Što pokazuju prvi neslužbeni rezultati parlamentarnih izbora održanih 25.11.2007?

Iza nas su još jedni parlamentarni izbori. Nakon silovite i bespoštedne predizborne bitke, sa malih će nam se ekrana smiješiti već ustaljena poznata lica sa već pomalo dosadnih reklama za sve potrebne i nepotrebne proizvode i usluge. Svi smo bili svjedoci koliko truda, vremena ali i novaca sve stranke ulažu u pokušaj pridobivanja jednog glasa više.

Svjedoci smo bili i činjenici koja od stranaka na raspolaganju ima više, a koja manje sredstava namijenjenih promidžbi svojih kandidata. A to se moglo razabrati iz količine i kvalitete reklama na televiziji, u eteru i na svim mogućim promidžbenim sredstvima (plakatima, letcima, brošurama).

Vjerujem, zapravo - nadam se, da ima još onih koji će se složiti sa mnom u razmišljanju da demokracija kod nas još uvijek nije na onoj razini da bi se mogla zvati demokracijom. Jer, bit je demokracije jasno i odgovorno izražavanje svojega, uz veliku razinu poštivanja tuđega mišljenja. Način na koji kandidati jedne stranke napadaju druge, iz taktičkih razloga ne koristim sintagmu „oponiraju drugima“ već upravo „napadaju druge“, upadaju u riječ drugima i diraju samu intimu svojih neistomišljenika naprosto je zapanjujući. No, to nažalost nije ništa novo, na to smo se već naučili, i čini mi se da će takva demokracija onoj priželjkivanoj uzurpirati mjesto još dugo vremena. To je naprosto naš način rada i razmišljanja. Uz moje visoko poštovanje prema iznimkama.

Jeste li zadovoljni ili ne prvim rezultatima, to je naravno, stvar Vaše diskrecije. I nadam se da će se u novom sazivu Sabora i sastavu Vlade koja nam predstoji sve Vaše, ili barem većina Vaših želja ostvariti. To Vam od srca želim. Nimalo me ne čudi ova izrazita podvojenost biračkog tijela. Dapače, mislim da je dobro da postoji tako mala razlika između dviju najjačih stranaka u državi, jer to znači da ljudi razmišljaju i da se kritički odnose prema pogreškama donedavno vladajuće garniture, te da puno očekuju od dolazeće.

Moja je želja da se na državnoj razini profilira najviše 10, 15-ak, ajde da zaokružim, 20 stranaka, strateški, taktički i operativno podijeljenih na stranke lijeve orijentacije, stranke centra, dakle nekakvog korektora, i stranke desne orijentacije. Ovaj broj, od preko 90 djelujućih stranaka i nezavisnih lista, nikome ne koristi. Mišljenja sam i da je razdoblje od 4 godine između parlamentarnih izbora pomalo preoptimistično. Naime, gotovo godinu dana potrebno je da se na svim uredima promijene imena novih ministara, potpredsjednika, premijera, zastupnika. Jednako tako, da bi bilo kakve promjene koje se uvode na makroekonomskoj razini počele lučiti bilo kakve rezultate, prema svim ekonomskim teoretičarima potrebno je minimalno 18 – 24 mjeseci. Nadalje, potrebno je barem 2-3 godine da se jedna regija profilira kao receptivna turistička destinacija koja će privlačiti priželjkivani broj posjetitelja. A naša se zemlja želi svake godine profilirati kao potpuna turistička zemlja koja će nuditi osim ljetnog turizma i ostale pojavne oblike turizma – kongresni, lovni, zdravstveni…

Razvoj turizma je u programu svake strukture, i zato se rezultati sporije događaju, jer nema kontinuiteta u političkoj podršci određenim projektima. Stoga smatram da je razdoblje od 4 godine koje jedna struktura ima na raspolaganju za pokretanje velikih promjena svakako prekratko. No, ostavljam sada teoretiziranje i svoje želje sa strane.

Što su pokazali prvi rezultati?

Po mojemu mišljenju, pokazali su da se, kao što sam spomenuo, biračko tijelo polako profilira prema određenoj dihotomiji. Nadalje, ovi su rezultati pokazali i to, da stranke, okrećući se moderniziranju svojih političkih kampanja žele, ali i mogu polučiti priželjkivane rezultate. Građani su umorni od pustih obećanja, i to su marketinški timovi očito shvatili. Zbog toga smo u kampanji mogli vidjeti da sve stranke u centar svoje promidžbe pozicioniraju „malog čovjeka“, ili se obraćaju neposredno „malom čovjeku“, te izbjegavaju velike parole.

Jednako tako, mogu primijetiti i određeni paradoks. Naime, određene su stranke zbog svojih unutarstranačkih trzavica i odlaska određenih članova na ukupnoj razini pretrpjele velike gubitke. Prvenstveno tu mislim na HSP, koji je zbog već poznatih problema postao trećerazredna sila. Sa druge strane, jačanje određenih stranaka u regijama gdje nisu imale značajniji ili dominantni značaj izravna je posljedica pomlađivanja kadrova i taktičkih manevara oko ključnih pozicija u strankama. Pomlađivanje kadrova (Grabar-Kitarović, Polančec, Jandroković…u HDZ-u ili u SDP-u Milanović, ali i Opačić) i dobar izbor nositelja lista kod određenih stranaka te „opća mobilizacija“ i pridobivanje novih članova imali su za posljedicu jačanje stranaka u regijama gdje se te nije očekivalo.

Međutim, rezultati u svim izbornim jedinicama i dominacija jedne nad drugom strankom imaju svoj uzrok i u velikim sukobima tih stranaka. To su sve razumljivi razlozi. Pojavljuje se pak, određena diskrepancija u rezultatima, a koja se ogleda u tome da određene stranke ne gube moć upravo u mjestima gdje je dolazilo do velikih afera, ili velikih sukoba, i umjesto da biračko tijelo glasa za alternativna rješenja, uporno pokazuje privrženost određenim strankama, bez obzira na sve.

To je fenomen kojeg si ne mogu objasniti.

Primjer za to je sjajan rezultat HDSSB-a i HSP-a u 4. i 5. izbornoj jedinici, jedinici gdje su već dulje vrijeme prisutna prepucavanja upravo između tih dviju stranaka. Nadalje, tradicionalno snažan HDZ u 9. i 10. izbornoj jedinici, bez obzira na sve afere i svakako, kornatsku tragediju. Primjer je i pobjeda SDP-a u 1. izbornoj jedinici sa gotovo 50% glasova, bez obzira na afere kao što su gradnja dvorane, urušavanje zgrada ili problem pitke vode. Tu je i primjer IDS-a, i gotovo nedodirljivog statusa u određenim mjestima gdje je dolazilo do velikih sukoba sa donedavno bliskim partnerima ali i velikim unutarstranačkim trzavicama.

To pokazuje da ljudi ostaju bliski određenim strankama upravo u mjestima gdje to nije za očekivati, što se može pripisati ili ortodoksnoj privrženosti određenim strankama ili jednostavnom pomanjkanju kvalitetne alternative. Na kraju, želim svima da Vam nova vlast ostvari sve želje, a kao opći ciljem nadam se što manjem intenzitetu posjete Zavodu za zapošljavanje i pojeftinjenju i poboljšanju zdravstvenih usluga, kao i konačni uzlet seoskih gospodarstava.

Zlevak