Doberman (oštar pas) ili dobarman (engl. dobar čovjek)

„Ne zovi mala policajce, ne zovi mala 92“, tako to pjeva Mladen Burnać! Međutim, očito se svima koji su bili uključeni u aferu privođenja Mirjane Pukanić taj stih nije svidio, pa su iz inata zvali i medije, i policiju, i hitnu pomoć… Šalu na stranu. Zamislim se ponekad u kakvoj to državi živimo, zapravo ispričavam se, ne u kakvoj državi živimo, jer živimo u najljepšoj zemlji na svijetu, već kakvi to ljudi žive oko nas? Kakvo objašnjenje može biti ponuđeno na situaciju oko privođenja, maltretiranja i puštanja Mirjane Pukanić?

Oko te jadne žene digla se cijela gungula, gotovo je cijela država na njenoj strani. Vjerojatno i opravdano. Kao ni navodni preljub Tonya Cetinskog, vanbračno dijete Gorana Višnjića, tako niti Mirjana Pukanić ne bi smjela biti sredstvo bilo čije promocije ili samodokazivanja. Pustimo sada po strani nekakve teorije zavjere da je do tog morbidnog „obračuna“ došlo zbog pokušaja izbjegavanja brakorazvodne parnice, u kojoj bi glavni akteri obračuna morali dijeliti bračnu stečevinu, te se niti jednoj od strana to ne bi činilo najboljim rješenjem. Takvih situacija ima po cijeloj državi. Ono što je u ovoj priči bitno jest da očito svi zaista nismo jednaki pred zakonom. Ne samo to, očito svi nismo jednaki pred medijima, pred udrugom B.a.b.e. ili pred HHO-om!

Zašto nismo svi jednaki pred medijima? Zato jer način na koji su mediji postupili u ovom slučaju nije nimalo profesionalan. Naime, ako se može zaključiti iz snimljenog materijala, gđa. Pukanić sama je pozvala medije u svoj stan, kako bi cijela nacija posvjedočila što joj se sprema. Međutim, način na koji je sam materijal sniman zaista je dubiozan. U trenucima dok su policajci privodili gđu. Pukanić, i to na prilično grub način, i dok je gđa. Pukanić sa grčom na licu objašnjavala naciji da je ishodila sve potrebne potvrde da nije luda, kamere su joj se unosile u lice, a zabrinuti je reporter pitao kamermana „Jesi snimio sve?“. Dok je gđa Pukanić vikala „Pomozite mi“, novinari su i dalje postavljali pitanja kamermanima „Jesi snimio sve?“ U svojoj želji da pomognu, kako svojoj televizijskoj kući tako i svojoj televizijskoj karijeri, možda su zaista i htjeli pomoći Gđi Pukanić! Pitam se, bi li sa jednakim žarom snimali nešto manje poznatu ličnost kako bi nacija vidjela što se događa, npr, branitelja koji svaki dan odlazi u ministarstva kako bi dokazao da je aktivno sudjelovao u ratu.

Zašto svi nismo jednaki pred udrugom B.a.b.e? Udruga B.a.b.e. (Budi Aktivna Budi Emancipirana) pomaže ženama žrtvama nasilja. Gđa. Pukanić vjerojatno je žrtva obiteljskog nasilja, sama njena gestikulacija upućuje za zaključak da je proživljavala ili proživljava traume. Međutim, u jednom je trenutku gđa. Pukanić rekla „Ja radim sa malo jačim igračima!“. Ako radi sa jačim igračima, onda vjerojatno ima i svoje odvjetnike, ljude koji su joj spremni pomoći. Znači da je i aktivna i emancipirana, stoga joj pomoć udruge B.a.b.e. nije potrebna. Ali se udruga B.a.b.e. odmah uključila u njenu obranu, čak je i jedna aktivistica udruge ponudila da joj bude odvjetnicom u parnici protiv države. Pitam se bi li na jednaki način udruga B.a.b.e. reagirala na nešto manje poznatu ličnost kako bi nacija vidjela što se događa, kao npr. supruzi radnika u brodogradilištu koji ne može naplatiti svoja potraživanja, na način da zastupa njenog muža. I ta supruga lučkog radnika želi biti aktivna i emancipirana!

Zašto svi nismo jednaki pred HHO-om? Zato jer je HHO udruga oformljena za promicanje i zaštitu ljudskih prava! Čim je gđa. Pukanić dobila dopuštenje da izađe na slobodu jer eto, ipak nije luda (premda je sa potvrdom da nije luda mahala deset dana prije dok su ju privodili u to isto Vrapče od kuda je puštena jer nije luda), odmah ju je na izlasku dočekao ni manje niti više već sam predsjednik Udruge. I u svom ju automobilu odvezao doma. To je zaista dirljivo i nadasve gentlemanski. Pitam se, Međutim, gdje je HHO bio dok se npr. raspadala tvornica „Pazinka“, i bi li na jednaki način HHO reagirao na nešto manje poznatu ličnost kako bi nacija vidjela što se događa, kao npr. na otpuštanje radnika iz različitih tvornica u nekakvim manjim mjestima i gradovima? Ili možda radnička prava nisu nužno i ljudska prava! (HHO nema podružnice u Istri i Lici, usput budi rečeno, pa neka ovo bude apel da se i u tim regijama oforme podružnice HHO-a).

U različitim su emisijama žrtve nepoštivanja ljudskih prava upozoravale da su se javljale i medijima, i udruzi B.a.b.e. i HHO-u, ali nikada nisu dobili odgovor. Netko je u svim tim situacijama doberman (oštar pas) a netko dobarman (engl. dobar čovjek).