DAJ MI NOĆAS BUDI DOBRA BUDI LIJEPA, JER SI PLAĆENA ZA TO

Ostao sam prilično iznenađen na reakcije nekolicine svojih sugovornika oko teme  ostavke Guvernera američke savezne države New York Eliota Spitzera zbog afere sa prostitutkom.  Ja se ne mogu, niti uz najbolju volju i najoptimističniju toleranciju, sjetititi bilo koje druge ili drukčije alternative od ove  koja je urađena - ostavke na mjesto guvernera. Jedan razlog čuđenja bio je opravdanje da je  slobodno vrijeme napaljenog guvernera njegova stvar kao i na što ga troši. To je točno, do onog trenutka kada se sloobodno vrijeme počinje upražnjavati kriminalnim aktivnostima.

Analize su pokazale da je mlađahni guverner potrošio oko 80 000 dolara na usluge zgodnih cura. To je ekvivalent iznosu od gotovo pola milijuna kuna. Čak i neke firme nemaju tolike prihode. Naravno, taj iznos koji je potrošen išao je diektno kriminalnom miljeu. Savezna država New York od tog potrošenog iznosa nije uprihodovala niti centa, obzirom da je prositucija dio crnog tržišta koje poznaje sve, osim pojma poreza ili izdavanja računa.  Zato je ostavka na to mjesto jedini logični korak. Tako u nekim idealnim uvjetima fukcionira poštivanje stečenih prava i preuzetih obveza.

Bilo kakav odmak od određenih gabarita poželjnog svjetonazora koji se vežu oz određeno poslovno, političko ili ino radno mjesto podrazumijeva ne dobivanje, već davanje ostavke. U praktičnom smislu, mi smo od takvog razmišljanja udaljeni psihološki jednako kao i geografski - miljama. Zbog prometne nezgode u Njemačkoj, za koju je krivac, kako se dokazalo istragom, bio splet nezgodnih okolnosti, a ne ljudske greške,  barem ne u neposrednom smislu, ministar prometa isti je dan podnio ostavku.  Zbog tragedije na Kornatima, afera sa podmićivanjem i uzimanjem mita kod nas, nitko nije niti osumnjičen.

Analitika primjera nestašnog guvernera i primjena iste analize na naše uvjete dovodi nas do isticanja dva problema.

Prvi je garnitura i struktura političke elite, naravno na našem primjeru. Ovakva je situacija gotovo nemoguća, da se zbog ozbiljnih gafova i grešaka u nas podnose ostavke.  Na primjeru zapadnih zemalja, ili barem na primjerima koji bi morali postati pravilo, u političke vode pojedinci bi trebali ulaziti nakon što iza sebe imaju određene velike ili manje, osobne, profesionalne i moralne uspjehe. U politiku bi morali ulaziti pojedinci koji su se dokazali kao visokostručni u svom području, i u tom kontekstu ulaziti u političke sustave. 

Jedan poželjni slučaj imamo i mi u Poreču,  izvanredne simbioze primjernog gospodarskog uspjeha sa političkim sustavom na koji se taj uspjeh prenosi, koji bi trebao biti ogledni primjer na koji način i u kojem modelu pojedinci ulaze u politiku. I na temelju kojega bi i svi drugi pojedinci morali ulaziti u politiku. Vjerujem da znate o kojem primjeru govorim.

U većini je pak ostalih slučajeva prisutna paradigma upravo suprotnog smjera. Pojedinci ukaze u politiku da bi tek počeli ostvarivati osobne uspjehe, a kada se to ne događa brzinom kojom bi htjeli, dešavaju se vrlo intenzivne migracije iz jedne opcije u drugu.  Još je jedan problem što u našoj garnituri nije prisutan veliki broj visokostručnih, kvalitetnih i plemenitih ljudi. Zbog toga nam se dešava jedna stvar po kojoj smo ipak bolji od ostatka svijeta - naši političari znaju i lajati, izmišljati narodne izreke o privatizaciji, javno iskazivati  svoje netrpeljivosti prema drugim vjerama....

Drugi je problem, problem prostitucije. Iako ga često nazivaju najstarijim zanimanjem na svijetu, ipak to ne bih podržao. Kao što je jedan moj ugledni profesor  rekao, najstarije zanimanje je ipak upravljanje financijama, jer je upravo upravljanje financijama u određenom smislu i dovelo do prostituiranja i poticanja prostitucije.

Ovaj slučaj sa guvernerom Spitzerom nije nikakav presedan. Od samih početaka sustava državne uprave, dakle od rimskog i grčkog doba, velikani u Senatu ”častili” su se najfinijim ženama zarobljenim u osvajačkim pohodima. Danas se to samo modificiralo na način da se takve usluge plaćaju.  Prostituciju je nemoguće suzbiti. Jedno se vrijeme govorilo o legalizaciji prostitucije. Smatram da je to jadan od načina da se uvede red, koliki - toliki, kod problema prostitucije tj. putem jednog oblika legalizacije.

U tom smislu, smatram da bi kod legalizacije trebalo poći od stroge i sustavne kooperacije policije, ministarstva zdravstva, obavještajnih službi... Kako već postoje određene institucije koje se pod krinkom salona za masažu  i uz prešutno odobrenje,  bave poslovima koji bi se mogli karakterizirati kao prostitucija, legalizacija bi bila korak naprijed. Svatko tko bi se htio time baviti (nemojmo zanemariti činjenicu da ima ljudi koji se žele upravo time baviti) morao bi proći oštru policijsku provjeru, kao bi se ustvrdio identitet i je li osoba žrtva trgovanja ljudima.  Idući bi koraci bili stalne zdravstvene provjere... Još jedan korak naprijed  bio bi vođenje evidencije ljudi koji koriste te usluge, i čiji bi se podaci, u najstrožoj tajnosti slali u policijske službe, kako zbog zaštite samih pružatelja usluge, tako i zbog zaštite korisnika usluga (prisjetimo se slučajeva ubojstva prostitutki ali i klijenata). Svatko tko bi htio, uz odvvetničko posredovanje mogao bi provjeriti je li određena osoba koristila usluge takvih salona. Na taj način stvorio bi se određeni red u tom djelu krim područja, i kontrola takvih salona, a ostvarila bi se i određena sigurnost samih prostitutki. U konačnici bi i državni proračun imao koristi.

Utjecajni političari i prostitutke? Nije to ništa čudno, na kraju krajeva, narod ima vođu kakvog zaslužuje i koji ocrtava i svjetonazor cijeloga naroda.