Prvih pet srpanjskih dana u Puli bit će u svjetlu međunarodnog kazališnog PUF Festivala

Međunarodni kazališni festival PUF su 1994. godine osnovali voditelji četiriju najboljih izvanistitucionalnih hrvatskih kazališta: Branko Sušac iz pulskog Dr. Inata, Davor Mojaš iz dubrovačkoga Lera, Nebojša Borojević iz sisačke Daske i Romano Bogdan iz čakovečkoga Pinkleca. U to ratno doba, kada je veliki dio Hrvatske još uvijek bio okupiran, a Dubrovnik i Sisak bijahu u neposrednoj ratnoj opasnosti, utemeljitelji festivala odlučili su da se ova kazališna manifestacija održava u Puli, gradu pošteđenom od izravnih ratnih razaranja. 1. srpnja 1995. inauguriran je 1. međunarodni kazališni festival, a svoje konačno ime- Međunarodni kazališni festival PUF (Pulski alternativni festival)- dobiva 1996. PUF je dobio i stalni termin održavanja: prvih pet srpanjskih dana.

Maraton - Studio za suvremeni ples

PUF je nastao kao izravni komentar hrvatske kazališne stvarnosti, njegovi su razlozi i argumenti bili veoma jaki, a odnosili su se podjednako na kazališne i izvankazališne okolnosti. Ponajprije, PUF je nastao iz potrebe okupljanja jedne važne kazališne generacije, ali taj je razlog veoma brzo nadrastao. Htijući pokazati da kazališta i kazališni festivali ne moraju nužno imati golemi i skupi ''hladni pogon'' koji će ih opsluživati, PUF je svojim izborom i koncepcijom dao do znanja da postojeći hrvatski kazališni festivalski prostor potpuno ignorira i zaboravlja čitav jedan segment aktualne kazališne ponude- i to upravo onaj segment koji Hrvatsku predstavlja na neusporedivo više inozemnih festivala nego bilo koji drugi segment hrvatskoga glumišta. Ovaj je festival nastao i kao komentar strahovitih terminoloških nepreciznosti i nejasnoća koje su dugo vladale (a vladaju i danas) hrvatskim kazališnim prostorom. Striktna podjela na profesionalni i amaterski kazališni rad direktno je štetila kazališnim družinama, koje su svojim načinom rada, estetikom i poetikom izrazito odstupale od nejasno definiranoga ''mainstreama'', a još više od predstavljačke predvidljivosti tzv. pučke naive. Sve veći broj hrvatskih kazališnih grupa, nastalih na tradiciji hrvatskoga modernog teatra iz 70- ih godina 20. stoljeća (doba tektonskih promjena u načinu kazališnog razmišljanja), više se nije mogao snaći u anakronim, gotovo birokratskim podjelama o ''vrstama izvođačke djelatnosti''. I upravo u tom procjepu između kazališne realnosti i inzistiranja na okvirima koji više tu realnost ne omeđuju točno, PUF je našao svoju osobnost. Suštinu PUF- a gotovo manifestno odredio je umjetnički direktor festivala Branko Sušac:

''PUF je festival kazališnih različitosti i otvorenosti s iskrenim kazališnim doživljajem. On privlači različite poetike, propituje nove kazališne smjerove i okuplja umjetnike i gledatelje oko same ideje kazališta. PUF uspostavlja i potiče dijalog, pružajući priliku za polemiku. PUF služi kao komunikacijski kanal, nudi svijet iz novog rakursa: ne monolog i pasivnu komunikaciju, nego dijalog, otvaranje, prepoznavanje i sudjelovanje. PUF želi izbrisati granicu između života i kazališta te razvijati unutarnju zbilju svakog sudionika procesa koju možemo nazvati i kazalištem i životom.''

Na prvom PUF- u 1995. nastupila je samo jedna inozemna kazališna družina, da bi već drugo izdanje festivala uspostavilo standard od 6 stranih predstava. Ujedno, već na 2. PUF- u postaje jasno da će PUF biti mjesto susreta umjetnika, koji su alternativni po svom svjetonazoru i unutarnjoj potrebi, a ne po marginalnoj društvenoj poziciji. I koliko god da je u svom početku PUF bio dragocjeno mjesto za raspravu o pitanjima profesionalnog i neprofesionalnog, institucionalnog i izvaninstitucionalnog, amaterskog, alternativnog i kazališta ''glavne struje'', te rasprave vrlo brzo odlaze s festivala, jer postaje jasno da je ono što se traži- naprosto dobra predstava, osobni talent i sposobnost za snažnu kazališnu komunikaciju, sposobnost za uočavanje suvremenog svjetskog i domaćeg kazališnog trenutka, a uspjeh u toj potrazi ne može jamčiti niti od države dotiran novac, niti diplome kazališnih akademija.

Divan dan - Teatar Lero

Od samoga početka, ovaj festival prati veliki broj medija u zemlji, neki se izvjestitelji snalaze slabije, neki odustaju, a neki se napokon pronalaze, ima zalutale i oduđevljene publike, sve veći broj nekazališnih prostora oživljava u igri, počinje suradnja sa zagrebačkim Eurokazom, profilira se PUF- ova publika. Uz kazališne predstave, ne festival pristižu izložbe, koncerti, predavači, održavaju se seminari, radionice i okrugli stolovi. Festivalski kroničari ne propuštaju detaljno opisivati pozitivnu atmosferu koja vlada na festivalu- i PUF postaje zaštitinim znakom kulturnoga života Pule, grada koji je dugo godina bio kazališno mrtav. PUF je Puljanima ponudio da kazalište istodobno bude mjesto apsolutne koncentracije i tišine i mjesto velike buke i bijesa, uzeo sebi za pravo da animira cijeli grad, kamenolome, tržnicu, glavne gradske trgove i sporedne uličice, ušao je u vojarne, u gradske katakombe, u more, penjao se na kazališne pozornice, a sve da bi ušao- u srce publike.

KAZALIŠNO NEBO PUF-a

Sustav nagrađivanja najkvalitetnijih festivalskih ostvarenja uspostavljen je 1997., na 3. izdanju PUF-a. Brojnost predstava i znatne oscilacije u kvaliteti radova pojedinih kazališnih skupina nametnuli su potrebu da se izdvoje najbolji. Festivalski je odbor oblikovao sustav kazališnih nagrada ”Kazališno nebo PUF-a” u nakani da afirmira, ocijeni, procijeni, valorizira i potakne autentični scenski promišljaj svekolikih poetskih silnica i znakovitosti PUF-a. ”Kazališno nebo PUF-a” podrazumijeva zaokruženi odabir nagrađenih koji su svojim ostvarenjima obilježili novo izdanje PUF-a i potvrdili temeljne postavke festivalskog koncepta. ”Kazališno nebo PUF-a” podrazumijeva tri ravnopravne nagrade koje su, po ocjeni prosudbenog tijela, namijenjene najuspješnijim grupnim i pojedinačnim ostvarenjima. Nazivi tih nagrada predstavljaju tri dinamička nebeska ”elementa” ili ”znaka”:

• OBLAK - nagrada za scensko promišljanje koje svojom cjelovitošću i zaokruženošću ostaje središnjim i prestižnim ukrasom ”Kazališnog neba PUF-a”
• VJETAR - nagrada za istraživačke dosege koji naslućuju promjenu i donose svježinu ”Kazališnom nebu PUF-a”
• KAPLJA - nagrada za pojedinačno ili skupno ostvarenje koje unutar svog prinosa predstavlja nagovještaj osvježenja i trag na ”Kazališnom nebu PUF-a”

Skulpture koje simbolično predstavljaju PUF-ove nagrade izrađuje pulska umjetnica Marina Orlić, a dobitnicima ih daruje Grad Pula.

Popis zemalja iz kojih su predstave stigle na PUF:

• Hrvatska, Belgija, Njemačka, Norveška, Italija, Nizozemska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Švedska, Češka, Danska, SAD, Španjolska, Velika Britanija, Švicarska, Slovenija, Austrija, Poljska, Mađarska, Rusija, Makedonija, Japan…

Članovi Umjetničkog savjeta PUF- a su:

• Romano Bogdan (Čakovec), Nebojša Borojević (Sisak), Vili Matula (Zagreb), Davor Mojaš (Dubrovnik), Bojan Munjin (Zagreb), Pavel Storek (Prag), Branko Sušac (Pula), Karla Železnik (Ljubljana).

Umjetnički direktor i selektor PUF-a je Branko Sušac

Organizator PUF-a je SAKUD, Pula

Suorganizatori PUF-a su Kazalište Dr. Inat i Istarsko narodno kazalište.

Program PUF-a možete downloadati OVDJE.