Ako se na TV programu kao jedina kvalitetna alternativa može izdvojiti Eurosong, onda se sa programom nešto doista čudno događa. Dobro, ako izdvojimo beskonačno ponavljanje klasika poput ”Pod opsadom”, ”Pod opsadom 2”, i sva sila uradaka Stevena Seagala, onda Eurosong možda i nije tako loša emisija.
Ajmo stvari okrenuti na drugu stranu. Zašto je Eurosong tako loša emisija? Pa, zato što ne vjerujem da možete otpjevušiti melodiju barem triju pjesama koje su se izvodiile na festivalu. Upravo je to bio i smisao nekada izvrsnog festivala: izvođenje pjesama koje su toliko kvalitetne, da vam se melodija toliko svidi, pa ju pjevušite svakodnevno. To je zapravo i cilj svih pjesama, da dođu do čekića, stremena i nakovnja svakog čovjeka.
Na žalost, već dugo godina na tom festivalu pobjeđuju pjesme člije se melodije ne možete sjetiti, ne samo nakon neliko godina, nego već idući dan ne znate kako ide melodija pobjedničke pjesme. Dokaz da je taj festival potpuno posrnuo je i taj, da se vjerojatno još uvijek sjećate melodije pjeme ”Waterloo”, ili pobjedničke pjesme Tota Cotugna, pa i pobjedničke pjesme grupe ”Riva”, dok se vjerojatno ne možete sjetiti niti tko je pobjedio 2001 ili 2002.!.
Padom istočnoga bloka dogodio se i paradoks da je pao i renome Eurosonga. Premda je trebalo biti obrnuto, upravo zbog činjenice što su se fizičke i psihološke granice otvorile, da su ljudi sretniji, slobodniji... Međutim, to nije utjecalo na to da i pjesme koje konkuriraju za pjesmu pobjednicu Eurosonga budu kvalitenije. Tomu je tako zbog tri razloga, rekao bih!
Prvi je taj, da se u sve pore ljudskog života, a tako i u Eurosong, uvukao taj sretni ili nesretni marketing. Nije bitno kako pjesma zvuči, o čemu pjeva, već je bitno dobro promovirati bend ili pjevača. Kako kažu Amerikanci, ”ako dobro upakiraš blato, prodati ćeš ga kao šampon”. Ta se paradigma događa i sa Eurosongom. Scenski je nastup najbitniji. Od različitih gusara sa Sjevernog mora (premda na sjevernom moru nikada nije bilo gusara, već samo različitih vikinških barbara), neobjašnjivih i nespojivih kreatura koje lutaju po pozornici, pa sve do polugolih identično građenih pjevačica, svi u prvi plan ističu svoju pojavu, kako bi tim marketiškim trikom (sjajnih i žarkih boja i raznovrsnih pakiranja) pridobili simpatije publike.
Jednako tako, kroz sve se scenske nastupe forsira nesmiljeno smijanje, dramatične koreografije i forsiranje trenutno aktualnih trendova u modi i muzici.
Drugi je razlog taj, što se u sveopćem ludilu riječi i gramatičkih konstrukcija zaboravlja osnovna misao pjesme - a to je da pjesma mora ostaviti ne samo dobar dojam, i ne samo da melodija pjesme mora biti lakopamtljiva, već i da pjesma mora nositi određenu poruku. U tom kontekstu, jedni od, za moj ukus najkvalitetnijih stihova ikada napisanih na domaćoj estradi jesu stihovi Hladnog piva - ”Kako ne bi okolo gledali, niz ulice su nam poredali, slike na kojima točno stoji, kako izgleda sreća kad se uveća”.
Stihovi govore o tome kako se narodu podmeću određeni pamfleti i određeni događaji, samo kako bi zaboravio na puno veće probleme (poput organiziranja mitinga bivših ustaša i partizana, raznih festivala mode...a kako bi narod zanemario npr. porast cijena).
Jednako su tako odlični i stihovi sjajne pjesme Tota Cotugna ”Unite Europe” koja je još prije gotovo 20-a godina isticala potrebu za ujedinjenjem Europe. Koju je dobru poruku isticala bilo koja pobjednička pjesma Eurosonga u zadnjih 15-ak godina? Nikakvu. Bitno je da se pjesma rimuje, da je zabavna i u trendu. Smisao riječi nije bitan.
Treći je razlog taj, što Eurosong zapravo pokazuje i trenutnu političku konfiguraciju u Europi. Pod time ne mislim samo na prenaglašeno davanje najviših bodova geografskim susjedima, već i na to da je u načinu glasanja razvidno dodvoravanje određenim centrima političke i ine moći. U pomanjkanju zaista kvalitetnih pjesama, glasovi odlaze onim zemljama koje su trenutno politički, sportski i vojno aktualne. Porast rejtinga Ruske rupublike, ne samo zbog tenisačica, već i zbog neprikosnovenog vladara Putina, koji sve više plijeni pažnju medija, dovodi do toga da su ovoga puta glasovi otišli Rusiji, jer je Rusija trenutno najaktualnija država svijeta, a država koja je glasala za tu istu Rusiju mogla bi mati povlašteni status u ekonomskim, političkim i inim odnosima sa Rusijom.
Sa druge strane, trendovi Eurosonga pokazuju i našu naivnost kad je u pitanju odnos sa državama Europe. Kako smo izgubili nekada bitne političke i vojne saveznike, lutamo u potrazi za kvazi partnerom u regiji, pa super naivno dajemo bodove susjedima, nadajući se da ćemo time normalizirati odnose, a za nagradu dobivamo uvrede i javne osude vođa te iste države kojom se pokušavamo dodvoriti.
Premda po kostimima vrlo sličan Eurosongu, a i po zvukovima isto, film ”Alien vs Predator” bio je puno bolja emisija od samog Eurosonga. Barem je imao nekakvu radnju.