Glas za meštre od maneštre

Kruha i igara. U toj kratkoj rečenici, od jedva tri riječi, stari su Rimljani saželi ljudski mentalitet. Ili bolje, mentalitet stanovnika određene države, grada, općine. Intelektualni sloj stanovništva, ili točnije, vodeća garnitura u doba Rimljana, nevjerojatno je kvalitetno i detaljno proučila mentalitet stanovnika, u kojemu središnju ulogu igra zabava, odnosno, za građane zabava, a za njih skretanje pozornosti sa aktualnih tema. Proučimo li dobro sustav koji je funkcionirao u doba Rimljana, vidjeti ćemo da su gladijatorske igre, i svaki slični oblik zabave, procvali i dosegli svoj maksimum u doba kada je Rimsko carstvo bilo na svome vrhuncu. Na vrhuncu vojne, političke, strategijske i financijske moći.

Udubimo se malo u to; zašto su baš tada igre doživjele svoj vrhunac? Logični bi odgovor bio: zbog toga što je Rimsko carstvo tada bilo izuzetno moćno, pa je moglo plaćati skupe igre, dovoditi najegzotičnije i najskuplje životinje u arene i školovati i obučavati najvrsnije  gladijatore.

No, to je samo djelomičan odgovor. Što, naime, dolazi uz rast države putem vojnog osvajanja? Nesumnjivo se radi o gubicima u ljudstvu, odnosno pogibijama mladih vojnika, sa time dolazi izbivanje vojnika po godinu dvije u ratnim bespućima Galije, Perzije, Afrike, sa time dolazi nezadovoljstvo naroda zbog povećanja troškova kojima se financira taj rat....

Upravo su stoga održavane igre, da se narodu odvrati pažnja sa aktualnih briga i problema. Još ako se tomu doda dijeljenje besplatnih obroka po areni, narod će lako zaboraviti probleme, a ako se i ohladi i počne ponovno zanovijetati zbog još skupljih poreza, održati će se još veće, još spektakularnije igre.

Kod nas nema igara, osim onih na sreću, međutim, igre na sreću ne zabavljaju narod, jer u njima gotovo nikad nitko ništa ne dobiva. Kod nas se narod zabavlja ustaško-partizanskim svađama, problemima slovenskih koćarica, pa i izborima. Izbori su postali velika igra, zabava. Taman kad se narod ohladi od podmetanja uvijek mu zanimljive problematike ustaša i partizana, i kad počinje gunđati na nova poskupljenja cijena, e, baš tada kao naručeni stižu izbori i predizborna promidžba. Besplatni obroci, kemijske olovke, koncerti, zabavne igre. To narod treba i na to se narod pali.

Kada se dešava predizborni skup određene stranke, cijeli grad u kojemu se taj skup dešava nekako oživi. Osjeća se neko uzbuđenje u zraku, kao da se upravo u tom gradu odigrava finale svjetskog prvenstva u nogometu. Nesmiljenom brzinom svi se upućujemo na besplatne obroke, i još besplatnije koncerte. Ja prvi, priznajem. Obiđem skup gotovo svake stranke, najprije kako bih uspio doći na red za besplatne srdele, palente i koncerte. A red se proteže gotovo do OMV-a.  A onda, kada se lijepo osiguram tekućinom i hranom, poslušam koju pametnu riječ. I uvijek se razočaram kada vidim, da dok političari govore, ona masa koja kao i ja želi nešto uhljebiti postaje sve veća i veća. 

Apsolutno nitko ništa ne sluša, svima je lijepo, svi se vesele. Kakve li divne države, koja je tako sretna dok političatri govore.

Zamislite kako li je samo divno građanima Osijeka. U zadnjih 5 godina glasali su čak 6 puta. Svi sa svojim povjerenjem u programe svojih stranaka. Zapravo, naravno, žalim ih. Ne bih volio živjeti u gradu u kojemu se ljudi koje su moji sugrađani izabrali nisu mogli dogovoriti. Ne oko toga tko će s kime u koaliciju, nego tko sa kime neće u koaliciju.

Osijek, taj predivni i ponosni grad postao je simbol za loše rukovođenje, afere, probleme, podvale. Zapravo, u njemu se zrcali cjelokupno stanje nacionalne svijesti i nacionalnih prioriteta. Grad koji kandidira za jedan od gradova u kojemu će se održavati svjetsko rukometno prvenstvo, i koji mora dobiti i uložiti desetke milijuna eura u dvoranu i popratne sadržaje, već duže vrijeme nema gradonačelnika. Probajte si predstaviti koji je to ogroman potencijal promidžbe za jedan grad kada se njegovi motivi vrte na najznačajnijim medijskim distributerima širom svijeta.

Važnije od toga je tko će sjesti u koju stolicu. Međutim, u primjeru Osijeka zrcali  se i jedan drugi problem, a to je da stranke koje su na nacionalnim izborima postigle povijesno najlošiji rezultat, upravo preko malih sredina pokušavaju restruktuirati svoje redove. Sve stranke koje su dogovorile koaliciju u Osijeku najveći su gubitnici parlamentrnih izbora 2007. Da stvar bude gora, koliraju stranke koje po svojim programima nisu kompatibilne. Bilo bi idealno kada bi stranke lijeve i desne opcije koaliranjem spojile prednosti svojih progama. Desna opcija svoje prednosti u potenciranju brige za nacionalni ponos i nacionalne vrijednosti, a lijeva za socijalnom, ekonomskom i inom jednakošću.

Međutim, u Osijeku je bilo bitnije ne koalirati sa nekim, i određene stranke izgurati iz utrke za mjesta u poglavarstvu, pa makar to odvratilo potencijalne birače od daljnjeg glasnja za stranku koja je izdala svoje i vrijednosti svojih birača. Ali to ocrtava cjelokupni naš mentalitet, u poslu, ljubavi, braku, politici. Obzirom da je koalicija u Osijeku ionako labava, neće biti problem organizirati nove izbore. Ionako idući slijede u 2009.! Taman kada su cijene porasle, a susjedne države potrenciraju probleme. E baš u najbojem trenutku, kada se gomilaju problemi kreću nove igre. A bit će i kruha.