"Sirove strasti" na hrvatski način

Sjedimo u mraku svoje taštine. Zvijezde vodilje nema, odavno smo je se odrekli, jer svjetlost zvijezde vodilje i ne želimo. Naša je vodilja naša taština, a ona je toliko sjajna da nas zasljepljuje. Koračnicom ravnom ”Marseljezi” ili inim svjetskim koračnicama, srljamo u vlastitu propast, noseva uzdignutih toliko da se druge nacije guraju nama uz bok, kako bi bile što bliže toj neprikosnovenoj naciji - Hrvatima. Mo'š mislit'!

Isprobali smo najrazličitije jelovnike modernog doba, a najviše nam se sviđa onaj kojeg se sve nacije odriču, koji nas vodi na početak kolone slijepaca koja ne vidi kuda ide.

Nije bitno dok smo mi prvi u koloni. To je onaj jelovnik koji za predjelo nudi odricanje sebe sama, za glavno jelo pljuvanje i bljuvanje po svemu što smo nekada smatrali istinskom vrijednošću, a za desert nudi poniženje sebe samih, na takav način na koji nas niti jedan protivnik nikada nije ponizio!

A mi želimo da cijeli svijet zna za Hrvate. Biti ćemo najmodernija, najakutalnija, najspektakularnija, najsimpatičnija nacija na svijetu.

Ma, kakva povijest, kakva tradicija, kakva romantika, ma dajte, kakva još elegancija savršene rafiniranosti. Moramo biti moderni i u trendu. I dok koračamo u svojim najsjajnijim odijelima u izuzetno neuvježbanoj paradi, čudimo se što svijet više od naše zemlje cijeni Srbiju, premda se tamo sve više javljaju radikalizam, kokarde i slični znameni, pod kojima je ta ista Srbija gazila sve pred sobom.

Gdje griješimo? Svijet nas ne priznaje, premda nastojimo biti jaki i moderni, u trendu sa svjetskim hitovima? Gdje griješimo?

Znate li gdje griješimo? U Opatiji!!! Na radijskom festivalu!! Tu griješimo!!

Griješimo u isticanju vjerskih detalja na golim grudima. Dok cijeli svijet, ponajviše Europa, kao cilj za kojom toliko čeznemo, u centar svojeg bitka stavlja vjeru (nije sada bitno je li to vjerski turizam, je li to prelazak bivšeg britanskog premijera na katoličku vjeru, je li to sve veći broj hodočasnika u marijanska svetišta), mi se te iste vjere odričemo.

Čudimo se što europski centri moći forsiraju ulazak Srbije u Europu, i kako to da Srbija potpisuje sporazume o stabilizaciji, premda nikako da ispoštuje osnovne uvjete o izručenju zločinaca?

To se događa zato što u Srbiji ljudi ipak drže do nekih svojih vrijednosti, poštuju svoje naslijeđe, makar to bile nama toliko omražene kokarde i šajkače. I ne daju nikome da te vrijednosti ponižava. Onog trenutka kad se u Srbiji netko usudi toliko poniziti svoju vjeru, u obliku isticanja lika Svetog Save na golim grudima neke folk zvijezde, onda ćemo mi biti superiorniji od Srbije.

Sve dok se pjevači kod nas usude ponižavati našu vjeru i javno degradirati katoličke moralne vrijednosti, sve dok se to bude događalo, dame i gospodo, Balkan će na ovim područjima počinjati u Zagrebu, a Europa u Beogradu.

Sjećate li se kolika ja buka bila podignuta dok su Dalaj Lama i neki drugi predstavnici hinduističkih vjera dolazili u Zagreb? Čisto radi usporedbe, bez ikakve skrivene želje za vrijeđanjem: hinduističke vjere u centar svog vjerovanja stavljaju tezu da čovjek nakon smrti doživljava nekakvu promjenu, na način da se vraća u neki drugi život u obliku kupusa, krumpira, glavice češnjaka ili nekakve životinje. Neke druge vjere u centar svog vjerovanja stavljaju kravu, kao najsvetiju životinju, i dopuštaju ubijanje ljudi u čast toj kravi. Poglavari tih hinduističkih vjera dočekivani su kao najveći narodni heroji, čak se i po hrvatskoj osnivaju podružnice tih vjera, koje svoja uvjerenja toliko čvsto brane da na svaki, pa i najmanji znak mogućeg vrrijeđanja prijete tužbom! Institucije ih u tome potpuno podržavaju.

Sa druge strane, katolička vjera, koja u centar svog vjerovanja pozicionira ljubav prema čovjeku, praštanje, mir, odricanje od hedonističkih užitaka koji srozavaju ljudsko dostojanstvo, doživljava takvu uvredu kakvu je nezamislivo uopće opravdavati.

U sljepilu ovakve taštine ne shvaćamo da srozavanje našeg vlastitog dostojanstva počinje upravo na ovakvim, naizgled bezazlenim potezima, iz čega se rađaju problemi sa ZERP-om, odgodom pregovora... Ako sami sebe ne poštujemo, kako će nas drugi poštivati?

Umjesto da iskoristimo činjenicu što je bivši britanski premijer savjet o prelasku na katoličku vjeru potražio upravo od hrvatskog katoličkog redovnika, umjesto da iskoristimo činjenicu da nas je Papa u 10 godina posjetio 3 puta, umjesto da iskoristimo činjenicu da smo jedan od temelja katoličke vjere Europe (na proteklom Europskom prvenstvu u nogometu, svaka je zemlja imala svoju maskotu koja je objedinjavala glavne karakteristike te zemlje, a maskota naše zemlje bio je neki sipmpatični lik koji drži križ u ruci), mi smo toliko tašti da se te vjere olako odričemo.

Ako želimo biti kao moderan svijet, ugledajmo se na slučaj sa doživotnom zabranom posjetu jednom filmskom festivalu veličini kao što je Sharon Stone, zbog nespretne, i nenamjerne uvrede. Namjerno pak gaženje naše vjere, ili bilo čijih svetosti, mora imati konzekvence. Ali, tko je Sharon Stone u odnosu na našu Severinu? Povezuje ih jedino pridjev sirov. Sharonin film ”Sirove strasti” i Sevin sirov način ponašanja.