imenovanje i zbog toga »što je u četiri godine svog mandata režirao većinu predstava, dok je njegova supruga Tatjana Šuput Raponja pisala dramske predloške. Ta grupa, zajedno s uskim krugom suradnika, nije učinila dovoljno da se Pulu i njeno kazalište ne svrstava u, ,tešku provinciju,«.

Delbianco je osudio i način rada prema kojem su u INK-u za Raponjinog mandata »angažirali mnoštvo djece, na brzinu sklepali predstavu i imali sigurnu publiku - roditelje, braću i sestre, bake i djedove…«

- Osim toga, Istarsko narodno kazalište se više tako i ne zove jer nikada nije bilo istarske solidarnosti i suradnje. To je sada Gradsko kazalište Pula u kojem je Saša Broz, u gotovo dvije godine, skoro u cijelosti uspjela realizirati svoj program, a svjedoci smo da te predstave dobivaju i nagrade te da se pulsko kazalište po uspješnosti danas stavlja uz bok riječkom. Ona je donijela nešto novo u kazalište koje je dotad bilo kaotično i lokalne prirode, zaključio je Delbianco.

O »Raponjinom sukobu interesa«

O »Raponjinom sukobu interesa« podatke je podastro Livio Bolković. Riječ je o ugovorima o djelu potpisanima s tri osobe u razdoblju od 2002. do sredine 2004. godine, a koje je gradski Odjel za kulturu dostavio njihovom vijećniku Veljku Zenzeroviću.

- Kazalište pod Raponjom bilo je privatizirano, a predstave su realizirali uvijek isti likovi. Tako se od 2002. do sredine 2004. pojavljuju tri imena i to Marinela Jeromela, sestra sadašnje kandidatkinje za v.d. ravnateljicu INK-a Gordane Jeromela-Kaić, koja je bila i najodgovornija za financijsko poslovanje kazališta u Raponjinom mandatu. Poznato je da je ravnateljicu Broz dočekalo više od 1,3 milijuna kuna duga. Nadalje, drugo ime je ono Raponjine supruge Tatjane Šuput, a treće Arinke Šegando Blašković, poznatije kao »šjora Špija«, koja se ne propušta u svojim kolumnama obračunati s ravnateljicom Broz, jer su joj ukinute apanaže. Dakle, za uglavnom Raponjine predstave, u tom razdoblju Marinela Jeromela je, kao kostimografkinja, na temelju ugovora dobila 71,5 tisuća kuna, Tatjana Šuput Raponja kao dramaturginja 110 tisuća kuna, a Arinka Šegando Blašković kao autorica glazbe 118 tisuća kuna. Kada se njima pribroji i suport Petre Blašković, inače Arinkine kćeri, one su u dvije i pol godine iz kazališta "digle" 325 tisuća kuna. Tu 2003./2004. kazalište je financijski završilo s gubitkom od preko 300 tisuća kuna.

Osim toga, Raponja je sa svojom suprugom sklapao ugovore o djelu te se očito radi o sukobu interesa. To su bili razlozi zašto nismo Raponji željeli produžiti još jedan mandat, rekao je Livio Bolković.

Prema njemu je »očito da se prekid mandata Saši Broz može nazvati političkim odstrelom«, a izlaganje je završio citirajući kazališnog kritičara Tomislava Čadeža koji je o »slučaju Broz« napisao da »ova gradska vlast ne treba europsko kazalište, pa ni hrvatsko, pa ni nikakvo. Njima treba očito dom kulture u kojem će zbrinjavati lokalne mediokritete«.

Na naše pitanje o tome nije li i on u sukobu interesa, s obzirom na vezu s ravnateljicom Sašom Broz, Bolković je odgovorio da ne vidi gdje je tu sukob interesa.

Bolković: Sukob interesa je gdje muž sa ženom sklapa ugovore

- Nisam ja tražio te podatke već Veljko Zenzerović, koji je bolestan pa sam ih ja pročitao. Međutim, mogao sam ih tražiti i ja kao vijećnik, vjerojatno bih to i učinio da sam bio u Puli. Podaci o kojima govorim odnose se na razdoblje kada nisam imao nikakve veze s kazalištem, rekao je Bolković.

Upitan hoće li objaviti i druge ugovore o djelu, odnosno zašto je selektivno izdvojio upravo te tri osobe, odgovorio je da se samo ta tri imena ciklički ponavljaju u gotovo svim projektima i svake godine, a spomenuo je da imaju po sedam, osam ugovora, te da je upravo ta ekipa radila sve predstave: glazbu Šegando, kostime Jeromela, tekst i dramaturgiju Šuput, a režiju je uglavnom, iako ne uvijek, potpisivao Robert Raponja.

- Postavljanjem Gordane Kaić-Jeromela za v.d. ravnateljicu očito se želi vratiti ta ista ekipa na »mjesto zločina«, ustvrdio je Bolković.

Na pitanje hoće li po istom principu objaviti i ugovore o djelu i honorare isplaćene u INK-u u posljednjih godinu i pol dana od kada je ravnateljica Saša Broz, Bolković kaže da ih ti ugovori ne zanimaju, ali ako nekoga zanimaju, nema razloga da ih ne zatraži i javno objavi.

- Nema razloga da se ti podaci ne mogu dobiti. Mi smo izašli s ovim ugovorima, jer se radi o sukobu interesa gdje muž sa ženom sklapa ugovore, a drugi neka izađu s ovim drugima. Osim toga, ne vjerujem da su se u posljednjih godinu i pol isplaćivali veći honorari, iako treba vidjeti tko je što radio, dakle treba usporediti imena i honorare. Nisu svi jednako dobri i popularni glumci niti su svi jednako plaćeni. Međutim, treba vidjeti ukupne visine autorskih honorara u godini dana i to 2002./2003. te sve plaćene u 2005. pa onda zaključiti je li na to trošeno više, manje ili jednako! Možda ćemo zatražiti da se vidi koliko je studentskih ugovora potpisao Raponja u 2002. godine, a koliko Broz i usporediti za što su se potpisivali ti ugovori, iznio je protuprijedlog Bolković.

Bruno Langer je rekao da je apsurdno da se Saša Broz smjenjuje »zbog neizvršavanja programske djelatnosti«, budući da je prvi put za njenog mandata ostvaren višak prihoda nad rashodima te izvršena sanacija krova i pozornice.

- Uostalom, na istom Gradskom vijeću donosit ćemo odluku o rebalansu, a to je program ove gradske uprave koja očito ni sama nije uspjela izrealizirati svoje programe. Hoće li i oni zbog toga odgovarati i podnijeti ostavke jer financijski destruiraju i ne znaju voditi ovaj grad?, veli Langer.

Raponja: Riječ je o pouzdanim, stručnim ljudima

Budući da su jučer bili »glavni junaci« presice ISDF-a, za izjave smo zamolili Roberta Raponju, Marinelu Jeromela i Arinku Šegando Blašković, dok do Tatjane Šuput Raponja nismo mogli doći jer je »bila na putu bez mobitela«.

Robert Raponja: Točno je da sam imao suradnice, a bilo ih je i puno više. Šuput je izvrsna dramaturginja i ima status slobodnog umjetnika, Arinka je vrstan kompozitor kao i kostimografkinja Jeromela i ja sam ponosan na tu suradnju. Činili su tek dio ekipe s kojom sam rado surađivao kao redatelj i ravnatelj, jer je riječ o pouzdanim, stručnim ljudima na koje sam se mogao osloniti i s kojima je bio gušt raditi predstave. Tako mogu navesti i Danijela Načinovića, Brezu Žižović, Roberta Paulettu, Tamaru Obrovac, Petru Blašković, sve redom vrsne umjetnike s kojima je INK surađivao.

Ne osjećam da sam bio u sukobu interesa, jer je moja supruga Tatjana i prije bila umjetnica i o tome smo zajedno više puta iznosili svoje stavove. Nije ona bila jedini autor, niti je to što smo radili njezine tekstove bilo na štetu kazališta. Bile su to vrlo igrane predstave, kako dječje, tako i za odrasle. Honorari koji su isplaćivani umjetnicima iz Pule i izvana, kretali su se ovisno o opsegu posla za određeni konkretan zadatak: je li se radilo o potpunom autorstvu, korepeticiji, osmišljavanju songova, cijele glazbe ili različitih dijelova, pogotovo ako je u pitanju bio mjuzikl.

Arinka Šegando: Bili su to ugovori za predstave, uglavnom mjuzikle i to i dječje i one za odrasle, pa i za druga kazališta u koprodukciji, zagrebačka, slovenska, pa čak i iz Pečuha. Raponja je u meni našao suradnicu koja ga je razumjela »na mig« i ispunjavala sve njegove želje bez puno priča. Pogotovo kada se radilo o predstavama za djecu, jer dugo radim s djecom, pa čak i danas, i taj posao imam u malom prstu. Suradnja s Raponjom počela je s »Pulisejom«, ogromnom predstavom s puno ljudi. I u svim ostalim predstavama, pa i u tih sedam koje se spominju, iako ih je bilo ukupno devet, bilo je jako puno posla, sve su bile velike i zahtjevne: po deset songova, plus popratna muzika koja prati atmosferu i koja je predstava sama za sebe. Sve sam sama aranžirala i odsvirala. Kada bih to završila i snimila, krenula bih vježbati s djecom i glumcima. Ne bi izlazili iz kazališta po dva, tri mjeseca, jer se puno radilo, a posao je složen. Predstave su bile jako bogate s puno djece i ja sam se dobro nacrnčila za svaku. Ako netko ne vjeruje, mogu nevjernicima dati snimljene materijale. Predstave s odraslima dobivale su nagrade i priznanja. Ako je to visoki honorar, ne znam, ali znam da nisam te sreće da se za mnom pare bacaju. Uostalom, u drugim se kazalištima to puno više plaća. Osim toga, svi su ti ugovori i dosad bili javni, ali ti se ljudi sve dosad nisu ni pojavljivali u kazalištu.

Marinela Jeromela: S gospodinom Raponjom vrlo uspješno surađujem od 2000. godine. Članica sam ULUPUH-a i svoj angažman u kazalištu, uglavnom kao kostimograf ne doživljavam kao pripadnost »klanu«. Izrazi kao što su »klan« i »dizanje« vjerojatno su svojstveni onome tko ih radi. Osobno ništa nisam »digla«, niti sam u »klanu«. Za moja su mi autorska djela isplaćivani zasluženi autorski honorari. Čudi me da osoba koja mi je i osobno vrlo srdačno čestitala na mom radu, danas govori tako.

Podrška glumaca ravnateljici Broz

Jučer smo na oglasnoj ploči INK-a snimili i fotokopiju teksta iz jednih dnevnih novina pod nazivom »Glumci predstave "Ptice" protiv smjene S. Broz« u kojem autorska ekipa predstave koja se u Dubrovniku priprema za premijeru 20. kolovoza daju podršku Saši Broz, kao ravnateljici INK-a i njenom programu, a protestiraju, kako kažu, »protiv vandalizma politike nad umjetnošću«.